U Srbiju dnevno uđe i izađe 1.000 izbjeglica

Kroz Srbiju je od početka ove godine prošlo 200 hiljada izbjeglica i migranata, od tog broja, prema zavničnim podacima, registrovano je oko 150.000. Svaki od ljudi pristiglih iz Sirije, Iraka, Afganistana ili neke od zemalja Azije ili Afrike tokom boravka u Srbiji dnevno u prosjeku potroši oko pedeset eura.

Prema podacima Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC/CZA) u Srbiju ulazi oko hiljadu ljudi dnevno, isto toliko je i napušta, i prema riječima direktora te organizacije Radoša Đurovića, situacija sa izbjeglicama u Srbiji je i dalje vanredna i nepromijenjena.

Većina koja u Preševu uđe u Srbiju, pogotovo državljana Sirije, direktno ide u Šid i dalje u Hrvatsku, dok ljudi iz Afganistana i oni sa perzijskog govornog područja dolaze u Beograd gdje ostaju vrlo kratko.

U parkovima kod autobuske stanice i Ekonomskog fakulteta u glavnom gradu Srbije i dalje boravi nekoliko stotina ljudi.

Iako je bilo najava od strane zvaničnika Srbije da će uz pomoć EU biti otvoren prihvatni centar u Beogradu izbjeglice su i dalje u teškim uslovima u parkovima.

Prema riječima Đurovića još nema zvaničnih informacija da se odustalo od izgradnje centra u okolini Beograda. On dodaje da se sada pojavljuju argumenti da ljudi ne žele u prihvatni centar.

Za sada, podvlači, izbjeglice će biti prepuštene vremenskim uslovima u parku, nema naznaka i održivog i ozbiljnog razmišljanja da se migranti prebace u centre.

„I dalje imamo parkove u Beogradu koji imaju izbjeglice, koji su na mokrom. Ima djece, žena. Svi su izloženi lošim vremenskim uslovima. Njima se smeštaj nije obezbijedio, a s druge strane centri za azil su prazni. Ima više objašnjenja. Ti centri su daleko od centra migracija, ljudi da ne bi gubili vrijeme ne udaljavaju se od putnih čvorišta“, ističe Đurović u razgovoru za Anadolu Agency (AA), naglašavajući da država prihvatne centre treba da gradi blizu migratornih puteva.

On ističe da „na ruku da izbjeglicama ne treba ovakva pomoć idu i izjave da oni žele da ostanu u blatu, na kiši, i ne žele u centre“.

„Prosto ako ljude ne pozovete, ne obezbijedite prevoz, ne obezbijedite nekog da ih uvjeri, da ih njihov sunarodnik iz kampa uvjeri da neće biti zatvarani kako je to bilo u Makedoniji, ne možete da očekujete da se ljudi sami snalaze gradskim prevozom i odlaze do Krnjače ili nekih drugih centara po Srbiji“, pojašnjava on i podvlači da se migranti nakon prijave u policiji upućuju u centre za azil u svim dijelovima Srbije.

Po rezultatma istraživanja CZA uz migrante je i veliki novac u opticaju jer žele da stignu što prije do zemalja konačne destinacije. Prostom računicom državljani Sirije, Iraka, Afganistana, Pakistana, Somalije i drugih zemalja zahvaćenih ratom su do sada ostavili milione na proputovanju kroz Srbiju.

Jedan migrant, u prosjeku dnevno ostavi 50 eura u Srbiji, računajući od puta od Preševa do mađarske, odnosno hrvatske granice. U taj iznos novca se ne računa siva zona gdje se prevoz i ostale usluge naplaćuju čak trostruko.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović je prije deset dana izjavio da je popisano 85 posto, od ukupnog broja migranata koji su ove godine prošli kroz Srbiju, to znači da je registrovano 150.000 izbjeglica i migranata. Kako je predočio Srbija dnevno za migrante potroši 20.000 eura i taj novac bi trebalo da refundira EU.

Prema zvaničnim podacima Srbija je do sada izdvajala oko 15 eura dnevno po migrantu.

Nakon otvaranja rute i krize između Srbije i Hrvatske prema podacima sa terena koje ima CZA jedan broj ljudi i dalje ide i u pravcu Mađarske.

„Jedan mali broj ljudi dolazi do Subotice, ostaje kod Ciglane i drugih graničnih oblasti i pokušava da pređe. Međutim stotine hiljada izbjeglica su usmjerene prema Hrvatskoj i Šidu konkretno“, izjavio je Đurović.

On se slaže da nema nekih bitnijih promjena u organizovanju i načinu prolaska izbjeglica kroz Srbiju. Najviše ljudi u autobuse uđe u Preševu, znaju kuda idu, informacije uzimaju preko interneta i prosto su povezani preko svojih sunarodnika.

„Ono što je i dalje odlika je da i dalje vjeruju svojim sunarodnicima. U krijumčarenju ima ljudi koji su iz tih zemalja, a ovde posreduju krijumčari. Isto tako omogućavaju im da uzmu taksi, pronalaze hostele i hotele. Prosto im se nametnu kao posrednici jer čovjek više vjeruje svom sunarodniku koji govori isti jezik, zna običaje, nego nekom drugom. To zna često da bude problem u praksi jer ljudi bivaju opljačkani ili upućeni na pogrešno“, kazao je direktor organizacije koja uz međunarodnu saradnju pruža direktnu pomoć tražiocima azila i migrantima u Srbiji.

Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC/CZA) najavljuje da će i dalje, bar jednom ili dva puta dnevno, nastaviti sa pružanjem humanitarne pomoći u parkovima.

Ističu zabrinutost zbog suočavanja sa ozbiljnom humanitarnom krizom u Srbiji ukoliko Hrvatska zatvori svoju granicu.

„Srbija nije spremna za ljude koji bi ostali ovde. Srbija može da prihvati 800 ljudi, toliko ima održivih mesta za azil. Sve preko toga je jedan ogroman izazov za Srbiju. Prosto to podrazumijeva dodatni angažman zdravstvenih, socijalnih ustanova, Komesarijata za izbjeglice, policije, finansijsku podršku, rad sa ljudima koji su izbjeglice, rad u medijima, reagovanje u konstantno kritičnoj situaciji“, kazao je Đurović zaključivši da bi ostanak izbjeglica u Srbiji ostavio duboki utjecaj na sve sfere društva.

Uprkos sve hladnijem i kišovitom vremenu u parkovima kod Glavne autobuske stanice i Ekonomskog fakulteta, osim nekoliko kontejnera i šatora za mobilne timove humanitarnih organizacija koje dijele hranu i pomoć, su gotovo identične slike.

Oni koji tamo borave, a nemaju dovoljno novca da plate boravak u nekom od obližnjih hostela, higijenu održavaju na jedinoj česmi u parku.

Dambasman Sultan iz Afganistana se, onako obučen, kupao na česmi hladnom vodom. Na desetak metara od njega s nevjericom ga je posmatrala grupa tek pristiglih i ozeblih sunarodnika.