Završen dokazni postupak odbrane Ratka Mladića
U Haškom tribunal okončan je dokazni postupak odbrane Ratka Mladića iako su se branioci tome protivili, ukazujući da pred sud mogu izvesti još trojicu svjedoka.
Mladićeva odbrana nagovijestila je namjeru da uloži žalbu ali je predsjedavajući sudija Alphons Orie rekao da to ne utiče na odluku o zatvaranju dokaznog postupka.
Do kraja suđenja Mladiću ostaje da tužioci i branioci ulože završne podneske i održe završne riječi. Kada će se to dogoditi, sudije će saopćiti naknadno, javlja BIRN-Justice Report.
Raspravno vijeće je odbrani i optužbi dalo rok do 25. augusta da se izjasne koja bi kazna bila primjerena, ako bi Mladić bio proglašen krivim.
Mladić, bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH koji je u šest opština imao razmjere genocida, granatiranje i snajperisanje Sarajeva, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Tužilac Alan Tieger je u junu iznio zajednički prijedlog optužbe i odbrane da završne riječi budu održane 10. oktobra. Odbrana je kasnije odustala od tog datuma i predložila da rok za podnošenje pisanih završnih podnesaka bude produžen do novembra, a završne riječi da budu održane u februaru iduće godine.
Sudija Orie je najavio da će uskoro donijeti odluku o tom tom prijedlogu.
Na tom ročištu je završen iskaz Andreja Demurenka.
U unakrsnom ispitivanju, tužioci su osporavali vjerodostojnost Demurenka, navodeći da su njegovo svjedočenje sudije Haškog tribunala odbacile kao nepouzdano u presudi Radovanu Karadžiću, koji je nepravosnažno osuđen na 40 godina zatvora zbog istih zločina za koje je Mladić optužen.
Ruski pukovnik Demurenko ostao je pri iskazu da Vojska Republike Srpske nije mogla ispaliti granatu koja je, 28. augusta 1995., na sarajevskoj pijaci Markale ubila 43 osobe, a ranila 75 građana Sarajeva.
Prema optužnici, minobacačku granatu na Markale ispalila je VRS.
Demurenko, koji je 1995. bio načelnik štaba UNPROFOR-a u sektoru Sarajevo, posvjedočio je da je istragom na terenu utvrdio da granata nije mogla biti ispaljena ni s jednog od srpskih položaja u pravcu doleta projektila koji su prethodno odredili francuski “plavi šljemovi”.
Opovrgavajući tu svjedokovu tvrdnju, tužilac Alan Tieger predočio mu je snimke terena, koji, po optužbi, dokazuju da nisu svi položaji VRS bili “stjenoviti i neprikladni za minobacač”, kako je Demurenko izjavio.
– Nikada nisam ni tvrdio da je taj teren bio 100 odsto neprikladan za minobacače, rekao sam da su neka mjesta bila nepovoljna” – uzvratio je svjedok, posredstvom video veze iz Moskve.
Primjetio je i da su tužiočeve fotografije “snimljene poslje 12 godina” i da se “mnogo toga moglo promijeniti”.
Tužilac Tieger citirao je, zatim, iz presude Karadžiću ocijenu sudija da je Demurenkov iskaz o neprikladnosti položaja VRS-a za minobacače “nevjerodostojan”. Po istoj presudi, Demurenko “nije mogao da obiđe” tako veliko područje “u ograničenom vremenu koje je imao”.
“Ako mi sud ne veruje, svi moji napori su bili besmisleni…To pokazuje da ste vi pristrasni i da niste neutralni”, odgovorio je Demurenko zastupniku optužbe.
Podsjetimo, Demurenko je svjedočenje započeo sredinom juna, ali je iznenada napustio Hag i vratio se u Rusiju uočio posljednjeg dana unakrsnog ispitivanja, 16. juna.
Demurenko je danas tvrdio da je iz Haga otišao zato što je u Moskvi sutradan morao da se javi na posao. Na pitanje sudija zašto im to prethodno nije rekao, odgovorio je da je pokušao, ali da mu oni nisu dozvolili.
Na pitanje da li je istina da je službenicima suda, prije odlaska, rekao da je nezadovoljan “nepravičnim i nerazumnim odnosom”, između ostalog i zato što mu sudije nisu dozvolile da se rukuje s Mladićem, Demurenko nije želio da odgovori.
