Tužilac Tieger: Namjera optuženog Mladića se zove genocid
U nastavku završne riječi tužioci su tvrdili da je Ratko Mladić odgovoran za progon Muslimana i Hrvata koji je u šest općina u BiH imao razmjere genocida.
Kao općinu u kojoj je Vojska Republike Srpske (VRS) pod Mladićevom komandom, tokom kampanje etničkog čišćenja s proljeća 1992. godine, počinila najteže zločine i genocid, zastupnici optužbe izdvojili su Prijedor.
Kako je precizirao tužilac Arhtur Traldi, tokom samo sedmicu dana krajem jula 1992., VRS je “brutalnom silom” napadala i razarala naselja u prijedorskoj opštini, ubijajući na stotine nesrba, a većinu stanovništva protjerivala ili nezakonito zatvarala u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje.
Traldi je precizirao da su muslimanski i hrvatski muškarci prebijani, neki i do smrti, a žene i djevojke silovane. Uvjeti u prenatrpanim logorima bili su “neljudski”, uz nedostatak hrane, sanitarija i sredstava za higijenu.
Tezi Mladićeve odbrane da su za zlodjela u logorima bile odgovorne civilne vlasti i policija u Prijedoru, tužilac je suprotstavio dokaze da je VRS dovodila zarobljenike u logore, koje je izvana i obezbjeđivala, prenosi BIRN.
Traldi je Keraterm nazvao “logorom za mučenje”, dok se u Omarskoj, kako je rekao, “osjećao zadah smrti” jer su “počinjene hiljade okrutnih krivičnih djela”. U Trnopolju je, kako je naznačio, bila silovana i “djevojčica stara 12 godina”, a komandant tog logora, inače pripadnik VRS-a, poslije rata je osuđen za seksualno nasilje.
“Ugledni pojedinci i lideri posebno su bili izdvajani za likvidaciju”, kazao je zastupnik optužbe.
Dodao je da je tokom samo jedne sedmice u Prijedoru je “ubijeno 1.500 ljudi”, a njihova tijela pokopana su u masovnoj grobnici u rudniku Tomašica.
Iz Tomašice je, mnogo kasnije, ekshumirano “oko 200 tijela ubijenih u sobi broj tri u Keratermu” i isto toliko žrtava ofanzive VRS u području Brdo, podsjeća BIRN.
Tvrdnju Mladićeve Odbrane da “niko iz VRS-a nije pokopavao tijela u Tomašici”, tužilac je odbacio pozivajući se na pisane dokumente da je korištena vojna mehanizacija.
Traldi je negirao i tezu branilaca da su mnogi ubijeni pali u borbama oko Prijedora, citirajući izvještaje VRS-a po kojima su neprijateljske snage bile “razbijene” prije kritičnih dana krajem jula 1992.
Dokazujući da su zločini nad Muslimanima i Hrvatima u Prijedoru imali razmjere genocida, tužilac Alan Tieger je naglasio da su “zločini i genocid bili neophodno sredstvo za trajno uklanjanje neželjenih nesrba s teritorija koje su srpski lideri željeli za sebe”.
Tieger je tvrdio da se iz dokaza o brojnim zločinima i obrasca po kojem su počinjeni mora izvesti zaključak da su general Mladić i drugi učesnici u tom “udruženom zločinačkom poduhvatu” imali “genocidnu namjeru” da Muslimane i Hrvate u Prijedoru unište kao etničku grupu.
U Mladićevim riječima o “ustaškoj prijetnji i islamskim hordama” tužilac je vidio njegovu namjeru da provede “preventivni genocid”.
Argument Mladićeve odbrane da u Prijedoru nije počinjen genocid nad nesrbima zbog toga što nisu ubijeni svi bez razlike, Tieger je nazvao “pogrešnim razumijevanjem zbog povezivanja s holokaustom”.
– Ubijanje je samo jedan aspekt genocida. Premještanje dece je, naprimjer, drugi, jer utiče na sposobnost grupe da se u budućnosti obnovi. Isto je i s prisilnim premještanjem stanovništva, kao dodatnim sredstvom uništenja, jer potkopava sposobnost grupe da se ponovo konstituiše. Šire destruktivno dejstvo ima i seksualno nasilje – naglasio je Tieger.
Tvrdnju odbrane da namjera generala Mladića nije bila da uništi Muslimane i Hrvate nego da “Srbe odbrani od potčinjavanja”, zastupnik optužbe je odbacio, rekavši da je to “brkanje motiva i namjere”.
– Nesumnjiva je Mladićeva namjera da uništi nesrpske zajednice, a takva namjera se zove genocid – zaključio je Tieger.
Danas započetu završnu riječ o zločinima u Sarajevu, tužioci će nastaviti sutra. Mladić je optužen i za genocid u Srebrenici i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
