Hiljade vjernika na centralnoj manifestaciji 507. dani Ajvatovice

Nakon klanjanja podne-namaza i učenja dove na platou Ajvatovice, danas je završena centralna svečanost kulturno-vjerske manifestacije 507. dani Ajvatovice, javlja Anadolu Agency.

Oko 250 konjanika, koji su dan ranije iz Karaule i drugih bh. gradova krenuli prema Pruscu i na tom putu prošli kroz Donji Vakuf, gdje ih je dočekalo više hiljada građana, jutros su nakon tradicionalne prozivke bajraka ispred Handanagine džamije u Pruscu krenuli ka najvećem dovištu muslimana u Evropi.

Konjanici, bajraktari i više hiljada vjernika iz Bosne i Hercegovine, Turske i cijele Evrope pohodilo je podnožje planine Šuljage, sedam kilometara od starog grada Prusca.

Tamo se, prema vjerovanjima, učenjak Ajvaz-dedo 40 jutara molio Bogu za vodu. A, u sjećanju na uslišenu mu molitvu, zahvaljujući kojoj je Prusac dobio vodu, vjernici već pet stoljeća pohode ovaj kraj.

Muftija travnički Ahmed Adilović je podsjetio da su ovogodišnji Dani Ajvatovice počeli prije skoro dva mjeseca.

“Od ukupno preko 90 programskih sadržaja, dio smo izveli prije najodabranijeg mjeseca ramazana, dio u toku samog ramazana, a ostali dio nakon tog mubarek mjeseca i Ramazanskog bajrama. Programski sadržaji su izvođeni na teritoriji devet općina, sa učesnicima iz cijele Bosne i Hercegovine, te bratske Republike Turske. To je bio bogat kolorit raznovrsnih aktivnosti: vjersko-kulturnih, naučno-edukativnih, sportskih i socijalnih programa”, rekao je Adilović u obraćanju prisutnima.

On je naglasio da Ajvatovica nije svetište nego dovište.

“Ovom prilikom i sa ovoga mjesta hoću da naglasim da Ajvatovica nije svetište, a oni koji dolaze na plato Ajvatovice nisu hodočasnici, kao što to neki pogrešno shvataju, a neki prikazuju. Ovo mjesto nije sveto, nego je dar od Boga, kao što su Njegov dar i ostale prirodne ljepote koje nam daruje. Kamen u ajvatovičkoj stijeni nije svet i ne treba ga nositi kao relikviju i nadati se da će nam on pomoći. Također, ne smijemo vjerovati da ovo mjesto ili ova stijena pomažu, nego se na svakom mjestu – pa i na ovom – trebamo obraćati samo našem Gospodaru, koji sve zna i sve može. Hodočasnici su oni koji obavljaju petu islamsku dužnost, tj. hadž, kojeg nikakvo okupljanje, pa ni Ajvatovica, ne mogu zamijeniti. Ajvatovica je naše dovište, ona je mjesto na kojem njegujemo našu tradiciju i na kojem zajednički, u velikom broju, upućujemo iskrene dove Svemogućem Stvoritelju, Allahu, dž.š”, rekao je muftija Adilović.

Kazao je da je “ajvatovička staza naša višestoljetna tradicija, to je staza odanosti našoj vjeri i tradiciji, te našem narodu i domovini.”

“To je staza nesebičnosti i davanja, te pomoći svima koji ovaj prostor dijele sa nama. Naša lijepa vjera i pozitivna tradicija su ključ za opstojnost i prosperitet našeg naroda i domovine, zajedno sa drugim narodima na ovim prostorima. Bošnjački narod je stoljećima bio odan svojoj vjeri, oplemenjujući svoj život njenim mudrim načelima, a pozitivnu tradiciju je njegovao i iz nje crpio snagu za bolju i ljepšu budućnost. Naš narod je uvijek poštovao drugo i drugačije, što je jedino ispravno, i zbog čega je ova sredina uvijek bila otvorena i multikulturalna. Da nije tako bilo, na ovim prostorima ne bi bilo drugih naroda. Shodno svojoj tradiciji, naš narod će i dalje poštovati druge, ali i tražiti poštivanje svojih prava”, rekao je Adilović.

Iako povijesno miroljubiv, bošnjački narod je, kako je rekao, kroz svoju povijest doživio mnoge nepravde i patnje, te čak deset pokušaja istrebljenja sa ovih prostora.

“Zato se ne možemo pomiriti sa trenutnim stanjem, u kojem se otvoreno negira državotvornost jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, te međunarodnim sudskim presudama dokazani genocid nad našim narodom. Ne možemo se pomiriti sa negiranjem prava najbrojnijem bosanskohercegovačkom narodu da koristi svoj jezik i da ga zove bosanskim, kako se stoljećima zvao. Ne smijemo se pomiriti sa uskraćivanjem osnovnih ljudskih prava Bošnjacima, sa nepotpisivanjem ugovora od strane države jedino sa Islamskom zajednicom i odugovlačenjem donošenja zakona o restituciji u nedogled. Ostvarenje tih i drugih osnovnih ljudskih prava ne smijemo čekati, nego se moramo zajednički, organizovano i civilizacijskim sredstvima truditi da ih što prije ostvarimo radi nas samih, ali više radi naše djece i generacija koje dolaze”, rekao je Adilović i dodao:

“Hoćemo državu sa jednakim pravima za sve, hoćemo društvo u kojem će se svi osjećati sigurno i dostojanstveno, društvo u kojem će naši mladi imati priliku za normalan život i posao, a ne da moraju napuštati svoju domovinu da bi ostvarili pravo na rad. Da bi se to ostvarilo, svi se trebamo uključiti, te zakonitim sredstvima i na pozitivan način pomoći ostvarenju naših ciljeva.”

Ambasador Republike Turske Haldun Koc je podsjetio da Turska i Bosna i Hercegovina imaju mnogo zajedničkog, a jedno od zajedničkih kulturnih i historijskih blaga je i Ajvatovica na koju iz godine u godinu dolazi i sve više turskih gostiju.

“I ove godine su na manifestaciji učestvovali tradicionalni vojni orkestar Turskih oružanih snaga te predstavnici Saveza izviđača Tursle. Kao i svake godine, i ovu Ajvatovicu smo doživjeli jako emotivno”, rekao je ambasador Koc.

Nakon programa klanjan je podne-namaz i proučena dova.

Bajraktare, zadužene predstavnike džemata iz BiH i dijaspore za nošenje zastava, koji su nosili bajrake prema platou Ajvatovice, slijedilo je više stotina posjetitelja ove manifestacije iz BiH, Turske i drugih zemalja. Nakon dolaska na mjesto za koje se vjeruje da je lokalitet na kojem se odvojila stijena kako bi pitka voda došla u Prusac, mnogi vjernici iskoristili su priliku da okuse vodu koju smatraju ljekovitom.

Tradicionalni turski vojni orkestar mehter, koji je i ove godine došao ispred Generalštaba Oružanih snaga Republike Turske, nastupio je u okviru obilježavanja 507. Dana Ajvatovice. Orkestar mehter izvodio je kompozicije na turskom i bosanskom jeziku. Svečanost je svojim nastupom uveličala i derviška grupa poznatija i kao “nebeski plesači” ili Semazem, te domaći horovi i izvođači.

Programu na platou Ajvatovice prisustvovali su muftija travnički Ahmed Adilović, muftija banjalučki Osman Kozlić, glavni imam MIZ Donji Vakuf Esad Slipac, ambasador Republike Turske u BiH Haldun Koc, predstavnici općinskih i kantonalnih vlasti, mnogobrojni imami i veliki broj vjernika.

Ajvatovica je najveće dovište muslimana u Evropi i jedno od najstarijih u BiH. Duboko je ukorijenjena u identitet Bošnjaka. Smještena je u podnožju planine Šuljage i udaljena sedam kilometara od starog grada Prusca. Ajvatovica je specifičnost bosanskih muslimana, jer ima autohtoni karakter.

Ne zna se pouzdano kada je prvi pohod Ajvatovici održan, ali se zna da je Ajvatovica dobila ime po Ajvaz dedi, islamskom učenjaku i dervišu koji je u 15. vijeku u Bosnu došao sa prostora današnje Turske. Nakon 1947. godine održavanje Ajvatovice bilo je zabranjeno, a tradicija je obnovljena 1990. godine. Jubilarna, 500. manifestacija održana je u junu 2010. godine.

Ajvaz dedo, derviš i islamski učenjak koji se u 15. stoljeću nastanio na prostoru današnjeg Prusca, nakon dugotrajne suše u ovom mjestu, 40 dana i 40 noći učio je dovu moleći za vodu na stjenovitom predjelu iznad kasabe. Prema predanjima, četrdeseto jutro od dolaska na dovište Ajvaz-dedo je usnio san o sudaru dva ovna. Kada se probudio, stijena je bila razdvojena, a iz nje je potekla voda, koju i danas posjetioci Ajvaz-dedine stijene imaju priliku okusiti. Ajvaz-dedino dovište danas je mjesto susreta desetina hiljada muslimana iz BiH, regiona, Evrope i Azije.