Svjedok tvrdi da je Jovicu Stanišića vidio u Kninu

Odbrana Jovice Stanišića je danas pred Sudom u Haagu osporavala iskaz svjedoka Optužbe RFJ-135, da je s proljeća 1991. u Kninu vidio njihovog branjenika i da je Služba državne bezbjednosti (SDB) Srbije obučavala tamošnje srpske snage. Svjedok – koji je tada u Kninu, kao pripadnik Savezne SDB, pokušao da spriječi rasplamsavanje sukoba između krajiških Srba i vlasti Hrvatske – ostao je, međutim, pri svom iskazu.

“Vi niste vidjeli Stanišića u Kninu”, sugerisao je tokom unakrsnog ispitivanja branilac Wayne Jordash. “Vidio sam ga”, uzvratio je svjedok.

Bivši šef SDB-a Srbije Stanišić i njegov pomoćnik Franko Simatović Frenki optuženi su za progon, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH.

Četiri tačke optužnice terete ih za zločin protiv čovečnosti, a jedna za kršenje zakona i običaja ratovanja.

U unakrsnom ispitivanju, Stanišićev branilac je predočio da je svjedok, u svojoj prvoj izjavi Haškom tribunalu datoj 2004., kazao da “Stanišića nije lično vidio u Kninu, ali da je čuo da dolazi povremeno, kako bi učestvovao u obuci oficira SAO (Srpska autonomna oblast) Krajine”.

Ponavljajući da je Stanišića dva puta vidio u Kninu, RFJ-153 je objasnio da je “u toj izjavi akcenat bio stavljen na Martića i aktivnost milicije, nisam se dotakao Stanišića, a kasnije sam osvježio pamćenje”.

Advokat Jordash pitao je svjedoka šta su mu tokom boravka u Hrvatskoj o SDB-u Srbije govorili sagovornici iz hrvatske vlasti.

“Rekli su nam da znaju da je Srbija prisutna u Krajini. Zamjenik ministra unutrašnjih poslova Vice Vukojević nije govorio o prisustvu SDB-a, nego o prisustvu Srbije na terenu u Krajini”, odgovorio je RFJ-153.

Osvrćući se na njegovu izjavu da je SDB Srbije u kampu u Golubiću kod Knina sprovodila obuku “radi stvaranja SDB SAO Krajine”, branilac je pitao svedoka da li tvrdi da su “Stanišić i SDB Srbije obučavali tamošnju miliciju” kojom je komandovao Milan Martić.

RFJ-153 je odgovorio odrično, preciziravši da “milicija nije spadala u nadležnost SDB-a”.

Stanišićev branilac ukazao je i da svjedok u prvoj izjavi iz 2004. nije spomenuo da su u ljeto 1991. u Belom Manastiru, u istočnoj Slavoniji, djelovali “frenkijevci“ i “arkanovci”, koji su, po optužnici, bili pod kontrolom SDB-a Srbije.

Uz ponavljanje da je u toj izjavi “akcenat bio na Martiću i Krajini”, RFJ-153 je tvrdio, međutim, da je na samom terenu došao do informacija o prisustvu tih formacija, kao što je izjavio uoči prvog suđenja Stanišiću 2008. godine.

Tvrdio je da su na terenu bili i njegov “školski drug” Radovan Stojčić Badža iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije, kao i sam optuženi Simatović, te da se to nije moglo dogoditi bez odobrenja iz Beograda. Sukobi su bili između “hrvatskih snaga i tih paravojski”, izjavio je svjedok.

Ponovljeno suđenje Stanišiću i Simatoviću biće nastavljeno u utorak, 20. juna.

Poslije prvog suđenja, Prvostepeno vijeće Haškog tribunala je 29. maja 2013. oslobodilo Stanišića i Simatovića krivice po svih pet tačaka optužnice.

Međutim, Apelaciono vijeće Tribunala usvojilo je 15. decembra 2015. ključne osnove žalbe koju je na tu presudu uložilo Tužilaštvo. Poništilo je oslobađajuću presudu i naložilo da proces bude ponovljen.

Po optužnici, Simatović i Stanišić su bili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i Muslimana sa velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH, radi ostvarivanja srpske dominacije. Na čelu zločinačkog udruženja bio je, tvrde tužioci, tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević, koji je preminuo tokom suđenja u Haškom tribunalu.