Tužilaštvo tvrdi da su Stanišić i Simatović dijelili zločinačku namjeru

Obrazlažući svoju žalbu na presudu bivšim funkcionerima srbijanske Službe državne bezbjednosti (SDB), Tužilaštvo je navelo da Jovica Stanišić i Franko Simatović ne samo da su znali da su drugi učesnici imali zločinačku namjeru nego su je i sami dijelili.

Tužiteljica Laurel Baig se prilikom obrazlaganja žalbe osvrnula na to da u presudi nije cijenjen ukupan doprinos Stanišića i Simatovića, te greške u ocjeni krivične odgovornosti za pomaganje i greške koje je Vijeće počinilo cijeneći umišljaj i namjeru, odnosno da su pogrešno cijenjeni dokazi.

Prvostepeno vijeće, prema njenim riječima, pogriješilo je kada je odbilo da uzme u obzir bilo koji doprinos optuženih koji nije u vezi s događajima iz optužnice te da je za utvrđivanje odgovornosti bitno da li je neko doprinio sprovođenju i unapređenju zločinačkog plana.

“Čak i da nije direktno učestvovao u zločinima, njihova namjera i doprinos je dovoljno kažnjiva veza”, kazala je Baig.

Ona se osvrnula na protjerivanje hrvatskih civila iz zapadnog Srema 1991. godine, navodeći da je to “kontekst kriminalnih aktivnosti u koji su Stanišić i Simatović uputili svoju jedinicu”.

“Ova operacija, kao i ona u Bosanskom Šamcu, bila je operacija etničkog čišćenja”, rekla je Baig.

Tužiteljica Baig kazala je da Vijeće nije uzelo u obzir optužbe za prisilno premještanje u Sanskom Mostu, a zločini na ovom području su imali za cilj istjerivanje preostalih nesrba.

Stanišić i Simatović, prema Tužilaštvu, snose odgovornost za udruženi zločinački poduhvat na osnovu finansijskih transfera Državne bezbjednosti prema Srpskoj dobrovoljačkoj gardi (SDG).

“Dovoljno je pokazati da su plaćali SDG. Operacija u Sanskom Mostu je bila dio šire operacije u Autonomnoj oblasti Krajina, a dokazi pokazuju da je jedinicu SDG u Sanskom Mostu plaćala Državna bezbjednost”, kazala je tužiteljica Baig.

Prema njenim riječima, dokazi također pokazuju da su Arkanove snage počinile ubistva u Sanskom Mostu, da su masakrirale civile u Sasini i Trnovi, i da su ti masakri imali za cilj premještanje preostalih nesrba.

Ubistva su, kako je rekla tužiteljica, ljudi u SDG-u radili godinama i sam njihov dolazak u Sanski Most je preplašio stanovništvo.

“Državna bezbjednost je plaćala SDG u Sanskom Mostu, što potvrđuju platne liste. Dokazi pokazuju da je Simatović potpisivao te platne liste tokom cijele 1995. godine”, kazala je tužiteljica i dodala da se jedinica Željka Ražnatovića Arkana sastojala od plaćenika i sredstva DB-a su im omogućavala da idu na teren.

Tužilaštvo je navelo da je Vijeće previdjelo sve druge opštine gdje su optuženi pružili pomoć i podršku. Kako je rekla tužiteljica Baig, Vijeće nije analiziralo sve relevantne modele ponašanja Stanišića i Simatovića na koje su pružili pomoć i podršku u ostvarivanju zločinačkog cilja.

Dodala je tužiteljica da Vijeće nikad nije razmotrilo da li postoje alternativni zaključci o onom što su Stanišić i Simatović radili i govorili četiri godine. Ukazala je na presretnuti razgovor o Hrvatskoj, u kojem Stanišić prijeti: “Sasvim ćemo ih istrijebiti”, a što Vijeće nije našlo kao dokaz o zločinačkoj namjeri.

“Dokazi, sagledani u cjelini, pokazuju da su Stanišić i Simatović ne samo znali da su drugi učesnici imali zločinačku namjeru nego su je i sami dijelili”, navela je Baig.

Stanišić i Simatović su presudom iz juna 2021. osuđeni na po 12 godina zatvora i proglašeni krivim što su učestvovali u formiranju i rukovodili Jedinicom za posebne namjene pod ovlašćenjem SDB-a Srbije, čiji pripadnici su počinili zločin u Bosanskom Šamcu, dok su oslobođeni optužbe za zločine u Bijeljini, Zvorniku, Doboju, kod Trnova i u Sanskom Mostu.

Željko Ražnatović Arkan bio je optužen u Haagu, ali je preminuo prije početka suđenja.

Stanišićev branilac Wayne Jordash je u odgovoru na žalbu kazao kako Tužilaštvo pokušava zloupotrijebiti pojam o UZP-u, da se teza o uplatama SDG-u zasniva na pretpostavkama i špekulacijama te da svjedoci na koje se Optužba poziva nisu bili pripadnici “jedinice” u tom periodu i niko od njih ne govori o isplatama 1995. godine.

Zaključci Vijeća, prema Jordashu, ukazaju da je Arkan u Sanskom Mostu imao podršku MUP-a i Vojske Republike Srpske (VRS) i imali su zajedničku operaciju koju je pomagalo rukovodstvo Republike Srpske.

“Nijedno vijeće ne bi moglo da zaključi da je Stanišić na bilo koji način bio odgovoran za isplatu dnevnica”, rekao je branilac.

Simatovićeva Odbrana je u odgovoru na žalbu navela da su platne liste nepouzdan dokaz za bilo kakav oblik finansiranja i da je cilj operacije u Sanskom Mostu i Krajini bio zaštita 200.000 izbjeglica koje su se našle na tom prostoru i zaustavljanje vojne ofanzive.

“Zločini jesu ekscesi i nemaju nikakve veze sa etničkim čišćenjem”, dodao je branilac Mihajlo Bakrač.

Branioci su svoju žalbu na raniju presudu iznijeli 24. januara.

Stanišić je na samom kraju ročišta u svom kratkom obraćanju kazao da je od prvog dana dao povjerenje svom timu Odbrane i da bi na tome ostao.

Simatović je rekao da nema ništa dodati jer su advokati dosta iscrpno iskazali stav.

Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog mehanizma za krivične sudove, kazala je da će presuda biti donesena u skorije vrijeme, a ranije je najavljena za juni ove godine.