Ukrajina priprema ofanzivu? “Kreće osam brigada, zna se koji je cilj. Rizično je”

I za ukrajinsku i za rusku vojsku Bahmut ima veliko strateško značenje, kaže Marina Miron, naučna saradnica u Centru za vojnu etiku na King's Collegeu u Londonu. Osvajanje toga grada značilo bi daljnje napredovanje ruskih snaga – recimo prema Kramatorsku. „Oni bi tad kontrolirali važne ceste, odsjekli ukrajinske snage i jako im otežali odbranu”, naglašava ona. Osim toga to bi oslabilo borbeni moral ukrajinskih trupa, a i kod zapadnih saveznika bi izazvalo sumnje u sposobnosti ukrajinske vojske, piše Deutsche Welle.

Na to ukazuje njemački penzionisani pukovnik Ralph Thiele, bivši saradnik u Private Officeu glavnog zapovjednika NATO-a. „I ukrajinsku stranu se tu u biti prisiljava da pokaže uspjehe, čine to i zapadni partneri. Na neki način i u javnosti stalno mora biti objašnjavano zašto se daje ta velika podrška Ukrajini”, naglašava ovaj vojni stručnjak.

Thiele objašnjava i psihološki faktor, koji je povezan s odbranom Bahmuta. „Ljudi na neki način moraju biti motivisani da izdrže. To onda kao signal ide kroz cijelu Ukrajinu – i civilnom stanovništvu, ali i vojnicima na drugim mjestima”, kaže Thiele i dodaje da se ne može opravdati velike napore koje obje strane čine, jedna da osvoji, druga da odbrani taj grad.

Mike Martin, naučnik s King's Collegea u Londonu kaže da Rusija tako odlučno nastoji zauzeti Bahmut jer to odgovara ratnom cilju koji je proglasio Putin „da oslobodi Donbas”. „Ako se pogleda kako idu ceste i željezničke pruge vidi se da zapadno od Bahmuta postoje još dva veća grada koji su još u Donbasu, naime Slovjansk i Kramatorsk. Da bi ih zauzeo, što je potrebno za ostvarenje njegovog strateškog cilja, on mora najprije zauzeti Bahmut”, kaže ovaj stručnjak.

Ko ima bolje izglede u borbi?

Ralph Thiele smatra da Ukrajinci imaju slabije šanse u borbi za Bahmut. Po njegovim navodima, ruska vojska je taj grad gotovo okružila. „Postoji malo, četiri kilometra široko područje, kojim se može proći, za bijeg, pojačanje ili opskrbu. Ali, četiri kilometra su ništa, a okolo svuda su Rusi poput potkove oko grada i pokušavaju spojiti ta dva kraja potkove”, kaže Thiele.

Osim toga Rusi imaju jače snage od Ukrajinaca oko Bahmuta. „Ako se pogleda ukupno stanje, vidi se da ruska strana ima višestruko više svega, bilo oklopnih vozila, bilo tenkova, topova ili aviona”, kaže ovaj stručnjak. A Ukrajinci još moraju čekati na dopremu zapadne pomoći.

Što se tiče te pomoći, Thiele nije previše optimističan. „Ako se pogleda da cijela Evropa u mjesec dana proizvede manje streljiva za Ukrajinu nego što Rusi ispale u jednom danu, onda se vidi kako teško će biti djelotvorno pružiti tu pomoć. I tema tenkova je izuzetno teška. U javnoj raspravi se uvijek govori: tenkovi da, ali ti tenkovi nekako moraju biti tamo dopremljeni. Oni moraju biti prevezeni, ali brojni mostovi ih ne bi izdržali. Teško je, dakle, dopremiti ih tamo. A ako se jedan tenk pokvari ili ga treba održavati, to se ne može obaviti na licu mjesta, nego ga se mora prevesti možda 900 kilometara natrag, u Poljsku ili Slovačku.”

Mogućnosti za ukrajinsku ofanzivu

Markus Reisner, pukovnik austrijske savezne vojske, o daljnjem toku rata kaže: „Uspjehom kod Bahmuta Rusima bi, istina, uspjelo na neki način osvojiti još jedan komad terena, ali to ne bi bio proboj u dubinu teritorije, jer tamo slijedi sljedeća crta odbrane.” Nakon uspjeha kod Harkiva i kod Hersona Ukrajina je odlučila relativno brzo pokrenuti treću ofanzivu – od Zaporižja u smjeru Melitopola. Zbog pritiska kojem su izložene ukrajinske snage kod Bahmuta, Kijev je prisiljen slati tamo dodatne snage, kaže ovaj stručnjak.

Po njegovim navodima ukrajinska vojska sad priprema osam brigada koje traže prikladno mjesto za ofanzivu. To bi moglo biti područje sjeverno od Melitopola. U slučaju uspjeha onda bi ruske snage s Krima ili s područja Zaporižja i kod Hersona mogle biti odsječene od dostave pomoći preko Krimskog mosta. „Tada bi Rusi imali sasvim druge brige, naime opskrbu dijelova svojih trupa na tom području, a ne nastavak napadnih akcija u Donbasu”, smatra Reisner.

Ali, još nije došlo vrijeme za ukrajinsku protuofanzivu, smatra stručnjak za Rusiju i odbrambeni stručnjak na European Council on Foreign Relations, Gustav Gressel. „Ako se želi pokrenuti protuofanzivu mora se dalje od prve linije i borbi okupiti i organizovati resurse za proboj. To bi u ovoj situaciji bilo rizično. I ako bi Ukrajina probila ruske linije i proširila područje pod svojom kontrolom, Rusi bi još uvijek imali jaku rezervu i velik broj trupa koje bi mogli ubaciti u bitku”, objašnjava Gressel. Rusi bi mogli Ukrajince napasti istovremeno s raznih strana.

„Ako pričekamo nekoliko mjeseci, dok ruski potencijal za ofanzive ne bude iscrpljen i Rusija počne trošiti svoje zalihe, kako bi hranila aktualnu ofanzivu, onda bi ukrajinska vojska imala više manevarskog prostora da proširi svoju kontrolu, čim probiju rusku frontu. S istom količinom gubitaka i istim brojem upotrijebljenih vozila tako će se moći osloboditi više teritorije”, kaže Gressel.

Primirje moguće još u ovoj godini?

„Svi su zainteresovani da ovaj rat sad završi, i sve strane, naravno, sad prave pritisak, prije svega na ukrajinsku stranu, a možda i na rusku preko Indije i Kine”, kaže Ralph Thiele. Izraz „pobijediti Rusiju” on smatra samo „jezičnom floskulom”. Jer, Rusija raspolaže još velikim potencijalom eskalacije – ne samo s atomskim oružjem. „U to pripada nadzvučno oružje, koje mi ne registrujemo, ali koje Putinu omogućuje staviti bombu na svaki radni stol na ovome svijetu, a da se protiv toga ne možemo braniti”, upozorava Thiele.

Po njegovom mišljenju, sad je zadaća Zapada spriječiti eskalaciju. „Mi sad moramo vidjeti kako ga (Putina, op. ur.) možemo uvjeriti da se povuče, a to mogu učiniti u biti oni koji ga podržavaju. To bi bila Kina, ili Indija, Saudijska Arabija, Brazil i Južnoafrička Republika. To je velika kohorta i ona bi stvarno mogla napraviti pritisak na Rusiju.” A za Ukrajinu bi, kaže Thiele, svaki vojni uspjeh pomogao da ojača njenu poziciju prije primirja.

Mike Martin o daljnjem toku rata kaže da bi nedostatak vojnika za Ukrajinu vjerovatno bio razlog da prestane pružati otpor. „Mislim da će kraj ovog rata za Ukrajince biti ili kad pobijede ili kad ih Zapad prestane opskrbljivati oružjem.”