Tuđman, sam sobom: Stenogrami o podjeli Bosne i Hercegovine

Knjiga “Stenogrami o podjeli Bosne” je zbirka autentičnih razgovora koje je Franjo Tuđman vodio s ciljem “poboljšavanja granica hrvatske države”: “Oslobođenje” donosi najcitiranije dijelove.

z Zapisnika sa 7. sjednice Vrhovnog državnog vijeća Republike Hrvatske, 8. 6. 1991. “Ako idemo u smislu osamostaljenja Hrvatske, bilo u savezu, bilo u potpunom osamostaljenju, te i takve granice Hrvatske, kakve su one danas, one su apsurd, one su nemoguće, ni u smislu upravno prometnom, a kamoli u smislu bilo kakve zaštite tih granica Hrvatske. I, prema tome, i sa našega gledišta, ne manje, negoli sa srpskog postoji problem da se – postoji potreba da se pitanje riješi u svojoj biti, je li, jer je uspostavljanje Bosne, granica Bosne i Hercegovine poslije Drugog svjetskog rata i povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća.”

Iz Zapisnika sa sastanka predsjednika RH Franje Tuđmana s delegacijom HDZBiH uz prisustvo dužnosnika Republike Hrvatske, Zagreb, 27. 12. 1991. ”Znači, opstanak suverenost Bosne u današnjim uvjetima sa hrvatskog gledišta je takva da se mi za nju ne samo ne moramo zauzimati, mi je ne smijemo otvoreno postavljati, ali zašto ne prihvatiti tu ponudu razgraničenja kada je to u interesu hrvatskog naroda, hrvatskog naroda ovdje u ovoj Republici, i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Jer, ne vidim nikakav razlog koji bi bio ozbiljan razlog, koji bi bio protiv toga, štoviše, u razgovorima koje sam ja osobno vodio i sa Izetbegovićem i sa Miloševićem, osim toga, jedan je od naših ljudi u Bosni napravio neki prijedlog o takvom jednom razgraničenju gdje bi Hrvatska područja i ona koja ste vi obuhvatili u ovoj zajednici Herceg-Bosna i u Zajednici Hrvatske Posavine, gdje bi vjerojatno Hrvatskoj u slučaju razgraničenja osim te dvije zajednice vjerojatno još pripala zbog geopolitičkih razloga i cazinska, bihaćka Krajina, da bi to bilo gotovo optimalno zadovoljenje hrvatskih nacionalnih interesa, ne samo sada nego i za budućnost, a da bi se znači iz preostalog dijela, gdje bi ostali pretežito i Muslimani i jedan dio Hrvata katolika, da bi se moglo, znači, oko Sarajeva stvoriti jedna državica koja bi podsjećala na onu povijesnu zemljicu Bosnu, koja bi bila, znači, tampon onda između tog razgraničenja Srbije i Hrvatske, a koja bi se nužno onda u takvim uvjetima u većoj mjeri oslanjala na Hrvatsku. I, s time bi se mogli zadovoljiti međunarodni čimbenici koji sasvim sigurno ozbiljno računaju s time, kao što si spomenuo, – da sada računaju i sa tim srpskim žandarom naprama tome muslimanskom elementu, islamskom elementu na području Jugoslavije, koji ima u svojoj težnji, da uz potporu Teherana i Tripolisa osnuje islamsku državu, u Evropi.”

Iz Zapisnika sa razgovora dr. Franje Tuđmana sa izaslanstvom HVO-a Posavine, te općina Ravno, Čapljina i Stolac, Predsjednički dvori, 21. 9. 1993. “A što se tiče Hercegovine, molim, pogledajte taj perec je neodrživ hrvatski južno od Splita ukoliko ne bismo te granice održali. Prema tome, to nije nikakva hercegovska politika, niti hercegovačka, nego je to hrvatska politika kako da osiguramo što povoljnije granice Hrvatske države u budućnosti. Jer ta demografska ekspanzija Muslimana je takva da bi nam oni ugrozili postojnost Hrvatske države više negoli što su je Srbi ugrozili u prošlosti.”

Iz Zapisnika sa razgovora dr. Franje Tuđmana sa Ministarstvom obrane Republike Hrvatske, 22. 11. 1993. ”Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru obrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava – rekao sam im da se tamo rješava pitanje budućih granica Hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se obrane tada, oni položaji, koji su, onaj teritorij, koji je HVO tamo držao. To je bila ona crta dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostar – i da bi trebalo po mogućnosti riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa i Bugojna. Od tada, pa nadalje vođene su te operacije i imali smo stanoviti uspjeh. Ali, ta zadaća sasvim nije do kraja izvršena, i koliko sam ja čuo – koliko smo, mi smo pružali pomoć, ali ima i stanovitih pritužaba, sa tog ratišta, da po nekakvim, u pogledu materijala, i u pogledu ljudstva, da nije bilo dovoljno pomoći, s naše strane. Pa bih želio da čujem s vaše strane, šta je do sada učinjeno, i da se dogovorimo dalje.”

z Zapisnika sa sastanka predsjednika RH Franje Tuđmana sa predstavnicima Herceg-Bosne, “Vila Dalmacija”, Split, 5. 11. 1993. ”Isto tako smo potpisali i sporazum sa Fikretom Abdićem. Prvo, da se ulože zajednički napori da se sporazumom o prijateljstvu i suradnji Hrvatske Republike Herceg-Bosne i Bosansko-Muslimanske Republike, odnosno između hrvatskog i muslimanskog naroda, prema potpisanim sporazumima žele u potpunosti ostvariti. Drugo, ukoliko ne dođe do ostvarenja Unije, Republika BiH, prema prihvaćenom sporazumu o ustavnom uređenju Unije Republika BiH, dogovore na Mirovnoj konferenciji. Ili, ukoliko dođe do razlaza Unije, Hrvatska Republika Herceg-Bosna i Autonomna pokrajina Zapadna Bosna priključiti će se Republici Hrvatskoj. Republika Hrvatska suglasna osigurati autonomni status Zapadne Bosne u duhu dobrih evropskih standarda.”

Iz Zapisnika sa razgovora dr. Franje Tuđmana sa Ministarstvom obrane Republike Hrvatske, Predsjednički dvori, 6. 11. 1993. ”Nije nam isto da li će granica Hrvatske države, znači biti Jajce, sa Travnikom i samo sa Novim Travnikom, Vitez, Busovača. Od Kiseljaka i Kreševa mi u diplomatskim razgovorima nismo odustali, nego pristali da to uđe da bismo mogli postići i ovo da bi muslimanska država na zahtjev Evrope i imala uvjeta za teritorijalni opstanak. Mi smo, znači, bili odustali od Kreševa, odnosno pristali da Kreševo i Kiseljak postanu u muslimanskoj državi. U ovakvoj situaciji pošto se vodi rat koji ne znamo kada su oni Varaš uzeli, a Kiseljak nam postaje važan da bismo se povezali sa Busovačom, treba učiniti sada momentalno i to da pokušamo povezati Kiseljak, Kreševo sa Busovačom, Novim Travnikom, znači sa čitavim teritorijem ovdje, osvojiti odmah Gornji Vakuf radi povezivanja sa Novim Travnikom… Tako da je zadaća, vaša, sviju tu koji ste ovdje da čujemo što ste poduzeli i koje snage da se pošalju tamo, da osiguramo materijalno i kadrovski da ta područja obranimo…”.

Iz Zapisnika sa razgovora dr. Franje Tuđmana sa predstavnicima Herceg-Bosne, Predsjednički dvori, 10. 11. 1993.

Franjo Tuđman: Dobro, usput, taj mostarski most, tko ga je porušio?

Mate Boban: On je – bile su strašne kiše – toliko pucan prije, tako da je sam pao.

Franjo Tuđman: Hoćemo li opet mi biti optuženi.

Mate Boban: Jutros se govori da se ne zna.

Jukić: Muslimani će nas optuživati. Međunarodni kažu da se ne zna tko je, a oni su povukli nekakve svoje izjave. Javili su slijedeće: desila se jedna velika tragedija – srušio se Stari most, hitno je potrebno – srušio se – mi imamo original kako su govorili, hitno je potrebno radio… sa Sarajevom, 14 sati hitno i pozovi najglavnijeg za cijelu republiku, za IPD i vojnu policiju, ovaj njihov iz Mostara.

Mate Granić: Imam prijedlog – najvažnija stvar što će reći španjolski bataljon, apsolutno najmjerodavniji. Prema tome, moj prijedlog je odmah, danas netko tko je najpovjerljiviji da ode tko ima vezu, odmah. Njihova izjava je najvažnija. Imati tu informaciju, imati sve, jer ako oni kažu dobru informaciju, onda je izuzetno, jer se inače to na CCN—

Franjo Tuđman: Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?

Mate Boban: Nama.

Iz Zapisnika sa razgovora Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana sa ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Zbora Jankom Bobetkom, Predsjednički dvori, 23. 11. 1993. ”Gospodine ministre i gospodine generale, mi smo tu sa Gornjim Vakufom doživjeli i politički i vojnički neuspjeh. Ministar, ti znaš i sam da danas je i jedan od supredsjedatelja pitao u tom sklopu da li smo kadri i da li ćemo ovladati Gornjim Vakufom i ja sam vama dao zadaću, to nije izvršeno i na taj način smo se i politički i vojnički kompromitirali i dali smo, potvrdili smo na taj način te prosudbe da vojnički nismo dorasli čak ni Muslimanima na tom području. To je jedan fijasko. Tko je naredio i zašto da se ruši most u Mostaru? (…) Kako ste mogli, ministar obrane i načelnik Glavnog stožera, izdati ovakvu naredbu kojom potvrđujete da Hrvatska vodi rat, da je direktno upletena, da i ja stalno naglašavam da ste ovo sve skupa morali graditi kao dobrovoljno, što su to dobrovoljci iz Hrvatske koji su napustili Hrvatsku vojsku, koji se bore tamo pod zapovjedništvom HVO-a, a ovdje vi imenujete Glavni stožer. Ministar obrane Hrvatske i načelnik glavnog stožera…”.