The Economist: Da li je srpsko-hrvatski jedan jezik
List “The Economist” je u svojoj rubrici “Economist objašnjava” postavio pitanje da li je srpsko-hrvatski jedan jezik ili su u pitanju četiri različita jezika.
Tekst na portalu poznatog lista stiže u danima u kojima je dio javnosti u bivšim jugoslovenskim republikama ponovo otvorio poznatu debatu o jeziku, podstaknut potpisivanjem “Deklaracije o zajedničkom jeziku”, koju je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nazvala marginalnom stvari.
“Oko 17 miliona ljudi u Bosni, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori govore varijacijama onoga što se nekada zvalo srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski. Ipak, zvanično, jezik koji je nekada ujedinjavao Jugoslaviju je, baš kao i zemlja, prestao da postoji. Umjesto toga, sada ima četiri imena: bosanski, srpski, hrvatski i crnogorski. Ali, da li su svi oni jedan te isti jezik?”, pita Economist.
Kako se navodi, lingvisti i predstavnici NVO iz četiri zemlje, koji su i inicijatiori deklaracije, smatraju da je odgovor glasno “da”.
“U deklaraciji se navodi da četiri jezika formiraju ‘policentričan’ jezik, slično kao engleski, njemački ili arapski. Oni ističu da, iako postoje različiti dijalekti, oni predstavljaju varijacije jednog jezike, jer svi koji ga govore mogu da se međusobno razumiju. To zaista čini ova četiri jezika sličnijim od dijalekata mnogih drugih policentričnih jezika”, navodi “Economist”.
Autori navode da je insistiranje obrazovnih i drugih institucija na korišćenju samo jedne varijacije “represivno, nepotrebno i štetno”. Cilj deklaracije je da se razvije diskusija o jeziku “bez nacionalističkog tereta” i kako bi se doprinijelo procesu pomirenja.
Kako piše list, insistiranje na četiri različita jezika dovodi do “bezbroj apsurdnih situacija” i kao jedan od primera navodi da djeca iz istog grada u Bosni idu u istu zgradu, u istu školu, ali idu na predavanja na “različitim jezicima”.
“Zvanična vladina prezentacija u BiH postoji na četiri jezika, engleskom, bosanskom i hrvatskom, na latinici, kao i na srpskom koji je na ćirilici. Ipak, kada se regionalni političari sastaju, nisu im potrebni prevodioci. Kada ratni zločinci izlaze pred sud u Hagu, njima prevodi prevodilac koji je na smjeni. Internet meme koji dobro opisuje situaciju potiče iz Bosne i pokazuje paklicu cigareta na kojoj piše ‘pušenje ubija’ dva puta na latinici i jednom na ćirilici, iako su sva slova ista”, piše “The Economist”.
Kako se navodi, “kao i širom svijeta, sporenje oko jezika je političko”.
“Nacionalisti iz Srbije vide deklaraciju kao nešto što pokušava da podriva vezu između Srba u Srbiji, bosanskih Srba i Crnogoraca. Riješavanje ovog pitanja bi tako oduzelo jedan alat iz ruku nacionalista koji su ga koristili da prave probleme. Jezik ističe razlike. Oni strahuju da ako bi svi govorili isti jezik u Bosni, to bi podrivalo njihovu političku ambiciju da razbiju tu zemlju. Nacionalisti iz Hrvatske svoju borbu za nezavisnost povezuju dijelom za borbu akademika iz šezdesetih, koji su tvrdili da je hrvatski zasebni jezik. Ako on to jeste, onda su Hrvati zaseban narod, samim tim nisu Jugosloveni, tvrdili su oni”; piše “Economist”.
Ipak, kako se zaključuje u tekstu, “obične ljude ta tema ne dotiče mnogo”.
“Kada ih pitate koji jezik govore, često kažu jednostavno ‘naški'”, piše u tekstu.
