Sa najkrvavije ćuprije na svijetu bačeno 3.000 ruža za 3.000 života

Porodice žrtava okupile su se danas na mostu Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, kako bi obilježili 23. godišnjicu stradanja Bošnjaka u ovom gradu. Bacanjem 3.000 ruža sa ćuprije na Drini uz učenje Fatihe, za 3.000 života, sa suzama u očima porodice su se prisjetile svojih najmilijih, javlja Anadolu Agency (AA).

Suljo Fejzić, predsjedavajući Skupštine Općine Višegrad poručio je danas da se nalaze na “mostu na kojem su počinjena mnoga zlodjela”.

[pull_quote_right]Mi sa ovog mjesta pozivamo vlast da izvrši obavezu države prema žrtvama, prema njihovim porodicama i prema zločinu podjednako[/pull_quote_right]

“Mnogi ljudi su stradali ovdje samo zato što su Bošnjaci i što su bili islamske vjeroispovijesti. Ovdje je zločinačka ruka ubila veliki broj Bošnjaka koji su u ovom gradu živjeli na ognjištima svojih predaka”, istakao je Fejzić.

Podsjetio je da je Višegrad grad koji je 1992. godine brojao 63 posto Bošnjaka. Međutim, prema njegovim riječima, danas u ovom gradu živi nešto više od 500 Bošnjaka.

“Živim u selu Barimo u kojem je stradalo 26 Bošnjaka među kojima su uglavnom bili žene, djeca, starci, nije bio nijedan vojno sposobni muškarac. I danas se njih četiri još vode kao nestali i nema nikakvog traga. U mom selu bilo je 20 kuća, a ubijeno je 26 nedužnih ljudi”, dodao je Fejzić.

“Svi znamo da je na ovoj ćupriji izvršen genocid, da su ljude žive bacali sa ove sofe, da su malu djecu bacali. Ovo je najkrvavija ćuprija u cijelom svijetu koja je trebala da spaja ljude”, poručila je Hedija Kasapović, predsjednica udruženja ubijenih i nestalih „Višegrad 92“.

Istakla je da danas kao i prethodnih godina sa ružama u rukama, sa tugom i boli obilaze mjesta masovnih grobnica, a među kojima je najveća rijeka Drina.

[pull_quote_center]Nakon obilježavanja godišnjice na mostu Mehmed paše Sokolovića, u džamiji u Višegradu obavljen je vjerski obred, a nakon toga i posjeta mezarju na kojem je ukopano 198 identifikovanih žrtava[/pull_quote_center]

“Obilazimo mjesta gdje zauvijek nam ostadoše djeca, braća, sestre, majke, očevi, gdje ih zaustavi četnička kama i puška nevine, čiste i poštene. Samo zato što su bili muslimani. Danas nećemo plakati. Danas ćemo uzdignute glave kao i svih ovih godina koje su iza nas ponosno koračati ovim gradom naoružani najsnažnijim i najrazornijim oružjem koje se zove istina. Nikada nemojte zaboraviti da je istina ono što će na kraju priče ma koliko bolna i teška bila biti tačka za sve”, naglasila je Kasapović u obraćanju prisutnima.

Prema njenim riječima, “sudbinu su prihvatili onakvom kakva jeste i sa njom se valja nositi”.

“Ali upravo sudbina i prošlost obilježila je naše živote najstrašnijim pečatom, obilježila nas je gubitkom onih koji su bili najvrijedniji u našim životima i mi nemamo pravo na slabost. Ne smijemo i nećemo biti slabi na putu do pravde, do istine, na putu koji nas vodi do mjesta na kojima su i danas neotkriveni posmrtni ostaci naših ubijenih članova porodica koji u tišini čekaju da budu pronađeni”, poručila je Kasapović.

Bilal Memišević, predsjednik medžlisa Islamske zajednice Višegrad rekao je danas da svako okupljanje na mjestu zločina izaziva nove emocije.

“Iz godine u godinu okupljajući se ovdje i na drugim mjestima našeg stradanja posmatram ljude kako se ophode prema vlastitom egzodusu. Jedni posve odustaju od legalne i demokratske borbe da zločinci odgovaraju za počinjene zločine. Drugi se potpuno predali emocijama i naše stradanje oplakuju u ćoškovima i budžacima po bijelom svijetu. Treći su odlučili da se osvete i od sebe napravili dželate”, kazao je Memišević.

Prema njegovim riječima, gledajući iz perspektive islama i naše tradicija sva tri pristupa su neispravna.

“Nas islam uči da budemo okrenuti prema prošlosti samo onoliko koliko će nam trebati za bolju i uspješniju budućnost. Mi sa ovog mjesta pozivamo vlast da izvrši obavezu države prema žrtvama, prema njihovim porodicama i prema zločinu podjednako. I pored deset genocida mi imamo snage da gledamo u budućnost. Tragedije su najveći pokretači u povijesti čovječanstva. Tragedije su bile najveći pokretači ljudskih ideja i djela. A znate i zašto. Zato što se u tragedijama nalaze bolne istine. Istine radi, mi se danas i nalazimo ovdje. Uvjeren sam da mi Bošnjaci imamo svijetlu budućnost zato što nismo pali na ispitu mržnje. Deset genocida nas nije zarazilo virusom mržnje”, poručio je Memišević.

Muftija goraždanski Remzija ef Pitić poručio je “Višegrad je nama bio, jeste i biće više od grada”.

“To nije samo jedna lokacija na zemaljskoj kugli gdje su neki dobri ljudi htjeli da prave lijep i ugodan život i gdje su neki zli ljudi, kojima su dobri dali priliku da budu prvi i odlučuju o svemu, ubili čovječanstvo nekoliko hiljada puta. Jer Kur'an kaže – onaj ko ubije jednog čovjeka kao da je ubio čovječanstvo. Bošnjaci su svjetski fenomen po tome što su preživjeli mnogo zla, a nemaju mržnju u sebi”, istakao je Pitić.

Naglasio je da “nije zločin samo ono što je učinjeno od 1992. do 1995. godine.

Hedija Kasapović, predsjednica udruženja ubijenih i nestalih „Višegrad 92“

“Veći zločin je od toga, puno veći, da nakon 20 godina ljudi brane zločince. Još je veći zločin, i najveći zločin, da se taj zločin koji je učinjen nad nedužnim Višegrađanima institucionalno brani. Vi znate da ovih dana imamo priču o nekakvoj borbi protiv terorizma. Vi znate da se upada našim nenama u kuće, u domove, u džamije. U BiH ima terorizma, ali najveći terorizam u BiH je režim koji je teroristički i koji to provodi nad mojim ljudima juče na Tjentištu. Juče je policija ovoga režima upala u dvorište džamije da pita moje muslimane šta će oni tu. To je terorizam. Mi nećemo na to šutjeti. Mi nećemo više dozvoljavati da se naši ljudi ponižavaju u džamijama. Nema nikoga ko ima pravo da zabrani mojim ljudima da slobodno i u miru obavljaju ono čime ih je Bog dragi zadužio”, naglasio je Pitić.

Nakon obilježavanja godišnjice na mostu Mehmed paše Sokolovića, u džamiji u Višegradu obavljen je vjerski obred, a nakon toga i posjeta mezarju na kojem je ukopano 198 identifikovanih žrtava, gdje im je proučena jasin dova.

U periodu od 1991. do 1995. godine u Višegradu je stradalo oko 3.000 Bošnjaka.