Zapadni Balkan: Različita tumačenja ugrožavaju vjerske slobode

Zaključak Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (VSTVBiH) o zabrani nošenja vjerskih obilježja, kao i o upražnjavanju vjere u toku radnog vremena u pravosudnim institucijama iz septembra 2015, proslijeđen svim predsjednicima sudova i glavnim tužiocima u BiH izazvao je brojne polemike u Bosni i Hercegovini koje se ne stišavaju ni nakon skoro pet mjeseci otkako je donesen.

Polemika o zaključku kojim je zapravo ukazano na odgovarajuće članove zakona o sudovima u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, vodi se uglavnom oko toga da li se ovakvo pravilo može primijeniti na žene koje nose hidžab (glavu pokrivenu maramom u skladu sa islamskim propisima). U Bosni i Hercegovini ovakve žene su svakodnevna pojava i mogu se vidjeti na različitim radnim mjestima, a sudjeluju u svim sferama života. Do sada, nije bilo ovakvih i sličnih zabrana kad je riječ o bosanskohercegovačkim institucijama.

Reagovala je i Islamska zajednica BiH koja je najoštije osudila potez VSTV-a zahtijevajući od institucije koja imenuje tužioce i sudije u svim sudovima i vrši nadzor nad radom pravosudnih institucija u BiH, da preispita svoje odluke i zaključke, te precizno definira šta se podrazumijeva pod vjerskim obilježjem. VSTV BiH i nakon rasprave na sjednici 10. februara ove godine ostalo je pri ranijem zaključku koji se odnosi na zabranu nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama, te obećalo da će radi boljeg razumijevanja sadržaja i suštine ovog zaključka objaviti javni memorandum na web-stranici u kojem će biti detaljnije razjašnjeni i interpretirani razlozi za njegovo donošenje.

Najavljeni su i razgovori s predstavnicima svih vjerskih zajednica u BiH i zainteresiranim predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti u BiH. Predsjednik VSTV-a BiH Milan Tegeltija je kazao kako se “ne radi o odluci o zabrani hidžaba, nego se radi o stavu VSTV-a koji se odnosi na sva vjerska obilježja, odnosno dopisu koji je Vijeće na zahtjev sudova i tužilaštava u BIH proslijedilo kao smjernicu za provođenje zakonskih ovlaštenja iz Zakona o sudovima u FBiH, Zakona o sudovima u RS-u i Zakona o sudovima u Brčko distriktu BiH, a čijim odredbama je zabranjeno ispoljavanje vjerske, nacionalne i političke pripadnosti, te isticanja takvih obilježja u sudovima spomenutih nivoa”.

– Nije sporan član Zakona o sudovima FBiH nego njegovo tumačenje –

Elvis Zornić, predsjednik Samostalnog sindikata kantonalnih državnih službenika i namještenika Sarajevo kazao je za AA da “što se tiče samog člana 13. Zakona o sudovima FBiH oni kao sindikalna organizacija nemaju nikakvih problema sa tim”.

“Sam komentar o tom zakonu je sasvim jasan. To je komentar gdje izričito sudovima, odnosno u sudskim prostorijama nije dozvoljeno isticanje bilo kakvih vjerskih i političkih i bilo kojih drugih obilježja. To je sasvim uredu. Mi imamo svoje kodekse što se tiče državnih službenika, namještenika i to su etički kodeksi o ponašanju. Što se tiče sudija oni imaju svoj poseban kodeks. Kada je u pitanju zgrada Općinskog suda u Sarajevu niti u jednoj prostoriji u ovom sudu ne postoji zid na kojem se nalazi bilo kakva vrsta ovakvog obilježja. Jedina obilježja koja su dozvoljena i po pravilniku i zakonu su državna obilježja”, istakao je Zornić.

Prema njegovim riječima, “ono što je njima najveći problem i zbog čega su morali reagovati jeste tumačenje člana 13. Zakona o sudovima u FBiH, posebno od visokih dužnosnika VSTV-a BiH”.

“Protumačen je na potpuno pogrešan način i samim tim je izazvalo veliku pometnju i među uposlenicima u pravosudnim institucijama, a ja vjerujem i među čitavim građanstvom. Osjetili smo da se time narušava pravo naših kolega bez obzira na vjersku pripadnost. Mislimo da se time određeni dio naših kolega osjeća nelagodno, da se ugrožava njihovo pravo na rad i jednostavno smo morali reagovati na taj način”, pojasnio je Zornić zahtjev koji su uputili prema VSTV-u.

Ostavili su im rok od 30 dana. Podsjetio je da u saopštenju jasno stoji da će oni “svoje stavove braniti protestima i štrajkom upozorenja ako bude bilo potrebno”. Govoreći o mogućnosti upućivanja inicijative za izmjenu Zakona o sudovima u FBiH Zornić je kazao da “postoje stvari za koje sindikat nema ovlasti”.

“Mi smo ovim zahtjevom htjeli da zaštitimo naše članove koji su se osjećali nelagodno. Što se tiče inicijative nema potrebe mijenjati taj član zato što on nije prekršen ni u jednoj pravosudnoj instituciji. Jedina stvar koja u principu i smeta i koja kvari tu pravu sliku tog člana jeste njegovo tumačenje”, poručio je Zornić.

Naglasio je da je “cijela ta tema i retorika otišla u pogrešnom smjeru”.

“Nikada niko od nas međusobno nije imao neku vrstu problema vezano za takve stvari”, dodao je Zornić. Apelovao je na VSTV da povuku taj zaključak jer on ne pripada ovom društvu koje je multikulturalno i multietničko.

“Zbog toga treba da budemo ponosni jer smo po tome prepoznatljivi i u svijetu”, istakao je Zornić.

– Ministarstvo prosvjete Crne Gore: Niko ne može biti diskriminiran prilikom nošenja marame i kape –

U zemljama regije nije bilo većih slučajeva kada su u pitanju vjerska obilježja u pravosudnim institucijama. Primjer je i, između ostalih, Crna Gora gdje u pravosudnim organima do sada nije zabilježen bilo kakav problem kada je u pitanju ulazak osoba sa vjerskim obilježjima.

“Do sada nisam imao prilike da vidim da se pojavljuje nešto karakteristično za takav problem. U Višem sudu u Podgorici postoji kvalitetna kontrola, i svako lice koje nije adekvatno odjeveno ne može ući u sud. Do sada nismo imali problema, čak iako je bilo to se rješavalo na kulturan način. Kućni red u svakom sudu definiše način ponašanja i odijevanja onih koji ulaze u sudu. Kada su u pitanju ostale crnogorske institucije, to je sve definisano pravilnicima u ustanovama“, kazao je predsjednik Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović.

Podsjećamo da je početkom 2015. godine, dolazak učenice E.K. (16) sa hidžabom na nastavu u Gimnaziji “Niko Rolović” u Baru, izazvao brojne reakcije javnosti u Crnoj Gori. Tada je jedan od profesora ove ustanove odbio da predaje nastavu odjeljenju u kojem se nalazi E.K. zbog nošenja hidžaba. Dio profesora barske gimnazije tada se obratio i Ustavnom sudu, tražeći tumačenje ugovora između države Crne Gore i Islamske zajednice u Crnoj Gori. Iz Islamske zajednice Crne Gore tada je saopšteno da je nošenje hidžaba dio praktikovanja islama, i da je to zagarantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i Ustavom Crne Gore.

Povodom ovog slučaja tada se oglasilo i resorno Ministarstvo prosvjete Crne Gore, napominjući da niko ne može biti diskriminiran prilikom nošenja marame i kape, koji su sastavni dio nošnje jedne vjere.

“Obrazovno-vaspitne ustanove poštuju pravo propisano članom 14, ugovora o uređenju odnosa od zajedničkog interesa između Vlade Crne Gore i Islamske zajednice u Crnoj Gori, prema kojem: ‘Vjernik koji prema nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovijesti ili običajima nosi kapu ili maramu kao sastavni dio nošnje, može biti fotografisan s kapom ili maramom i ne može biti neposredno i posredno diskriminisan prilikom zaposlenja, kao zaposleni, u postupku pred državnim organima i u sistemu obrazovanja kao učenik i student”, saopštilo je tada Ministarstva prosvjete. Iz ovog resora podsjetili su da je u Crnoj Gori, kao multikonfesionalnoj državi, apsolutno zagarantirana sloboda vjeroispovijesti i niko to ne treba dovoditi u pitanje.

Većih problema i opstrukcija nije bilo ni u Makedoniji gdje su vjerska prava i slobode zagarantovane Ustavom te zemlje.

“Što se tiče vjerskih prava i sloboda možemo reći u Makedoniji da nikada nije bilo nekih opstrukcija ili da smo osjećali neku vrsku opstrukcija, ili da će doći do nekih promjena . Naše vjerske slobode i prava su data u Ustavu Republike Makedonije, posebno u samu preambulu, gdje se kaže da svako ima pravo svoju vjeroispovijest manifestovati na način na koji njegova vjera nalaže”, kazala je u razgovoru za AA Mersiha Smailović, pravnik i predsjednica udruženja žena “Edu Nisa” u Skoplju.

Prema njenim riječima, u pravosudnim organima nikada nije bilo diskriminacije te da su samim Ustavom Republike Makedonije institucije prihvatile zakone koji su se mijenjali, ali se nikada nisu dotakli pitanje vjerskih sloboda i prava.

“Što se tiče uposlenica u državnim institucijama imamo uposlenica u Vrhovnom sudu koje rade već godinama bez bilo kakvih opstrukcija, a isto tako imamo pokrivene žene gotovo u svim institucijama, čak i u državnim medijima”, istakla je Smailović.

Podsjetila je na slučaj iz 2007 godine kada su žene muslimanke u Makedoniji pokrenule inicijativu da ženama muslimankama koje nose marame bude dozvoljeno da se za lična dokumenta slikaju sa maranom.

Akcija je pokrenuta 2007. godine, a zakon je promijenila tadašnja ministrica unutrašnjih poslova.

“Od kada smo detektirali taj problem, diskriminacija žene muslimanke, mi smo reagirali i ta je promjena urodila efektom. Diskriminacija postoji, ali kada reagujete to se ispravi. Iako ne bi smjela da postoji takva vrsta diskriminacije. Ono što je također važno, na čemu želimo ukazati institucijama, da mahrama nije simbol u islamu već mnogo više od toga. Marama ne predstavlja niti krst, niti Davidovu zvijezdu ili mesec i zvijezdu. Ovo je esencijalni dio našeg vjerovanja. Ona je imperativ koji je dat u samom Kur'an”, dodala je Smailović.

– Sloboda vjeroispovijesti i ispoljavanja vjere na Kosovu zagarantovana Ustavom –

Sloboda vjeroispovijesti i ispoljavanja vjere na Kosovu je zagarantovana Ustavom. Članom 38 Ustava Kosova garantuje se sloboda vjeroispovijesti, uvjerenja i savjesti, uključujući pravo na “prihvatanje i ispoljavanje svoje vjere, pravo na ispoljavanje ličnih uvjerenja i pravo na prihvatanje ili neprihvatanje članstva u nekoj vjersku zajednici ili grupi”.

Međutim, iako je ta sloboda zagarantovano Ustavom, ona nije uvijek ispoštovana u praksi, ističe Labinote Dema-Murtezi, prva i za sada jedina pokrivena poslanica u Skupštini Kosova. Ona navodi da su pokušaji da se ograniči sloboda nošenja marame ženama i djevojkama muslimanske vjeroispovijesti u javnim institucijama, opravdavani činjenicom da je Kosovo “laička zemlja”.

“Oni koji su htjeli da prave probleme, što je više bilo individualno pitanje određenih osoba, pozivali su se na činjenicu laičke zemlje, ali su se žene i djevojke koje su angažovale advokata odbrane uvijek pozivale na član (Ustava) koji garantuje pravo na ispoljavanje vjerskih uvjerenja i u javnosti. S vremena na vrijeme imali smo problema, ali su se na sreću ti problemi u posljednje vrijeme smanjili, da ne kažem potpuno nestali”, kaže ona.

Poslanica Labinote Dema-Murtezi je podsjetila da je do ove godine, svaki septembar i početak nove školske godine bio bolan za građane Kosova, jer su pokrivene djevojke ostajale van školskih klupa, zbog postojanja administrativne uredbe o zabrani nošenja marama u školama uz obrazloženje da osobe ispod 18 godina nisu zrele da same odrede da li će nosti marame.

“Međutim, nedavno je aktuelna Vlada donijela odluku da se pitanje marame više ne vidi kao problem, odnosno da se ne dozvoljava njeno nošenje u institucijama, ali ta odluka još nije došla u Skupštinu zbog naše političke situacije”, kazala je Dema Murtezi.

Poručila je da građani kao i ona vjeruju u istinske vrijednosti bez obzira na njen izgled i izgled ostalih.

“Sigurno da je moje prisustvo u Skupštini Republike Kosovo odigralo ulogu senzibilizacije, jer kao što sam naglasila, septembra prošle godine nismo imali slučajeve da je neka djevojka ometana u školovanju”, dodala je Dema Murtezi.

– Izražavanje vjere lična stvar koja mora ostati unutar vjerskog objekta ili doma –

O situaciji u Hrvatskoj govorio je odvjetnik Branko Šerić koji je kazao kako Hrvatskim ustavom nije regulirano isticanje vjerskih obilježja te kako u praksi raspelima u sudnicama i drugim državnim institucijama nema mjesta.

Međutim, prema njegovim riječima, nošenje vjerskih obilježja u sudu tokom rasprave se ne može zabraniti osim ako sigurnosni razlozi nalažu skidanje kape ili šešira zbog video-nadzora i mogućnosti identificiranja osobe koja ulazi na sud. Nošenje mahrame, navodi, ovisi o dozvoli predsjednika sudskog vijeća, ali nošenje zara na sudu nije dopustivo.

“Policajci bi zaustavili mušku osobu pokrivena lica na ulici, s čim je vezana mogućnost da se netko zakamuflira u žensku odjeću“, istakao je Šerić. Dodao je kako nitko neće pokrivenu žensku osobu na ulici zaustaviti i kako to nije zabranjeno, ali ističe da izaziva sumnju.

Šerić smatra kako je nošnje i isticanje vjerskih obilježja pri obnašanju javnih dužnosti i poslova neumjesno te da bi bilo neumjesno da netko na primjer ističe veliki križ na prsima. Napominje da je izražavanje vjere lična stvar koja mora ostati unutar vjerskog objekta ili doma. Na pitanje kako komentariše preporuku, odnosno zabranu nošenja vjerskih oznaka voditeljima i novinarima informativnih emisija na hrvatskoj javnoj televiziji, Šerić je istaknuo kako je isticanje vjerskih obilježja stvar unutarnje procjene svake kuće i organizacije.

Marijana Bijelić, članica Udruga za zaštitu prava i religioznih osoba i promicanje i religioznog poimanja svijeta “Protagora“ istakla je da je praksa da se na sudovima u Hrvatskoj često nalaze znakovi katoličke vjeroispovijesti, prije svega raspela, a postoje i statistike kako se ljudima u procesu suđenja postavljaju upiti o vjeroispovijesti, na što nisu dužni odgovoriti.

“Nerijetko u sudnicama stoje križevi, ne u svima, ali postoje dokazi i fotografije brojnih slučajeva”, kazala je Bijelić. Istakla je da je bilo slučajeva da se ženama u Hrvatskoj dopustilo fotografiranje za osobnu iskaznicu sa hidžabom, što je protivno propisima da glava mora biti sasvim otkrivena, bez naočala, pa čak i da kosa mora biti uklonjena sa dijelova lica.

Kako je kazala, u sudovima nošenje hidžaba ne zabranjuju, ali je ta pojava jako rijetka u Hrvatskoj. Bijelić svjedoči kako je po bolnicama moguće susresti liječnike sa velikim križevima, te kako u školama ne samo da osoblje nosi križeve, nego su križevi često istaknuti na zidovima, ali i kipovi svetaca.

“Mi nismo protiv da bilo tko nosi na sebi što hoće, ali smo protiv da prostorije javnih institucija budu obilježene. Osim ako osoba to ističe na poziciji moći čovjek se ne osjeća ravnopravno, ako osoba može odlučivati o njegovoj sudbini. Problem je na primjer ako se roditelji sude oko skrbi o djetetu, a različite su vjeroispovijesti, a pritom sudac ističe svoju religijsku pripadnost“, pojasnila je Bijelić.

– U Srbiji ne postoji zvanična zabrana –

U Srbiji zvanično ne postoji zabrana, niti postoji zakon koji zabranjuje nošenje i isticanje vjerskih obilježja na javnim mjestima, u državnim i javnim institucijama.

“U Srbiji, koja je svetovna država, i grb i zastava i himna su crkveni, odnosno vjerski. A Srbija je jedno multinacionalno društvo, gdje ima 21 manjina i to je neusklađeno“, rekao je za AA predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Sulejman Ugljanin i dodao da je osnovni temelj i princip demokratskog društva stvar slobode izbora.

Navodeći da je čuo da se u Bosni i Hercegovini javio problem zabrane ulaska pokrivenih žena u sudove, Ugljanin je naveo da se u Srbiji može vidjeti na mnogim mjestima, a najviše na graničnim prelazima, da se policija i obezbjeđenje “vrlo drsko i bezobrazno ponašaju i pokrivenim ženama pokušavaju da skinu marame i da vide ono što ne mogu da vide“.

On je dodao i da smatra da je velika šteta za Bosnu i Hercegovinu ta odluka, zbog toga što nošenje marame, turbana ili šešira je stvar ličnog izbora.

“Ako polazimo sa aspekta kulture, to mogu da budu modni detalji, a mogu da budu i dio kulturnog identiteta. Prema tome, u Srbiji vidimo i naše koleginice koje nose kao modni detalj krst, ali neke nose broš, a neke mjesec i zvijezdu. Mislim da je lijepo da svako izabere“, rekao je Ugljanin.

Upotreba vjerskih simbola u obrazovnim institucijama ne samo u Albaniji, karakteriše se debatom o različnim aspektima gledanja u toku tranzicije u zemlji. U nekim organima upravljanja obrazovanja u zemlji, posljednjih godina bilo je zabranjeno učenice da nose marame u školi iako nije bilo jasnih zakonskih odrednica u odnosu na vrstu vjerskih simbola u školama.

No u momentu, ovo zakonodavstvo nema zakonskih odrednica da zabranjuje i jasno da navede da zabrana vjerskih simbola od pojedinca, u ovoj situaciji još je uvijek predmet različnih zakonskih tumačenja. Postoje zakonske definicije samo o vjerskim simbolima u vezi samih obrazovnih institucija.

U Ustavu Albanije ističe se da niko ne može biti diskriminiran na osnovu pola, rase, vjere, religije, etničke pripadnosti, jezika, političkog mišljenja, religijskih i filozofskih mišljenja, ekonomskog stanja, obrazovanja ili na osnovu porijekla.

Također, u Ustavu se navodi da sloboda savjesti i religije je zagarantirana i svako je slobodan da izabere ili da promjeni religijiu ili ubjeđenje, kao i da to izrazi pojedinačno ili kolektivno, javno ili privatno, preko bogoslužbe, obrazovanja, prakse ili obreda.

Kondi Ilija, advokat u Albaniji, kazao je za AA da pravni aspekt posebno od zaštite od diskriminacije je Zakon o zaštiti diskriminacije donesen 2010 godine. Navodi da je član 10 ovog zakona nazvan “savjest i religija”, zabranjuje diskriminaciju u ostvarenju slobode savjesti i religije posebno kada to ima veze sa njihovim izražavanjem, pojedinačno ili kolektivno, javno ili privatno, preko bogoslužbe, obrazovanja, prakticiranja ili izvršavanjem rituala.

Dok u zakonu koji je usvojen 2015 godine za visoko obrazovanje u Albaniji, piše da država preko organa i struktura nadležnih za to ima odgovornost da obezbjedi institucije visokog obrazovanja koje su sekularne prirode, kao i javno nekorištene njihovih vjerskih simbola. Ovim zakonom nisu obuhvaćeni upotreba vjerskih simbola od strane pojedinaca.

Izbor Albine Nanaj, vijećnika u Gradskom Vijeću u Tirani prošle godine da nosi hidžab smirio je glasove protiv održavanja simbola u državnim institucijama i školama, omogućavajući da se na to ne gleda kao problem zakona ili problem sekularizma.