Slučaj Kačavenda pred sudom u Londonu?
Grupa državljana Srbije i Bosne i Hercegovine je početkom marta pred Visokim sudom u Londonu zvanično najavila podnošenje tužbe protiv Srpske pravoslavne crkve (SPC) zbog svešteničke pedofilije kojoj su bili izloženi unutar te vjerske institucije. Čeka se odgovor tužene strane, a ukoliko londonsko pravosuđe prihvati ovaj slučaj, podnosioci zahtjeva bili bi korak bliži, kako navode, pravdi koju godinama unazad nisu uspjeli da dobiju pred domaćim sudovima, piše Radio Slobodna Evropa.
Za sada su tri osobe imenom i prezimenom stale iza najave tužbe, kaže za RSE advokat Mladen Kesar, ispred advokatske kancelarije koja zastupa ovu grupu. Kesar dodaje da slučajevi koje podnose tužitelji izvan britanskog područja vrlo često bivaju prihvaćeni na britanskim sudovima, ukoliko se pokaže veza sa Velikom Britanijom.
“U ovom slučaju to bi bio ogranak SPC u Velikoj Britaniji koji je dio Britansko-skandinavske eparhije. Po Ustavu SPC, sve eparhije su pod direktnom upravom Patrijaršije i najviših organa Srpske pravoslavne crkve. Dakle, jedna i nedjeljiva Crkva. Sud će naravno razmotriti i druge stvari kao što su efikasnost pravne zaštite u matičnoj zemlji, dostupnost i kvalitet besplatne pravne pomoći, zakonske odredbe vezane za zastarjelost, korupciju i neadekvatan pristup pravosuđa”, objašnjava Kesar.
Osim tri tužioca, još nekolicina drugih ljudi koji tvrde da su žrtve pedofilije u SPC su se javili kancelariji Mladena Kesara, stacioniranoj u Velikoj Britaniji, a podaci o njihovim slučajevima se još uvijek prikupljaju.
Među trojicom tužilaca je i Bojan Jovanović, nekadašnji đakon koji je prije nekoliko godina javno optužio danas penzionisanog vladiku Zvorničko-tuzlanske eparhije Vasilija Kačavendu da ga je seksualno uznemiravao i tražio od njega da mu podvodi dječake.
Uprkos Jovanovićevom svjedočenju u brojnim medijima ali i pred Sinodom Srpske pravoslavne crkve, kao i inkriminišućim video snimcima Kačavende sa jednim mladićem koji su procurili u javnost (a o čijoj autentičnosti se policija nije izjašnjavala javno), crkveni velikodnostojnik nije krivično odgovarao, a Sinod SPC ga je penzionisao 2013. godine iz, kako je tada navedeno, zdravstvenih razloga.
“Prije nego što smo otišli u London, mi smo ovdje angažovali pravnike i vještake koji su vještačili cijeli slučaj i koji su dali jasne dokaze da u ovakvoj atmosferi u Srbiji ne možemo očekivati da se nešto riješi, uprkos svim dokazima koji postoje”, kaže za RSE Bojan Jovanović.
On dodaje da je o najavi tužbe protiv SPC obavijestio i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, kao i premijerku Anu Brnabić, te da im je dostavio svu prateću dokumentaciju.
Krivica pojedinaca ili čitave Crkve?
Parnični postupak pred britanskim pravosuđem podrazumijeva da se tužba najavi, te da tužena strana, u ovom slučaju Srpska pravoslavna crkva, ima rok od tri mjeseca da odgovori na optužbe, objašnjava Mladen Kesar.
Iako smo od službe za saradnju sa medijima SPC tražili komentar o ovom slučaju, do zaključenja ovog teksta odgovor nismo dobili.
Ukoliko tužba bude usvojena, tužena strana će biti čitava Srpska pravoslavna crkva, a ne pojedini njeni članovi, rekao nam je Mladen Kesar.
Protođakon dr Ljubomir Ranković, urednik Glasa Crkve u Šapcu, kaže za RSE da podržava inicijativu da inostrani sud ispita optužbe o pedofiliji u redovima SPC, ali napominje da tužba ima smisla ukoliko je okrenuta protiv pojedinaca, a ne čitave Crkve:
“Ako tužite SPC, to je kao kada bi policajac izvršio pedofiliju, a vi tužite Ministarstvo unutrašnjih poslova. Ovde treba ustanoviti krivicu tih pojedinaca. Ja bih to želeo više od bilo čega na svijetu i siguran sam da bi SPC najrigoroznije kaznila počinioce”, kaže Ranković.
Advokat Mladen Kesar objašnjava zašto nijedan sveštenik SPC neće biti tužen individualno:
“Oni su zaposleni od strane Srpske pravoslavne crkve. Ona je njihov poslodavac i ona kao organizacija, kao vjerska zajednica, ima odgovornost za postupke onih koji je predstavljaju i koji rade za nju”, kaže Kesar.
Kesar ukazuje i na intervju koji je patrijarh Irinej dao tabloidu Kurir novembra 2015. godine, a u kojem je poglavar SPC, između ostalog, rekao: “Bile su razne priče o Kačavendi, međutim, priča uvek ima. Čim smo dobili dokaze, protiv vladike zvorničko-tuzlanskog preduzete su određene mere, odnosno penzionisan je”. Tu izjavu SPC nikada nije demantovala, kaže Kesar i napominje da se Crkva nije suštinski distancirala od sveštenika u svojim redovima koji su bili povezivani sa optužbama za pedofiliju.
Zakazali građanski sudovi
Odgovornost pojedinih vladika Srpske pravoslavne crkve koji su bili prijavljeni za pedofiliju do danas u Srbiji nije sudski utvrđena. Za razliku od već pomenutog vladike Vasilija Kačavende iz bh. entiteta Republika Srpska, koji nije ni dospio pred građanski sud, vladika Eparhije vranjske Pahomije Gačić je 2006. godine oslobođen optužbi za seksualno zlostavljanje četiri dječaka. Nakon maratonskog sudskog postupka, Opštinski sud u Nišu je Pahomija, koji je sve vrijeme negirao krivicu, u dva od četiri predmeta oslobodio zbog nedostatka dokaza, dok je u druga dva predmeta nastupila zastara.
Vrhovni sud Srbije je 2007. godine ustanovio da je tokom suđenja ovom vladiki bilo ozbiljnih propusta koje su načinili niži sudovi, ali do ponavljanja suđenja nije moglo doći jer zakon to ne dozvoljava.
Marta 2013. godine mediji su objavili da je Osnovno tužilaštvo u Vranju pokrenulo pretkrivični postupak protiv Pahomija, nakon optužbi magacionera Eparhije vranjske, koji je vladiku optužio za dugogodišnje seksualno zlostavljanje. Tužilaštvo je godinu dana kasnije utvrdilo da nema razloga za pokretanje krivičnog postupka. Kako je za RSE rečeno u Osnovnom tužilaštvu, crkveni zvaničnik je u predistražnom postupku dao izjavu Policijskoj upravi Vranje avgusta 2013. godine.
“Na osnovu dokaznog materijala prikupljenog u predistražnom postupku, izveštaju PU Vranje sa službenim bilješkama obavještenju primljenom od građana, donijeta (je) odluka da nema mjesta pokretanju krivičnog postupka”, navodi se u saopćenju koje potpisuje vršiteljka funkcije osnovnog javnog tužioca Milica Petković.
Tokom čitavog sudskog procesa, kao i u toku predistražnih radnji tužilaštva, Pahomije je ostao na visokoj poziciji u SPC, a Crkva je saopćila da će se njegovom slučaju oglasiti tek kada redovni sud utvrdi “šta je istina”.
Iste godine kada je Pahomije oslobođen optužbi, nekadašnji starješina manastira Hopovo Ilarion (svetovno Jovan Mišić) osuđen je u novosadskom Okružnom sudu na godinu dana zatvora zbog navođenja maloljetnih dječaka na “nedozovljene polne radnje”. Međutim, Vrhovni sud je 2007. godine vratio postupak na novo suđenje, ali tog suđenja nije bilo, jer je predmet zastario.
Glavni problem je u tome što državni sudovi i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini nisu do kraja izvršili dužnost, dakle nisu donijeli presude, kaže protođakon Ljubomir Ranković:
“Crkveni sud ne može da sudi, jer on nema relevantne podatke, niti može da vrši istragu. Ne može, recimo, da zatvori nekoga da ne bi utjecao na svjedoke. On može da reaguje tek kada dobije presudu građanskog suda. Očigledno je da su, ukoliko ima krivice, državni sudovi ovdje zatajili. Zato iz sveg srca podržavam to da jedan međunarodni sud utvrdi činjenice i donese presudu”, kaže Ranković, koji je 15 godina radio kao sekretar Crkvenog suda.
Nova šansa za pravedno suđenje
Međutim, Bojan Jovanović kaže da su slučaj optužbi za pedofiliju u Srpskoj pravoslavnoj crkvi prethodnih godina istraživali policija i tužilaštvo, da su nadležnima predočeni svi dokazi, ali da nema političke volje da se dođe do epiloga:
“Država već ima sve što smo mi dostavili londonskom sudu, međutim u pitanju je teška politička situacija u Srbiji, u kojoj političke stranke tolerišu nedjela Srpske pravoslavne crkve. Ako država Srbija ne želi da se umiješa u sve ovo, neka nosioci vlasti izađu i neka to lijepo kažu narodu”, navodi Jovanović.
Upravo je neefikasnost domaćih sudova jedan od glavnih razloga što su se ljudi koji tvrde da su žrtve sveštenika pedofila obratili pravosuđu u stranoj zemlji, kaže advokat Mladen Kesar:
“U njihovim matičnim zemljama, svi pokušaji da istjeraju pravdu su bili neuspješni i svi pokušaji da iskoriste institucije i zakone koji bi trebalo da ih zaštite su propali i sada je ovo jedina mogućnost, barem za sada, koja im je ostala”, naglašava Kesar.
U međuvremenu, Vasilije Kačavenda je, iako penzionisan, ove godine služio božićnu liturgiju u manastiru Sveta Petka u Bijeljini. Srpska pravoslavna crkva je tim povodom ostala nijema.
