Vrte milijarde od marihuane koja se dila i u BiH (FOTO)

Pred šljunčane ceste u malom selu sjeverno od Tirane nalazi se napola sagrađena kuća od cigle. Stoji sama i izgleda napušteno, ali ona je sve samo ne prazna. Iz nje dolazi slatkasti miris koji otkriva čemu ta kuća služi: proizvodnji kanabisa. Unutra je gotovo cijeli pod prekriven suhim pupoljcima marihuane.

“Tu ima oko dvadeset kilograma marihuane”, kaže vlasnik kuće, dvadesetogodišnjak u uskim trapericama, duksici i tenisicama. On je jedan od hiljade Albanaca koji zarađuje na marihuani, biznisu koji je u Albaniji doživio veliki boom u posljednje vrijeme.

U Albaniji kilogram marihuane, koja je tamo ilegalna, košta između 100 i 200 eura, dok primjerice u Italiji postiže cijenu od čak 1.500 eura. Većina proizvedene marihuane u Albaniji se krijumčari preko sjevera, odnosno Crne Gore i dobar dio onoga što dođe do Crne Gore završi kod kupaca u Hrvatskoj, na jugu prema Grčkoj, te sa zapadne strane preko Jadranskog mora u Italiju.

Nemali dio nje završi i na tržištu BiH.

Naime, onog trenutka kada marihuana iz Albanije dođe u Italiju ili Hrvatsku, vrlo se lako ‘dila’ dalje u šengenskoj zoni. U Albaniji tržište marihuane je vrlo “tanko”, odnosno broj konzumenata je toliko mali da se praktički sve što se proizvede prokrijumčari na tržišta regije i Evrope.

Prema nekim procjenama, ilegalno tržište marihuane u Albaniji teško je oko pet milijardi eura godišnje, što je pola albanskog BDP-a, a taj iznos vrijedi za 900 tona marihuane, koliko ga Albanija godišnje i proizvede. Onih 20 kilograma koje sugovornik BBC-ja drži na podu svoje oronule kuće nije sva marihuana koju ima.

“Proizveo sam oko 350 kilograma marihuane. Ove godine je skoro svaka kuća u selu zasadila kanabis. Samo na ovom području je proizvedeno tone i tone kanabisa.” Osim što proizvodi tone kanabisa, on zapošljava i 15 ljudi koji ga beru i procesuiraju, a njegove plantaže čuvaju naoružani čuvari. Iako novinarima priča kako je on tu glavni, vrlo vjerojatno pripada nekom većem lancu.

Na novinarsko pitanje kako to da, ako već cijelo selo sadi marihuanu, nisu imali nijednu policijsku raciju, mladić odgovara:

“Policiji plaćam 20 posto. Svi moraju platiti. Ako im ne platiš, ideš u zatvor”, objašnjava, a potom se počinje braniti.

“Ovo je naše prokletstvo. Nemamo posla, a što god drugo da zasadimo od toga nema nikakve zarade. Znam da ovo što radim nije dobro i da je protuzakonito, ali nemam drugog izbora.”

Albanci su desetljećima živjeli pod surovim, zatvorenim režimom Envera Hoxhe, a nakon pada komunizma uslijedio je period obilježen javnim nemirima i ubrzanim rastom organiziranog kriminala. Dvadeset pet godina je otada prošlo, ali nezaposlenost je još uvijek velika, a korupcija je do te mjere rasprostranjena da biznis s ilegalnom marihuanom samo cvjeta.

Vlada je doduše imala nekakvog uspjeha u borbu s ilegalnom industrijom, pa su tako samo ove godine uništili čak dva milijuna stabljika marihuna, a sada kada je završena sezona ‘berbe’, policija je fokusirana na zapljenu, obzirom da je sada vrijeme kada se ‘roba’ krijumčari izvan Albanije. Neke od zapljena nadmašile su sva očekivanja.

U ogromnom skladištu u gradu Rrëshenu ima toliko marihuane da doslovno ispada iz vrata i prozora. Usred tog mora trave stoji Agron Cullhaj, policijski inspektor koji novinarima BBC-ja otkriva kako je to najveća zapljena marihuane ikada u tom dijelu Albanije.

Policija je u skladištu zatekla više od četiri tone kanabisa, koja se u Italiji na ulici mogla prodati za oko šest milijuna eura. Ministar unutarnjih poslova Saimir Tahiri je rekao kako je 2013., kada je preuzeo ministarstvo počeo planirati veliku akciju protiv ilegalnog uzgoja kanabisa.

Za plan da Albaniju oslobodi imidža glavne države za proizvodnju marihuane, albanska vlada je dobila podršku i talijanske vlade, koja čak plaća albanskoj vladi da iz zraka snima situaciju i nadgleda gdje se sve nalaze plantaže. U posljednje tri godine proizvodnja je pala za nekih 30 posto, a to je zapravo rezultat jedne od najvećih policijskih operacija 2014. kada je uništena velika i jako dobro uhodana tvornica marihuane u Lazaratu, mjestu na jugu koje je svojevremeno bilo ozloglašeno i poznato kao glavni grad droge u Evropi.

Ali, Italijani imaju malo drukčiju statistiku koja govori da se u posljednjih godinu dana površina plantaža marihuane u Albaniji povećala pet puta, te su neka područja u Albaniji ove godine prvi put ušla u ovaj ‘biznis’.

Razlog zbog čega je proizvodnja kanabisa tako uspješna je korupcija. Od 2013. godine do danas čak 3.000 policajaca je pod istragom zbog primanja mita, što je oko 20 posto ukupnog broja policajaca u Albaniji. Drugi razlog zbog kojeg je ovo teško iskorijeniti je taj što se dobro plaća, pa niko policiji ništa ne druka.

Berači i ostali radnici zarađuju po dvadeset eura dnevno, a jedan konobar je ispričao da mjesečno zaradi tri puta više na poslovima s kanabisom nego u kafiću. On živi u predgrađu Tirane u koje su se početkom devedesetih, prilikom pada komunizma, doselile brojne porodice iz ruralnih područja. Došli su tu prije dvadeset godina naći posao i mnogi ga još uvijek traže, a posao s marihuanom mnogima od njih je uletio kao naručen.

“U četiri ujutro ovdje možete vidjeti gomilu ljudi koja ide ‘na posao’. Ulice su pune muškaraca, žena i mladih ljudi, čak i djece koje dočekuju kombiji i odvoze ih na plantaže.”

Mnogi kažu kako policija najčešće hvata siromašne radnike koji samo beru marihuane, dok velike ribe uglavnom prolaze neokrznute. Ministar Tahiri tvrdi da to baš nije tako i da se trenutno na sudovima vodi 1600 kriminalnih istraga protiv krijumčara. Međutim, ono što Albance ipak najviše brine je kako ova ilegalna industrija utječe na mlade, koji su nestrpljivi u isčekivanju boljeg života, a iz primjera svojih roditelja vide da on u Albaniju ne dolazi tako brzo.

“Jako je puno mladih u zatvoru zbog marihuane, ali oni su uglavnom žrtve. Oni misle kako s time mogu puno novca i uzgajanje ilegalne marihuane nam nije donijelo nikakvu kulturu rada, već je samo pokazalo koliko su ljudi očajni i nemaju vjere u bolju budućnost”, ispričao je katolički svećenik Gjergj Meta i dodaje kako je turbulentna albanska prošlost, komunizam i kriminal gotovo uništili svaku šansu da Albanija dobije priliku postati zemlja prosperiteta.