Zašto se čitava Hrvatska uplela u histerični obračun s pravosuđem BiH?

Malo šta je tako zorno svjedočilo o moralnim i intelektualnim problemima hrvatske politike i društva, poput nedavnih hapšenja pripadnika HVO-a u Orašju.

A, svi znamo da je konkurencija za takvo što uistinu ozbiljna. Naime, kad zanemarimo razna nagađanja o tome zašto su ti ljudi uhapšeni baš sada i koja je u svemu tome uloga globalnih previranja između NATO-a i Rusije, ali i pitanja od kada hrvatske vlasti znaju za ove i ostale potjernice, suočit ćemo se s činjenicom da su ti ljudi osumnjičeni za konkretne zločine, za koje niko nije odgovarao.

Imajući to u vidu, doći ćemo do dva navedena aspekta problema ovog pitanja, logičkog i moralnog. Čak i kad bismo uvažili sva medijska nagađanja o pozadini ovih hapšenja, još uvijek ne možemo razumijeti zbog čega je ta priča u prvom planu.

Tako se gotovo čitava javnost uplela u histerični obračun s pravosuđem Bosne i Hercegovine, bez da u ijednom trenutku uvaži činjenicu da postoje konkretni zločini za koje niko nije odgovarao.

Neko je te zločine svakako počinio

To naravno predstavlja ogroman moralni problem društva, posebno u svjetlu činjenice da ta ista javnost konstantno insistira na rasvjetljavanju poslijeratnih ubistava iz 1945. godine.

Time se naravno upada u logički paradoks, svodeći stvari na jednostavno pitanje.

Ukoliko se društvo treba suočiti sa zločinima iz 1945., što samo po sebi nije uopšte sporno, šta je sporno u tome da se rasvijetle zločini iz devedesetih?

Tim prije što su ljudi koji su ih počinili, pri čemu ne prejudiciramo odgovornost osumnjičenih, no neko je te zločine svakako počinio, još uvijek u punoj životnoj snazi. Sve ovo dovodi nas do ključnog pitanja odnosa Hrvatske prema ratu u Bosni i Hercegovini i posebno prema HVO-u.

Identifikacija s ratnim djelovanjem HVO-a

Već se na nivpu osnovne logike postavlja pitanje, s kojim se pravom hrvatska politika i javnost osjećaju uvrijeđenima i pozvanima arbitrirati u pravosudni sistem druge zemlje, koja prije svega pokušava rasvijetliti zločine počinjene na vlastitom teritoriju, privodeći ljude koji su državljani te iste zemlje, na teritoriju te iste zemlje?

Iako je ova pozicija, naravno, logički posve neodrživa, nju je moguće objasniti isključivo identifikacijom Hrvatske s ratnim djelovanjem HVO-a u ratu u Bosni i Hercegovini.

To bi pak zvučalo uvjerljivo i imalo bi veze s činjenicama, no to bi nas onda dovelo do drugog, znatno problematičnijeg pitanja kojeg aktuelna hrvatska politika očito ne namjerava postaviti. Ukoliko je postignut visok stupanj identifikacije s djelovanjem HVO-a, podrazumijeva li to i odgovornost za sve ono što je HVO radio u ratu u Bosni i Hercegovini?
Konkretno govoreći, ako se Hrvatska identificira s hapšenjima u Orašju, onda se jednako identificira i s Dreteljom, Mostarom, Ahmićima, Stocem i ostalim toponima zbog kojih se uostalom i sudi osumnjičenim čelnicima Herceg-Bosne.

Zašto mainstream politika nije spremna na razgovor

Postavljajući stvari u ovu perspektivu, postaje nam jasno zbog čega je izostao suštinski razgovor o ovim pitanjima i zbog čega se raspravlja iskučivo o neovisnosti bosanskohercegovačkog pravosuđa i traži neka međunarodna politička pozadina nedavnih hapšenja.

Takvo zaobilaženje stvarnosti od strane HDZ-a je jasno potpuno razumljivo, budući da toj stranci nikako ne može biti u interesu ozbiljno propitivanje uloge hrvatske politike u ratu u BiH, posebno u onom dijelu vezanom uz hrvatsko-bošnjački rat.

No, jednako je tako posve nejasno, zbog čega preostali dio javnosti, prije svega političke na sve to pristaje, izbjegavajući otvoriti ova pitanja?
Pojednostavljeno govoreći, kada ovdašnja mainstream politika bude spremna zaista otvoreno razgovarati o navedenim pitanjima, uklonit će se razlozi za proizvodnju histerije i konačno ćemo početi živjeti u pristojnom društvu, čija se legitimacijska osnova neće pronalaziti u glorifikaciji rata kao takvog.