Zašto Zapad nikada neće pobijediti Islamsku državu

Rat protiv terorizma, ta kampanja bez kraja koju je lansirao američki predsjednik George Bush još prije 14 godina, dobija sve grotesknija obličja.

Suđenje Šveđaninu Bherlinu Gildou, optuženom za terorizam u Siriji, prošlog je ponedjeljka u Londonu palo u vodu nakon što je postalo jasno da su britanske obavještajne službe naoružavale iste pobunjeničke grupe za koje je Gildo bio optužen da im pomaže, piše Guardian.

Tužiteljstvo je odbacilo slučaj, očito kako bi se izbjeglo sramoćenje obavještajnih službi. Odbrana je tvrdila da bi nastavak suđenja bio “uvreda pravdi” s obzirom na to da postoji veliki broj dokaza koji upućuju na to da je Velika Britanija i sama pružala “veliku podršku” naoružanim sirijskim opozicionim grupama.

Ta podrška nije uključivala samo pomoć u oklopnim vojnim vozilima nego i treninge, logističku podršku, te tajnu opskrbu velikim količinama oružja. Neki izvještaji navode da je MI6 sarađivao s CIA-om u transferu oružja iz Libije do sirijskih pobunjenika 2012. godine nakon pada Gadafijevog režima.

Otpor okupaciji kao terorizam

Očito, apsurdnost slanja u zatvor nekoga ko je radio nešto su radili i ministri i službe sigurnosti bila je jednostavno prevelika. Ali ovo nije prvi takav slučaj. Manje je sreće imao londonski taksista Anis Sardar, koji je dobio doživotnu kaznu zatvora zbog toga što je 2007. godine učestvovao u otporu prema okupaciji Iraka od strane američkih i britanskih snaga.

[pull_quote_right]Prošle godine, SAD, Velika Britanija i ostale zapadne sile vratile su se u Irak, navodno kako bi uništile sektašku terorističku grupu Islamska država[/pull_quote_right]

Oružano protivljenje ilegalnoj invaziji i okupaciji ne predstavlja teroristički čin ili ubistvo prema većini definicija, uključujući Ženevsku konvenciju.

Ali terorizam je danas samo u oku posmatrača. I nigdje nije više nego na Bliskom istoku, gdje današnji teroristi sutra postaju borci protiv tiranije, a saveznici neprijatelji – često prema volji donositelja političkih odluka sa Zapada.

Prošle godine, SAD, Velika Britanija i ostale zapadne sile vratile su se u Irak, navodno kako bi uništile sektašku terorističku grupu Islamska država (ranije poznata kao Al-Kaida u Iraku). Zapadne sile su se vratile u Irak nakon što je ISIS preuzeo ogromne količine iračkog i sirijskog teritorija i proglasio vlastit islamski kalifat.

Međutim, akcija ne ide baš najbolje. Prošlog je mjeseca ISIS osvojio irački grad Ramadi, a pala je i sirijska Palmira. Neki Iračani se žale da SAD samo mirno stoji i posmatra sve što se događa. Amerikanci tvrde da pokušavaju izbjeći civilne žrtve, te da postižu značajne uspjehe. Neslužbeno, dužnosnici kažu da ne žele uništiti sunitska uporišta u sektaškom ratu, te uzrujati svoje sunitske saveznike u Perzijskom zaljevu.

Izvještaji iz Pentagona

Novo svjetlo na cijelu situaciju bačeno je kad su nedavno otkriveni tajni američki dokumenti, nastali 2012. godine, u kojima se predviđa i pozdravlja napredak salafitske kneževine u istočnoj Siriji i Islamske države pod kontrolom AL-Kaide u Siriji i Iraku.

U oštroj suprotnosti s tvrdnjama zapadnih sila u to doba, dokument obavještajne agencije jasno navodi AL-Kaidu u Iraku (koja je postala ISIS) i ostale salafitske grupe kao “glavne snage koje vode pobunu u Siriji”, te tvrdi da “zapadne zemlje, zaljevske države i Turska” podupiru napore opozicije u preuzimanju kontrole nad istočnom Sirijom.

Povećanje “mogućnosti osnivanja salafitske kneževine”, nastavlja se dalje u dokumentu Pentagona, “je tačno to što sile koje podržavaju opoziciju žele, kako bi se izolirao sirijski režim”.

[pull_quote_right]Ali Al-Kaide u Iraku nije bilo dok SAD i Velika Britanija nisu napali Irak[/pull_quote_right]

I upravo se to dogodilo dvije godine poslije. Izvještaj nije dokument u kojem se razvijaju političke odluke i postoje neke nejasnoće u jeziku. Ali implikacije su dovoljno jasne. Godinu dana tokom pobune u Siriji, SAD i saveznici nisu samo podupirali i naoružavali opozicione grupe za koje su znali da će biti nadigrane od strane ekstremnih sektaških grupa; oni su bili spremni poduprijeti stvaranje neke vrste “islamske države” – uprkos “velikoj opasnosti” iračkom jedinstvu – kako bi se sunitskom prisutnošću oslabio sirijski režim.

To ne znači da je SAD stvorio ISIS, iako su neki od zaljevskih saveznika svakako igrali ulogu u tome, kao što je prošle godine priznao potpredsjednik SAD-a Joe Biden. Ali Al-Kaide u Iraku nije bilo dok SAD i Velika Britanija nisu napali Irak. A, Amerikanci su sigurno iskoristili postojanje ISIS-a protiv drugih sila u regiji kao dio šireg nastojanja za održavanje zapadnjačke kontrole nad regijom.

Računica se promijenila kad je ISIS počeo odrubljivati glave zapadnjacima i objavljivati ta zlodjela na internetu, pa tako zaljevske sile sad podupiru neke druge grupe u ratu u Siriji. Ali zapadnjačka navika igranja s džihadistima, koji im onda vraćaju udarac, seže do 1980-ih i rata protiv Sovjetskog Saveza u Afganistanu, što je uzrokovalo stvaranje originalne Al-Kaide pod zaštitom CIA-e.

Zapad nikad neće poraziti ISIS

U stvarnosti, SAD i politike zapada u trenutnom sukobu na Bliskom istoku zapravo su ukalupljene u imperijalno pravilo “podijeli pa vladaj”. Američke snage u Siriji bombardiraju jedan skup pobunjenika dok druge podupiru, u Iraku pokušavaju sa zajedničkim vojnim operacijama s Iranom protiv ISIS-a, dok u Jemenu podupiru vojnu kampanju Saudijske Arabije protiv Huta, koje podupire Iran.

Koliko god američke politike nekad izgledale zbunjeno – slaba i podijeljena Sirija i Irak uklapaju se savršeno u takav pristup.

Očito je da ISIS i njegove grozote neće ni poražene od strane istih sila koje su ga i dovele u Siriju i Irak. Beskrajne zapadnjačke vojne intervencije na Bliskom istoku donijele su samo uništenje i podjelu. Ljudi iz regije mogu riješiti problem, a ne oni koji su im tu nevolju i donijeli.

https://www.youtube.com/watch?v=TxrGnQikbJg