Zejnullahu: Nepostojanje ambasada otežava odnose BiH i Albanije

Bosna i Hercegovina i Republika Albanija nemaju niti jedno otvoreno pitanje. Međutim, u Sarajevu i Tirani postoje samo počasni konzulati, ali ne i ambasade što otežava te prijateljske odnose – ocijenio je u intervjuu za Fenu počasni generalni konzul Albanije u BiH Muharrem Zejnullahu.

On je devedesetih bio ambasador BiH u Albaniji, a 1998. godine ta ambasada je zatvorena. Albanija je među prvim zemljama priznala BiH kao nezavisnu i suverenu državu i ambasadu u BiH je otvorila 2010. godine, ali i zatvorila 2014. godine, jer BiH nije otvorila svoju u Tirani iako je takav dogovor postojao.

Zejnullahu je napomenuo je da se ambasade najčešće zatvaraju zbog političkih odnosa koji se u nekom trenutku zakompliciraju između dvije zemlje, a kao drugi razlog za to naveo je finansijsku situaciju, odnosno nemogućnost pokrivanja troškova funkcioniranja ambasade.

– Koliko god da su odnosi prijateljski i nema spornih pitanja između ove dvije zemlje nešto ne štima, jer obje zemlje ovako postupaju. Stoga se u svakom segmentu osjeti nedostatak ambasada neovisno od postojanja počasnih konzulata koji imaju ograničene nadležnosti – pojasnio je.

Konzulati su, dodaje, ograničeni na privrednu, kulturnu i turističku saradnju, ali kada nema diplomatskog političkog predstavnika zemlje da može reagirati onda se u komunikaciji osjeti takav nedostatak.

Podsjetio je da je BiH prema Albaniji jedno vrijeme imala rigorozan odnos kada su u pitanju vize, sličan kakav danas BiH ima prema Kosovu, ali građani sada putuju iz jedne u drugu zemlju samo s ličnim kartama što se najviše osjeti kada je u pitanju turistička saradnja.

Veliki broj turista posjećuje albansko primorje, a s druge strane značajan je i broj turista iz cijele Albanije koji dolaze u BiH i u ljetnom i u zimskom periodu, iako je Zejnullahu podsjetio da su putevi između dvije zemlje u veoma lošem stanju što otežava putovanja, dok ne postoji ni direktna avionska linija.

I u tom smislu, smatra, osjeti se nedostatak ambasada, jer bi onda pritisak bio veći da se to pitanje riješi, napomenuvši da je manje od 400 kilometara između Sarajeva i Tirane, no da bi se prešao taj put potrebno je između osam i deset sati, a autobusima i duže.

Podsjetio je da je još 2000. godine potpisan Memorandum o saradnji između BiH, Crne Gore i Albanije za gradnju brze ceste koja bi išla putem Sarajevo-Foča-Nikšić-Podgorica-Skadar-Tirana. Međutim, taj projekat se više ne spominje.

Istaknuo je da je prošle godine trebala biti organizirana Turistička sedmica Albanije u BiH koja bi objedinila sve segmente turističke ponude, ali i pitanje infrastrukture, ali to se nije uspjelo realizirati.

Najavio je da će to pitanje otvoriti ponovo kada delegacija Ministarstva vanjskih poslova Albanije dođe 7. februara u posjetu BiH, iznoseći mišljenje da zemlje nedovoljno promoviraju svoje turističke potencijale koji se u Albaniji ubrzano razvijaju.

Prisjetio se da 1998. godine u albanskom primorskom gradu Draču nije bio niti jedan pansion, a kamoli hotel, a danas ih je više od 600 na obalama Drača u dužini od nepunih deset kilometara.

– Nema nikakvih političkih smetnji za unapređenje odnosa što je najvažnije, ali u svih drugim sektorima nedostaje saradnje, a samo unapređenjem ekonomske, turističke i kulturne saradnje moguće je napraviti veći prosperitet za obje zemlje – stav je počasnog konzula Albanije u BiH.

Govoreći o kulturnoj saradnji ocijenio je da ni ona nije na visokom nivou, jer odavno neki albanski umjetnici nisu bili u BiH. Prije 15 godina u Sarajevu je gostovao Operni ansambl iz Albanije, i to u vremenu kada je bilo teško dobiti vize za njihov dolazak.

Budući da je Zejnullahu predsjednik Zajednice Albanaca u BiH kazao je i da u Federaciji BiH živi oko 12.000 Albanaca, dok u Republici Srpskoj živi tek nekoliko porodica koje su se vratile na svoja prijeratna ognjišta.

Ipak upozorio je na odnos BiH prema građanima Kosova zbog strogog viznog režima, dodajući da je nezavisnost Kosova priznalo 110 zemalja i gotovo sve zemalje Evropske unije osim Grčke, Slovačke, Rumunije, Španije i Kipra.

– Međutim, Kosovari nemaju problem kada su u pitanju dokumenti i vize za putovanje u sve ove zemlje, ali u BiH je nemoguće doći s Kosova, jer ne da BiH ne priznaje nezavisnost nego ne priznaje niti jedan dokument koji nosi oznaku Kosova – kazao je.

Objasnio je nimalo jednostavan proces dobijanja vize kada se odlazi u posjetu rodbini. Potrebno je prvo otići s brojnim papirima u Ured za strance, stranka potom treba ići u Skoplje da u bh. ambasadi podnese zahtjev za vizu, ambasada potom šalje Ministarstvu prijedlog za odobravanje vize, a tek onda ministar posebnim rješenjem odobrava vizu.

– To se najčešće radi ukoliko se dogodi smrt u porodici ili ukoliko se radi o nekoj bolesti o kojoj stranka posjeduje sve papire. U drugim situacijama nema nikakve mogućnosti za dolazak u BiH. U turističkom smislu nema govora, a slično je i s privrednim subjektima čiji predstavnici se obično nalaze u Plužinama na crnogorskom teritoriju da razgovaraju o poslu – kazao je Zejnullahu.

Pokušao je razgovarati s većinom bh. dužnosnika da se to pitanje riješi, ali ocjenjuje da za sada nema političke volje za to ni sa jedne ni sa druge strane, dodajući da je Kosovo uvelo vize za BiH kako bi na neki način potakli bh. stranu da učini nešto u cilju olakšanja ljudima da slobodno bez barijera putuju.

Mišljenja je da bi bilo dovoljno da BiH prizna dokumente građanima Kosova, jer bi to bila olakšica i za rodbinske veze i za studente koji ne mogu ovdje studirati, ali i privrednike. No, on ne vidi skoro rješenje ovog problema.

U intervjuu za Fenu zaključio je da režim koji BiH ima prema Kosovarima gori od onog kakav je imala diktatura Envera Hodže prema Jugoslaviji, jer ni tada nije bilo turističkih posjeta zbog čega počasni konzul Albanije u BiH Muharrem Zejnullahu ne vidi razliku između tog perioda i danas.