Vojska ključ za svrgavanje Madura nakon Trumpove podrške opoziciji

Američki predsjednik Donald Tramp (Trump) je povukao potez sa velikim ulogom priznavši lidera opozicije Huan Guaidoa kao privremenog vođu Veneceule, no ključni test za svrgavanje osporavanog predsjednika Nikolasa Madura (Nicolas Maduro) bi mogao biti stav vojske, pišu svjetski mediji.

Borba venecuelanskog naroda

“Potez s velikim ulogom pokrenuo je diplomatsku krizu“, piše Vašington post (The Washington Post) i ističe kako je, nakon višemjesečnih sankcija SAD protiv Venecuele, Trampova odluka da Huana Guaidoa prizna za šefa države – najjači dosadašnji potez protiv onoga što je nazivao on “katastrofalnom diktaturom”, javlja Radio Slobodna Evropa.

“Narod Venecuele se hrabro izjasnio protiv Madura i njegovog režima i zatražio slobodu i vladavinu zakona”, napisao je Tramp i dodao kako će nastaviti da koristi ekonomske i diplomatske moći Sjedinjenih Država za obnovu venecuelanske demokratije.”

Sve je počelo na venecuelanskim ulicama u srijedu, kada je na stotine hiljada ljudi protestvovalo protiv režima Nikolasa Madura (koji je nakon smrti Hugo Chaveza preuzeo vlast 2013.). Huan Guaido, 35-godišnji industrijski inženjer i odnedavno šef Narodne skupštine Venecuele, pozvao se na ustav i proglasio “legitimnim šefom države“.

Ovosedmični protesti u Venecueli su bili drugačiji od prethodnih, piše Francisco Toro za WP i naglašava da ljudi u Venecueli više nemaju nikakvih iluzija o vladi – „čvrsta je evidencija o nasilju nad disidentima, a svima je jasno da će vlada beskrupulozno učiniti sve da bi ostala na vlasti“.

Nakon što je Tramp podržao Guaida, to su zajedničkom rezolucijom učinile i 11 zemalja iz grupe Lima (osnovane 2017. godine kako bi se bavile problemom Venecuele), dok su Evropsko vijeće i Parlament podržali Narodnu skupštinu. Jedino Meksiko, Rusija i Kuba nisu priznali Guaida kao privremenog predsjednika, piše WT.

“Venecuelanski narod zaslužuje međunarodnu podršku…Ali, da bi Sjedinjene Države pružile podršku ljudima u njihovoj potrazi za uklanjanjem Madurove čizme s vrata, Trampova administraciji treba djelovati oprezno. Sjedinjene Države treba da rade u bliskoj saradnji s liderima Latinske Amerike. Ovo nije bitka Vašingtona. To je borba venezuelanskog naroda“, napisala je Frida Ghitis u svom komentaru za Vašington post.

Sve opcije na stolu

Politička kriza u Venezueli u srijedu je doživjela zaokret, nakon što je niz svjetskih sila priznao lidera opozicije Huan Guaidóa kao privremenog vođu ove južnoameričke države, piše Gardijan (The Guardian) i dodaje kako stručnjaci za pitanja oko Venecuele nisu sigurni kakav bi mogao biti neposredni učinak – odnosno kako bi Maduro mogao reagirati.

Erik Farnsvort (Eric Farnsworth), bivši američki diplomat i potpredsjednik Vijeća Amerika (The Council of the Americas), izjavio je da je Guaidóov potez – a Trumpovo brzo priznanje – koje je došlo na dan masovnih protesta u Venecueli – bila “jasna tačka prelamanja” Madurovog režima.

Osim što prekida veze sa SAD i što je naredio američkim diplomatama da napuste zemlju, mnogi sada očekuju da će Maduro narediti hapšenje Guaidóa ili drugih opozicionih lidera. Farnsvort je rekao da bi Maduro mogao “okrenuti snajperiste na gomilu i pokušati da uplaši sve kod kuće”.

Ako bi se to dogodilo, SAD i međunarodna zajednica bili bi prisiljeni reagirati, piše Gardijan citirajući neimenovanog američkog zvaničnika koji tvrdi da je “Sve na stolu – sve opcije“.

“Proljeće u Karakasu? ‘Ne još’, poručuje vojska“

Rojters (Reuters) piše kako je vojno rukovodstvo odano Madrou i da će – prema izjavi visokog vojnog oficira, koji je htio ostati anoniman – „tako biti sve dok on ne ode“. S druge strane, agencija Rojters tvrdi je imala uvida u zvanične dokumente prema kojima je „više od 4.000 nižerangiranih oficira dezertiralo prošle godine“:

Kliver Alkala (Cliver Alcala), penzionisani vojni general, koji je bio blizak s pokojnim socijalističkim liderom Hugom Čavezom (Chavez), izjavio je da “kasarne nisu potpuno uvjerene da je Maduro zaista predsjednik”, ali da je Maduro naporno radio kako bi vojsku držao blizu, svjestan njene „ključne uloge“.

Rojters piše kako venecuelanski vojnici imaju mnogo razloga da budu ljuti, te da vojna postrojenja konstantno propadaju s ostatkom zemlje, a plate brzo nestaju zbog godišnje inflacije od dva miliona posto.

Venecuela nije daleko

Trampov potez protiv režima Madura pokazuje da je on sposoban da usvoji tradicionalni stav američke vanjske politike, piše Edvard Lus (Edward Luce) za Fajnenšl tajms (The Financial Times) i dodaje da “ako i selektivno radi pravu stvar – bolje ikada nego nikada“.

FT naglašava da američki predsjednik tek treba objasniti na osnovu čega donosi odluke, ali da treba imati u vidu i to da je „Tramp pod velikim utjecajem kubanskih Amerikanaca i venecuelanskih izbjeglica u Floridi“.

Naime, list navodi kako su mnogi imali dodira s Trampom u njegovoj „zimskoj Bijeloj kući“ u Mar-a-lagu, na Floridi – gdje je većina venecuelanske finansijske elite pokupovala stanove, čiji vlasnik je bio upravo Tramp.

Opasnosti od otvorenog građanskog rata između pristalica Huan Guaidóa, lidera opozicije i samoproglašenog “privremenog predsjednika” i Madurovih oružanih snaga su stvarne. Ako vojne snage u Venecueli odbiju slijediti naredbe Guidoa – piše Fajnenšl tajms – onda bi Maduro „mogao usvojiti Asadov stil ukopavanja i nazivanja Trampa bleferom“.

„U tom trenutku on (Tramp) bi bio stavljen na test“, piše FT i podsjeća kako je američki predsjednik 2017. godine izjavio kako protiv Madurovog režima neće isključiti „vojnu opciju, ukoliko bude potrebno“.

“Imamo trupe širom svijeta na mjestima koja su vrlo, vrlo daleko. Venecuela nije daleko”, rekao je tada Tramp.