Svjetski lider u vakcinisanju cijepio je pola države, ali sada se tamo javljaju problemi

Izrael je svjetski predvodnik u vakcnaciji protiv COVID-19, no sada je suočen s novim izazovom s kojim će se druge zemlje tek morati suočiti u budućnosti: kako uravnotežiti javno zdravstvo i prava nevakcinisanih osoba, piše Reuters.

Odluke će uticati na sve slojeve života – od škola do radnih organizacija, kulture pa do vjerskih ustanova.

Već pola stanovništva Izraela primilo je prvu dozu vakcine, a zemlja je ove sedmice započela ponovno otvaranje privrede nakon godinu dana lockdowna i rada na daljinu.

No, nekoliko se aktivnosti smatra zabranjenim za nevakcinisane osobe, što ljuti one koji iz zdravstvenih razloga ne mogu primiti vakcinu ili su ga načelno odbili.

Neki poslodavci već planiraju zabraniti rad nevakcinisanim radnicima, za što se grupe za zaštitu ljudskih prava boje da bi ih moglo koštati posla. Sindikati su predložili zaobilazna rješenja, poput testova na COVID-19 svaka 72 sata.

“Već se mirim s činjenicom da me neće pozivati ​​na određene događaje niti puštati na određena mjesta”, rekla je Hila Bar, vlasnica kompanije koja je skeptična prema medicinskoj znanosti i ne planira se vakcinisati.

“Dakle, neću ići”, rekla je.

“A neću posjećivati ni određena preduzeća – ne zato što to ne želim, nego zato što oni ne žele mene.”

Izrael, gdje je uvođenje vakcine bilo jako brzo, ali nije bilo obavezno, svjetski je lider u vakcinaciji. Druge će zemlje vjerovatno proučiti njegovo rano iskustvo kako bi vidjele kako se postaviti prema neodgovorenim pitanjima i postići ravnotežu između pojedinačnih prava i obveza prema javnom zdravstvu.

“Ko se ne vakciniše, bit će izostavljen”, upozoravao je posljednjih sedmica ministar zdravstva Yuli Edelstein.

Edelstein je jasno rekao da su novo uvedene pogodnosti za vakcinisanje – uključujući pristup pozorištima, teretanama i odmaralištima uz Mrtvo more – poticaj za vakcinisanje.

No, neki poslodavci zabrinuti su što parlament nije donio nijedan novi zakon kojim se reguliše povratak radnika u urede ili koji nudi zaštitu za nevakcinisane, rekavši da će tako poslodavci biti primorani osmisliti vlastita pravila.

Rane rasprave oko smjernica i zakona ukazuju na poslodavce, organe vlasti i sudove koji postavljaju brigu za javno zdravlje ispred zahtjeva pojedinaca.

Intelova jedinica Mobileye iz Jeruzalema kaže da nevakcinisani radnici neće smjeti doći u ured od 4. aprila, ali mogu raditi od kuće ako to njihov posao dopušta.

Firma procjenjuje da se oko 10 posto od 1.500 zaposlenih neće vakcinisati. Ako moraju doći u ured, morat će pokazati negativni PCR test napravljen u prethodnih 48 sati.

“Naša je odgovornost učiniti naše urede sigurnim mjestom – dobrobit naših zaposlenika i njihovih porodica nadjačava svako drugo razmatranje”, napisao je izvršni direktor Amnon Shashua zaposlenicima u e-mailu.

Građanska prava

Prelomna studija objavljena u srijedu pokazala je da je cjepivo Pfizer-BioNTech koje se koristi u Izraelu, smanjilo simptomatske slučajeve među cijepljenim Izraelcima za 94 posto.

No, neki službenici privatno procjenjuju da se 10 posto Izraelaca starijih od 16 godina – ili oko 650.000 ljudi – ne namjerava cijepiti.

Čak i traženje od zaposlenika da podijele svoj status moglo bi kršiti njihova prava na medicinsku privatnost, kažu neki aktivisti, što bi potencijalno moglo imati negativne posljedice za građanske slobode koje bi na kraju mogle biti osporene na izraelskim sudovima.

“Pitanje je kako ponovno otvoriti tržište, ekonomiju i život, a da pritom ne naštetimo ljudima koji se ne mogu ili ne žele cijepiti”, rekla je Sharon Abraham-Weiss, izvršna direktorica Udruge za građanska prava u Izraelu (ACRI).

“Teret bi snosili ranjivi ljudi, oni koji nisu u sindikatima, privremeni radnici i drugi”, rekla je, pozivajući na donošenje zakona.

Čelnici kompanija također su zatražili nove zakone. Ministarstvo zdravstva nije odgovorilo na pitanje je li zakon koji nudi zaštitu radnih mjesta necijepljenim osobama, već u pripremi.

Neke velike trgovinske grupe započele su s izradom političkih smjernica za svoje članove, uključujući Izraelsko udruženje proizvođača, koje predstavlja 1.800 firmi koje zapošljavaju gotovo pola miliona radnika.

Članovi grupe “ne proganjaju ljude na ulici da ih prisile na cijepljenje”, iako čine sve da vakcinisanje potaknu, rekao je predsjednik grupe Ron Tomer.

No, prema pravnom mišljenju koje je skupina naručila, članovi mogu pitati zaposlenike jesu li cijepljeni kao “sigurnosnu mjeru” radi sprječavanja zaraze drugih, a ne kao zahtjev za pokazivanjem osobnih medicinskih podataka.

Poslodavci bi trebali poduzeti razumne korake kako bi necijepljenom osoblju omogućili rad od kuće ili u zasebnim balonima, ali oni koji to ne mogu, mogu biti poslani na neplaćeni dopust ili, u krajnjem slučaju, otpušteni, navodi se u mišljenju.

„Ako ne želite uzeti vakcinu, u redu je … zaposlenik ima pravo zaštititi svoju privatnost. Ali s druge strane postoje prava javnosti, poslodavaca, klijenata – ljudi kojima pružamo usluge“, rekao je autor tog stava, istaknuti advokat za radno pravo, Nachum Feinberg.

Nudeći potencijalno rješenje, najveći izraelski sindikat Histadrut predložio je da necijepljeni radnici koji ne mogu raditi kod kuće, poslodavcima svaka 72 sata prezentiraju negativne testove na koronavirus.

“Pitanje javnog zdravlja”

Izrael je u nedjelju pokrenuo sustav “Zelene propusnice” kojim se odobravaju određene privilegije građanima koji su primili obje doze vakcine ili su se oporavili od COVID-19.

U jednoj od svojih prvih primjena u stvarnom životu, onima koji su imali ovu potvrdu, ove je sedmice bilo dozvoljeno prisustvovati malom koncertu na otvorenom u Tel Avivu.

A parlament je u srijedu usvojio zakon kojim se ministarstvu zdravstva dopušta da općinama dostavlja imena stanovnika koji nisu cijepljeni.

ACRI se usprotivio tom zakonu, tvrdeći da krši prava na privatnost.

Pravni fakultet Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu u svojoj je izjavi ustvrdio da je reguliranje cijepljenja “pitanje javnog zdravlja, a ne privatno medicinsko pitanje”.

Postojeći izraelski zakoni daju ministarstvu zdravstva zakonsku ovlast za nametanje ograničenja necijepljenim osobama, pa čak i obavezu cijepljenja u određenim slučajevima, navodi se u izjavi.

“Od onih koji ispunjavaju svoju obavezu cijepljenja, ne treba tražiti da snose troškove onih koji to ne odluče”, rekao je David Enoch, profesor filozofije prava na Hebrejskom sveučilištu.