Nikolaidisovo pismo Kusturici: Varvarine, ustani kad spominješ Grke

Samo jednom, nakratko doduše, bilo mi je žao što nisam nacionalista.

Bilo je to kada sam pročitao tekst, zapravo pokušaj teksta, zapravo abortirani tekst Emira Kusturice. U kojem on veli ovako:

“Siguran sam da je U potpalublju narikača! Vidio sam ga jednom na televiziji sav u crnom, nosi cool naočari, zamagljen pogled i priča o nepravdi u Narodnoj biblioteci! I jest bila nepravda! Predsjednik Tadić smijenio čovjeka, direktora Narodne biblioteke pošto je ovaj podržao crnogorskog pisca Nikolaidisa. Ovaj se prethodno žalio što nisu pobijeni svi koji su prisustvovali proslavi godišnjice Republike Srpske. Kada se čovjek zamisli, stvarno, što bi neko bio smjenjen kada podržava masovna ubistva. Malo je sumnjivo prezime tog pisca. Ne zbog toga što nije baš crnogorsko. Prva četiri slova NIKO a onda ostatak koji asocira na nevolje koje muškarci pokupe od žena sumnjivog morala! Možda zbog toga i privlači pažnju humanista koji mu praštaju poziv na masovno ubistvo! A ćute kada američki vojnici iz helikoptera ubijaju avganske civile i pjevaju Baj baj ameriken paj! Ili kada siluju po Kosovu! Ne nariču a imaju i tu materijala! U prvi mah pomislim vampir, vidi ga! Onda čujem kako odvaljeno priča, muzičkim jezikom zavlači, nije u tempu, da nije i on krenuo ne daj bože AJOOOOJ!”

Jebem mu život, pomislio sam tada, što nisam nacionalista? Pa da srpskom nacionalisti odgovorim kao grčki nacionalista, piše Andrej Nikolaidis za portal Žurnal.ba.

KAKVO JE VRIJEME DOŠLO

Znate kako je sa nacionalistima: vazda kukaju kako se svijet mijenja na gore i sjećaju se starih dobrih vremena kad se na svijetu još znao red.

„Kakvo je vrijeme došlo“, glasi refren te jadikovke.

Kakvo je vrijeme došlo, ne smiješ udariti ženu i dijete;

kakvo je vrijeme došlo, ne smiješ pederu reći da je peder;

kakvo je vrijeme došlo, ne smiješ reći da voliš svoj narod;

kakvo je vrijeme došlo, nas religiozne će uskoro ubijati zbog naše vjere, baš kao rane hrišćane…

Da sam nacionalista, pomislio sam tada, mogao bih reći: kakvo je vrijeme došlo, da neko ko se preziva Kusturica ismijava prezime Nikolaidis. Da je nekome ko se preziva Kusturica prezime Nikolaidis „sumnjivo“.

Srpskom je reditelju sa arapskim imenom, dakle, sumnjivo grčko ime crnogorskog pisca. I još u prezimenu Nikolaidis pronalazi dvije riječi: NIKO i AIDS. Niko i ništa sa AIDS-om, dakle.

ŠTA BI REKAO GRČKI NACIONALISTA

Šta bi grčki nacionalista na to rekao Kusturici, srpskom nacionalisti?

Recimo ovo: o varvarine, Nikolaidis je grčko prezime i znači – sin Nikolin. Moji su sa obala Crnog mora – tamo je nas Nikolaidisa bilo još prije par hiljada godina. Oko 2 000 godina mi smo hrišćani.

A vi, Kusturice? Koliko duboku u prošlost svoje porijeklo možeš pratiti ti, o varvarine? To sumnjivo prezime Nikolaidis smo zadržali i pod Turcima, a bogami i pod vama, Srbima: nakon 1918. vaše su vlasti ljubazno predložile da prezime slavenizujemo, i učtivo sugerisale da se nadalje prezivamo „Nikolić“, jer je i njima, baš kao i tebi, o varvarine, bilo sumnjivo da se neko u zemlji Karađorđevića preziva kao mi.

Djed Nikola je znao ono što je znao i Konstantin Kavafis, koji u „Iščekivanju varvara“ piše:

Zašto su izišli konzuli naši,
njih dva, i pretori u togama crvenim?
Zbog čega oni ametisti na rukama njinim,
od smaragda svi ti sjajni prstenovi?
Zbog čeg skupocjene štapove nose danas,
što rezbariše ih najbolji zlatari?

Zato jer varvari danas će doći,
a varvare zasjenjuju stvari.

Znao je, pa je platio tamo gdje treba. Tako smo zadržali svoje sumnjivo prezime.

Tako bih mu rekao, da sam nacionalista. I dodao: dakle, još jednom; Nikolaidis znači sin Nikolin – razumiješ li, varvarine, sine Muratov?

Da sam grčki nacionalista, srpskom nacionalisti Emiru Kusturici bih rekao: kad god pomeneš neko grčko ime, ima da ustaneš, kao što Nikšićani ustanu, prekrste se i kažu „Slava mu i milost“, svaki put kad u njihovom prisustvu neko pomene Svetog Vasilija Ostroškog.

Tako je, varvarine, da ustaneš, baš svaki put kad pomeneš nekog od Grka. Jer da nije nas, još uvijek biste plesali oko hrasta, javora, bukve ili nekog drugog drveta koje vam je bilo sveto prije nego što smo mi stigli i pokrstili vas.

Da nije nas, još uvijek biste djeci davali paganska imena: na primjer Stribor. Da nije nas, ne biste imali ni autokefalnu crkvu (uzgred – čak ni riječ za takvu crkvu, jer to sumnjivo „autokefalna“ ti je, moj varvarine, riječ iz mog jezika): jer mi smo crkvi Svetog Save dali status arhiepiskopije.

Da sam grčki nacionalista, srpskom nacionalisti sa prezimenom Kusturica rekao bih: o tome ko je prvi među narodima, o varvarine, mi Grci možemo debatovati jedino sa Jevrejima, i na kraju se složiti da smo prvi mi. Sa nekim ko se preziva Kusturica niti jedan Grk o stvarima vjere i identiteta ne može polemisati: takvome, ako smo ljubazni, možemo jedino predavati.

I OVO BIH DODAO, DA SAM NACIONALISTA

Pitaš zašto, varvarine, mogao bih mu još reći, samo da sam grčki nacionalista. Na primjer zato što je tvoja sveta knjiga, Novi zavjet, napisana na mom, grčkom jeziku. Zato što tvoje religije – ni one prve, a ni ove druge – ne bi bilo da se naša filozofija nije srela sa vjerom Jevreja. Potom zato što smo mi Grci, kao što je opštepoznato, izmislili razmišljanje. Tebi to ide teško, jer se na tvom jeziku filozofski ne može misliti, ali i to što uspijevaš misliti, ne bi mislio da nije nas. Tako bih mu rekao, da sam grčki nacionalista.

U prezimenu „Nikolaidis“ varvarin, vidjeli smo, pronalazi upisano ime bolesti – „AIDS“. Pa jesmo li vas zato opismenili, o varvarine? Jesu li se zato Ćirilo i Metodije, kako zovete Grke Kirilosa i Metodiosa, lomili po vašim zabitima i učili vas slovima? Ćirilo i Metodije, bez kojih, varvarine, ne bi imao ni ćirilicu, pa ne bi imao šta braniti od zlih zapadnjaka.

Da lakše shvatiš, boldovaću ti ono što ti čitaš kao AIDS. NikolAIDIS. AIDS – to su četiri slova. AIDIS – to je pet slova. Imaš viška slovo I, o varvarine. A, reći ćeš, jebeš jedno slovo. Šta da ti kažem, varvarine: to ti je kao da, jebeš jedno slovo, ja Murat čitam kao Mulat, pa tako sugerišem da ti je đed prčio crnkinju, ili baba crnca, svejedno, ali to bih napisao jedino kada bih bio grčki nacionalista tipa “Zlatne zore” – što će reći, ogavni rasista. Razumiješ, varvarine?

Ali griješim, takvo što ne bih rekao čak ni kao grčki nacionalista. Jer je izrugivanje imenu ispod nivoa mišljenja i govora jednog Grka. Da bi ti ta vrsta „humora“, iz koje je hirurški odstranjen duh, bila smiješna – moraš biti varvarin.