Majka autističnog dječaka: Nismo mogli nabaviti dvije hodalice za djecu s poteškoćama

Aida Hrnjić, blogerica i majka autističnog djeteta, oglasila se nakon afere “respiratori”, objasnivši kroz koliko problema je prošla da na kraju ipak ne bi uspjela uvesti dvije hodalice za djecu s poteškoćama.

Njen Facebook status prenosimo u cijelosti u nastavku.

“Prije neke dvije godine smo kao udruženje Colibri trebali nabaviti dvije hodalice za djecu sa poteskoćama. Obične hodalice koje daju potporu djetetu dok radi, da ne padne dok se odupire na nogicama.

Jedna divna dama je donirala novac u to ime i tako smo krenuli.

Obzirom da mi nismo ovlašteni uvoziti ortopedska i medicinska pomagala, tražili smo ko jeste. Nekoliko naših ortopedskih kuća je reko da bi mogli, ali da sačekamo dok oni budu naručivali nešto od tog dobavljača, a ovako im se ne bi isplatilo.

Potom smo zvali nadležno Ministarstvo koje je reklo da moramo imati njihovu dozvolu, za koju je procedura bila takva da mislim ni do danas hodalica ne bi bilo.

Onda smo tražili informacije na carini, šta i kako nam treba da uvezemo dvije hodalice, pa su i njihova pravila (sem samog carinjenja proizvoda) bila vrlo striktna i nama prilično komplikovana.

U međuvremenu je uplaćen novac na devizni račun dobavljača, a kako nas je nadležno Ministarstvo obavijestilo, onda nam je trebalo transportno vozilo, koje će biti blindirano, provjereno na granici uz svu tu papirologiju.

Obzirom da nismo bili ovlašteni, odustali smo, kao pravi legalisti pa nam je dobavljač vratio novac na naš račun uz opasku da obzirom da se radi o samo dvije hodalice mi to možemo kupiti kao fizičko lice, staviti u auto, imati njihov fiskalni račun i reći da smo ih kupili sebi. Ako to budemo napravili, same hodalice ćemo platiti na licu mjesta.

E, moja državo, mi smo meni narod iz pakla kojeg vode ljudožderi!

Sve vas vidim kao neka zla, goropadna bića koja proganjaju, ubijaju i jedu obične ljude. One smtrnike što sve račune i poreze plate na prvom mjestu, pa njima ostalo ili ne ostalo da prežive.

Kako je onda neko mogao uvesti respiratore, testove, opremu, materijal, ako je poljoprivrednik, proizvođač namještaja, ili liftova?!?

Kako, kad ni jaje u ovoj državi uvesti ne možeš dok ti neki baja ne da šaru?

Pade mi na pamet baš sam glupa, hem su transportovali državnim avionom, plaćenim od naših para (oni računi i porezi), hem ga je dočekao sam Premijer, kog mi isto plaćamo, hem su uposlili one ložače iz pakla sa najvećim lopatama, što dobro nagrću žeravicu, a nije to posao za svakog.

Zaokružili ljudi čitav proces, sve šare dogovorili, a narod nek’ se ibreti.

Hodalice za djecu sa poteškoćama, da su ljudožderi ikada htjeli nabaviti, ne bi imali milione maraka, bjesna auta, sekretarice i telefone od naših poreza i našeg rada. Niti su htjeli, niti ih je briga. U sve diraj, u te im hramove ne diraj, jer što reće jedan moj dragi prijatelj „šta ćeš, to bolan ni bicikla provozalo nije dok se vlasti nije dočepalo, pa mora se nekako dokazati“

Ljudožderi sijaju, ložača je sve više, za 48 dana koliko sjede u kućama, nista ovima što im trebaju hodalice, a vama, zasluženo narod pečen na pladnju. Jer budimo iskreni, odavno su oni servirani i ništa sem zombija, u grotlu pakla ni ne može biti drugog”, napisala je Hrnjić.