Kako su nam rodno zasnovano nasilje i femicid postali normalne pojave?

Na istoj strani na kojoj Agencija za ravnopravnost spolova BiH zvanično najavljuje obilježavanje međunarodne kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“ u našoj zemlji može se vidjeti i link na saopštenje ove agencije „povodom sve učestalije pojave seksizma, mizoginije i stereotipa na osnovu spola u javnom diskursu“.

„Pozivamo predstavnike javnog i političkog života da se prilikom svog javnog djelovanja u istupima ili objavama na društvenim mrežama uzdržavaju od izražavanja stavova koji su temeljeni na rodno uslovljenim predrasudama, mizoginiji i stereotipima na osnovu spola. Svaka javna osoba, a posebno nosioci izabranih političkih funkcija, mora biti svjesna da snosi odgovornost za riječi izgovorene ili objavljene u javnom prostoru“, pozvali su iz Agencije i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, napominjući kako su „žene u BiH često žrtve mizoginije, seksizma i rodnih stereotipa u svim područjima javnog djelovanja“.

Sistematsko vrijeđanje i omalovažavanje

„Objave ili istupi javnih ličnosti koji su temeljeni na rodno uslovljenim predrasudama, mizoginiji i stereotipima na osnovu spola višestruko su štetni i protivni su slovu Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH. Javne ličnosti su naročito izložene očima i prosudbi javnosti i kao takve trebaju postavljati standarde i kreirati takvo društveno okruženje u kojem se vrijeđanje i omalovažavanje osoba na osnovu spola treba osuditi, a ne ispoljavati i prihvatiti kao standard koji treba slijediti”, stoji također u saopštenju objavljenom 19. novembra, 2024. godine, 21. vijeka, samo šest dana pred 25. novembar, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

Naravno da ovo nije osuda Agencije ili spomenutog ministarstva. Naprotiv, oba teksta su potpuno na mjestu i vrlo potrebna, nego je zanimljivo kako je algoritam plasiranjem linka sam ponudio dio odgovora zbog čega imamo poražavajuće podatke spomenute u saopštenju, prema kojima svaka peta odrasla žena, tokom svog života, bar jednom bude žrtva fizičkog nasilja, dok svaka deseta žena bude žrtva seksualnog nasilja.

Podsjetimo, u prethodnom saopštenju se poziva na kreiranje društvenog okruženja „u kojem se vrijeđanje i omalovažavanje osoba na osnovu spola treba osuditi, a ne ispoljavati i prihvatiti kao standard koji treba slijediti“. I, tu dolazimo do dijela poente, a poenta je da se posljednjih godina u javnom prostoru, konstantno, nekažnjeno i bez ikakvih pravnih i moralnih posljedica, vrijeđanje i omalovažavanje osoba na osnovu spola upravo ispoljava i prihvata kao standard koji treba slijediti. I to skoro pa sistemski.

Kada su nam vrijeđanje i omalovažavanje osoba na osnovu spola standard koji slijedimo, onda nam nažalost i nasilje na osnovu spola, te na koncu njegova najbrutalnija i najekstremnija manifestacija – femicid, postaju svakodnevna i normalna pojava na koju se sve manje osvrćemo ili na nju reagujemo samo kada se desi.

A dešava se to da je u BiH od 2019. do 2024. godine izvršeno 57 femicida. U devedeset posto slučajeva počinioci su bračni ili vanbračni partneri, a žene su ubijane najčešće u svojim domovima. U većini slučajeva nasilje koje je prethodilo femicidu je prijavljeno nadležnima. U slučaju Alme Kadić, koju je muž brutalno ubio u ljeto 2021. pucnjem u potiljak, pred očima četverogodišnje kćerke, nasilje je prijavljeno 150 puta. Dvije godine poslije, ubistvo Nizame Hećimović iz Gradačca brutalno je prenošeno na Instagramu, a iz nekog bolesnog razloga snimak se idalje dijeli društvenim mrežama. I u tom slučaju nasilje je prijavljivano, ali je adekvatna reakcija izostala.

Femicid se definira kao namjerno rodno motivirano ubistvo i eklatantno je i teško kršenje ljudskih prava. Femicid predstavlja prijetnju postizanju rodne ravnopravnosti, ljudskih prava i mira. Motiviran je mržnjom prema ženama, prezirom i osjećajem nadmoći, pri čemu učinilac misli da ima pravo da oduzme život ženi.

U BiH se femicid ne tretira kao posebno krivično djelo

U zakonodavstvu Hrvatske i Makedonije femicid je uvršten kao posebno krivično djelo i definiran je kao ubistvo žena iz mržnje, prezira i želje za dominacijom. U Hrvatskoj se tretira kao teško ubistvo žene, za što je previđena kazna od minimalno deset godina do kazne dugotrajnog zatvora. U BiH državni zakon, kao ni krivični zakoni entiteta, ne tretiraju femicid kao posebno krivično djelo, nego su ova krivična djela obuhvaćena zakonskim odredbama koje se odnose na ubistva, kao i onima gdje se navodi da je djelo iz mržnje i ono koje je počinjeno zbog „rodnog identiteta“.

„Femicid kao najekstremniji oblik rodno zasnovanog nasilja, nažalost, naša je svakodnevica, ali nema još uvijek pravnu kvalifikaciju jer zakoni BiH ne prepoznaju ovaj termin. U Krivičnom zakonu postoji termin krivično djelo nasilja u porodici, ali se često tretira kao prekršaj, pa je i to jedan od razloga zbog kojeg žrtve često ne prijavljuju nasilje jer su kazne blage, čak i blaže od onih koje zakon predviđa“, kazala je povodom početka ovogodišnje kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“, izjavila je Rejhana Dervišević, zamjenica predsjedavajućeg Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog doma PSBiH.

Što se entitetskih zakona tiče, u Federaciji je po tom pitanju „formirana radna grupa čiji je zadatak sačinjavanje izmjena Krivičnog zakona Federacije BiH“ kako bi se u njega u nekom obliku uvrstio i femicid, dok je Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama u RS-u povučen nakon zahtjeva 20-ak uglavnom konzervativnih i desničarskih organizacija koje su smatrale da ugrožava tradicionalnu porodicu i diskriminira muškarce.

Novim zakonom se, između ostalog, trebao unaprijediti postupak izricanja hitnih mjera kao što su udaljenje iz stana ili kuće, te zabrana približavanja ili komunikacije sa žrtvom, i zaštitnih mjera koje su ključne u prvim momentima od prijavljivanja nasilja, a femicid je bio definiran kao „lišenje života žene izvršeno, u potpunosti ili djelimično, zbog njene pripadnosti ženskom spolu“.

Uloga medija

Do stvaranja atmosfere u kojoj će se potrebni zakoni donijeti i postojeći dosljedno poštovati, nažalost neće doći brzo. Moramo promijeniti mnogo toga, počevši od sebe samih, pa do klime u kojoj je normalno da dužnosnici koji bi trebali raditi na njenoj promjeni, ustvari najviše na nju utiču plasiranjem „stavova koji su temeljeni na rodno uslovljenim predrasudama, mizoginiji i stereotipima na osnovu spola“, na šta ih se mora upozoravati iz Agencije za ravnopravnost spolova.

Mediji, o čijoj ulozi u svemu bi se mogla napisati posebna kolumna, knjiga, također moraju imati više odgovornosti kada dođe do takvih slučajeva, ne praviti od njih jednodnevne senzacije, ne stavljati opravdavajuće naslove tipa „Ubio ženu jer ga je ostavila“, biti svjesni da se radi o ljudskim životima, ali i da svaki taj izvještaj može ohrabriti nekog novog ubicu.

„Potrebno je izbjegavati narativno iznošenje konkretnih grafičkih prikaza scena nasilja s detaljima, s jedne strane ‒ jer unižavaju dostojanstvo preživjele/žrtve i javnost stavljaju u poziciju voajera, a s druge ‒ jer daju ideje za nasilnička ponašanja drugim nasilnicima“, stoji u UNDP-ovim „Smjernicama za medijsko izvještavanje o nasilju prema ženama“.

Kampanja „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“ traje od 25. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, do 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava, a kako kažu iz Agencije „dovodeći u vezu ova dva datuma, naglašava se potreba uklanjanja svih oblika nasilja nad ženama koje predstavlja pitanje zaštite ljudskih prava i da akti nasilja nad ženama nisu ništa drugo do kršenje ljudskih prava“.

Borba protiv rodno zasnovanog nasilja mora trajati svih 365 dana u godini.