Za 25. maj mu zakazali svadbu, a sada ga sahranjuju zajedno sa dva rođaka

“Marko je u maju trebalo da napuni 19 godina, a za 25. maj su zakazali svadbu. A sada ga sahranjujemo. I njega i Mirka i Miroslava”, rekla je rođaka stradalih Jovanovića, koja je bila gost na Markovoj vjeridbi.

Rodica nije željela da joj se ime pojavi u novinama, ali je ispričala šta se dešavalo u utorak i kobne noći.

– U utorak su u Pazovi kupili prsten za mladu Klaudiju, i u Donje Petrovce smo krenuli oko 17.30 sati. Bilo je lijepo i dosta gostiju. Veselili smo se, niko nije ni slutio da će porodica za nekoliko sati biti zavijena u crno – navela je ova rodica.

Njoj nije bilo jasno zašto Mirko nije krenuo svojim kolima na vjeridbu, već sa kumom, ali je pretpostavila da je i on htio da se opusti i popije, i da ne brine kako će se odvesti kući.

– Kod nas u kolima bilo je troje, a kod kuma sedmoro. Zaista ne znam zašto neko od njih nije prešao u naša kola da se ne guraju na zadnjem sjedištu. Ne sjećam se kada smo tačno krenuli iz Donjeg Petrovca, mislim da je bilo 1.30 sati. Mi smo bili u prvim kolima, a kum je vozio iza nas. Odjednom nas je munjevito obišao i nastavio je da vozi brzo. Sljedeće čega se sjećam je da sam “reno” vidjela pored puta. Mislila sam da je sletio u kanal, uopšte nisam vidjela da je udario u banderu. Zaustavili smo kola, istrčali. Miroslav i Mirko su već bili mrtvi, a mi smo pokušali da pomognemo ostalima. Marko je bio živ kada su ga povezli u bolnicu, ali je nažalost i on umro. Kuća im je ostala bez muških potomaka – ispričala je rodica za Blic koja je i juče bila u šoku.

Marko i Mirko su živjeli i u Starim Banovcima, kod bake i djeda, ali i u Nikincima kod oca i njegove druge supruge Angeline. Majka ih je ostavila i preudala se, ali rođaka nije znala gdje ona tačno živi.

– Živjeli su malo od prodaje, preporodaje stvari, automobila – dodao je jedan rođak.

U Starim Banovcima juče je bio muk. U naselju gdje su Marko i Mirko sa dvije mlađe sestre živjeli u baraci kod babe i djeda okupilo se dosta njihovih rođaka i prijatelja. Nisu međutim bili nešto raspoloženi za priču.

– Trebalo je da ga ženimo, a sada ga sahranjujemo – ponavljali su neutješni rođaci.