Sve manje nade za pronalaskom preživjelih u Turskoj: “Nikoga više ne možemo spasiti”

Spasilački napori u potresom pogođenoj Turskoj privode se kraju, gotovo dvije sedmice nakon što se dogodila najsmrtonosnija katastrofa u novijoj historiji zemlje, a mnogi se mole samo za tijela kako bi mogli oplakati bližnje.

Više od 46 hiljada mrtvih

“Biste li se molili da se pronađe tijelo? Mi to činimo kako bismo predali tijelo porodici”, rekao je vozač buldožera Akin Bozkurt dok je njegov stroj uklanjao dijelove ruševine uništene zgrade u gradu Kahramanmarašu.

“Izvadite tijelo ispod tona ruševina. Porodice čekaju s nadom. Oni žele imati ceremoniju ukopa. Oni žele grob”, dodao je Bozkurt. Prema islamskoj tradiciji, mrtve treba ukopati što je prije moguće. Načelnik turske uprave za katastrofe i hitne slučajeve (AFAD) Yunus Sezer objavio je da će potraga i spašavanje uglavnom završiti večeras.

Više od 46.000 ljudi poginulo je nakon što je potres pogodio Tursku i Siriju 6. februara. Očekuje se da će broj žrtava porasti jer se sada zna da je oko 345.000 stanova u Turskoj uništeno, a mnogi se još vode kao nestali. Ni Turska ni Sirija nisu objavile koliko se ljudi još vodi kao nestalo nakon potresa.

U jednom od posljednjih pokušaja izvlačenja ljudi, 12 dana nakon potresa, timovi su rukama čistili ruševine u Antakyi. Psi tragači i termalne kamere otkrili su znakove života kod dvoje ljudi, rekli su spasioci, ali nešto iza ponoći, osam sati nakon operacije, timovi su prekinuli spašavanje.

“Niko nije živ. Mislim da više nema ljudi koje možemo spasiti”, rekao je Mujdat Erdogan, član AFAD-a.

Spasioci iz Kirgistana pokušali su spasiti sirijsku peteročlanu porodicu iz ruševina zgrade u Antakyi na jugu Turske. Troje ljudi, uključujući i dijete, spašeno je živo. Majka i otac su preživjeli, no dijete je kasnije umrlo od dehidracije, rekao je spasilački tim. Starija sestra i blizanac nisu preživjeli potres.

“Čuli smo povike dok smo kopali. Kad pronađemo ljude koji su živi, uvijek smo sretni”, rekao je za Reuters Atay Osmanov, član spasilačkog tima. Deset vozila hitne pomoći čekalo je u obližnjoj ulici koja je bila blokirana za saobraćaj kako bi se omogućila spasilačka akcija.

Spasioci su tražili potpunu tišinu dok su se timovi penjali na vrh ruševine zgrade u kojoj je porodica pronađena kako bi osluškivali zvukove pomoću elektroničkog detektora. Dok su se spasilački napori nastavljali, jedan je radnik povikao u ruševine: “Duboko udahni ako čuješ moj glas!”

“Vrijeme istječe, a mi trebamo još novca”

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da oko 26 miliona ljudi diljem Turske i Sirije treba humanitarnu pomoć. U Siriji, koja je prijavila više od 5.800 smrtnih slučajeva, Svjetski program za hranu (WFP) rekao je da vlasti na sjeverozapadu zemlje blokiraju pristup tom području.

Većina žrtava u Siriji nalazi se na sjeverozapadu, području koje kontroliraju pobunjenici u ratu sa snagama lojalnim predsjedniku Bašaru al-Asadu.

“Vrijeme ističe, a nama ponestaje novca. Naša operacija košta oko 50 miliona dolara mjesečno, tako da, osim ako Europa ne želi novi val izbjeglica, trebamo dobiti potrebnu podršku”, rekao je direktor WFP-a David Beasley. Hiljade Sirijaca koji su potražili utočište u Turskoj od građanskog rata vratile su se u svoje domove u ratnoj zoni, barem za sada.