Zašto Vladimir Putin želi vječni rat?

Kada zapadnjaci govore o tome da će sukob u Ukrajini postati “vječni rat”, obično misle da je to nešto loše. Međutim, to je vjerojatno cilj ruskog predsjednika Vladimira Putina. Prošli tjedan Putin je 30. septembra proglasio službenim praznikom – nazvao ga je Danom ponovnog ujedinjenja novih regija s Ruskom Federacijom.

Obilježavanje godišnjice aneksije ukrajinskih regija Donjeck, Luhansk, Herson i Zaporižja – iako većina u to vrijeme nije ni bila pod ruskom kontrolom – pružilo je priliku Putinu da se vrati jednoj od svojih sadašnjih opsesija – tvrdnjama da je ovo je borba “za domovinu, za suverenitet, duhovne vrijednosti, zajedništvo i pobjedu”.

U njegovim očima ne radi se toliko o borbi s Ukrajinom, koliko o globalnoj borbi protiv Zapada, u kojoj je Ukrajina samo jedno bojno polje, iako posebno krvavo. U svom govoru na paradi povodom Dana pobjede 2023. godine, obično dugačkoj i bombastičnoj litaniji uspjeha, Putin je bio tmuran i oštar izjavljujući da je “protiv naše domovine pokrenut pravi rat”.

Podsjetio je na avet Velikog domovinskog rata – kako Rusi nazivaju Drugi svjetski rat – i upozorio da je “civilizacija ponovno na odlučujućoj prekretnici” jer su “zapadne globalističke elite” odlučne “uništiti i desetkovati” Rusiju, piše Mark Galeotti, profesor s londonskog University Collegea, za CNN.

S jedne strane, ovo bi se moglo shvatiti kao apokaliptični alibi za relativni neuspjeh takozvane “specijalne vojne operacije” u Ukrajini, u kojoj se planirana brza operacija uspostave marionetskog režima pretvorila u krvavi rat u kojem je uništen cvijet ruske vojske.

Ipak je više od toga. Kada Putin govori o tome kao o jednoj od “odlučujućih bitaka za sudbinu naše domovine”, kao što je to učinio na ovogodišnjoj paradi u povodu Dana pobjede, također se čini da govori iz srca – i iznosi novo geslo svog režima. Nije nudio nikakvu jasnu viziju budućnosti, čak ni bilo kakvu stvarnu nadu, samo poruku da je nacija zaključana u egzistencijalnoj borbi s neprijateljskim Zapadom kojoj se ne nazire pravi kraj.

Rat je katastrofa za Rusiju. Ali i prilika

To zvuči prilično mračno, ali iz Putinove perspektive ima i svojih jasnih prednosti. Naravno, rat je katastrofa za Rusiju. Izvori američke vlade sugeriraju da bi Rusija dosad mogla imati 120.000 ubijenih i oko 180.000 ranjenih vojnika.

Ekonomskim ožiljcima trebat će godine da zacijele, čak i kada se postigne mir i ukinu sankcije. A učinci drugog reda na nedovoljno finansirane javne usluge, ne računajući teret velikog broja fizički i psihički oštećenih veterana, osjetit će se barem na sljedećoj generaciji.

Ali to je i prilika. Budući da vječni rat postaje organizacijsko načelo “kasnog putinizma”, on opravdava – čak zahtijeva – čvršći stisak represije koji je Putinu potreban kako bi zadržao kontrolu nad nacijom. Čak i najblaže neslaganje postaje izdaja, a masovno prebacivanje resursa u obrambeni sektor postaje nužnost. Posljednji budžet predviđa povećanje vojnih izdataka za gotovo 70% iduće godine, na razinu otprilike tri puta veću od kombiniranih izdataka za zdravstvo, obrazovanje i zaštitu okoliša.

Na bojnom polju Putin može reći da pobjeđuje ako ne gubi. Ukrajinska protuofanziva probila je prvu rusku odbrambenu crtu u južnoj regiji Zaporižja i već je ostvarila neke lokalne proboje u drugoj liniji. Kijev se nada da će, ako već ne može presjeći invazijske snage na dva dijela, barem stići dovoljno daleko da može granatirati cestovne i željezničke poveznice između Krima i teritorija Rusije.

Dok se bliži zima, razmatra se hoće li to biti moguće. Ako to ne bude moguće, Moskva će imati prostora za disanje u kojem može izgraditi bolju odbranu, skupiti više trupa i nadati se da će se smanjiti volja Zapada za financiranje Ukrajine u ovom ratu.

Vječni rat za Putina ima jednu ultimativnu vrlinu

Ne možemo znati vjeruje li Putin doista da Rusija može izvući neku vrstu pobjede iz svog ukrajinskog debakla ili jednostavno osjeća da nema drugog izbora osim nade da može nadživjeti svoje neprijatelje. Međutim, s njegove tačke gledišta, razgovor o “vječnom ratu” za njega ima jednu ultimativnu vrlinu – demoralizira njegove neprijatelje.

Naposljetku, jedna je stvar zamisliti ukrajinsku vojnu pobjedu na temelju odlučnosti njezinih vojnika i nadmoći opreme koju je osigurao Zapad. Ipak, postoji pravi jaz između toga i trajnog mira.

Čak i ako se svaki ruski vojnik povuče iz Ukrajine – što neće biti jednostavno – to bi pomaknulo crtu ratišta do državne granice. Rusija će i dalje moći obnoviti svoje snage, lansirati bespilotne letjelice i projektile na ukrajinske gradove i učiniti sve što može da spriječi obnovu.

U međuvremenu, iako je Putinovo rješavanje julske pobune šefa Wagnera Jevgenija Prigožina i njegove vojske plaćenika ostavilo mnoge unutar elite u nedoumici o tome je li izgubio svoju vještinu upravljanja sistemom, Prigožinova kasnija prerana i sumnjiva smrt viđena je kao oštro upozorenje svima koji bi ga eventualno pomislili izazvati.

Sankcije imaju stvaran učinak na rusku odbrambenu proizvodnju, ali ne mogu spriječiti njezinu eskalaciju niti je ekonomija suočena s kolapsom. Čini se da gubici ne sprječavaju Ruse da se dobrovoljno jave u borbu, tako da ruski glavni štab kaže da ne planira novu mobilizaciju rezervista.

Nijedan rat ne traje vječno, ali mir je još daleko iza horizonta, prenosi Index.