Super Mario kao izbjeglica iz Sirije

Super Mario, jedan od najpopularnijih likova u svijetu igrica, koji u opasnom kraljevstvu gljiva pokušava zaobići razne prepreke na putu do dvorca u kojem će spasiti princezu, ovih dana postao je sirijski izbjeglica.

Krijumčari, more, ograde, policajci, umjesto gljiva i zmajeva, prepreke su s kojima se suočava Super Izbjeglica, a njegov cilj nije dvorac s princezom, već izbjeglički kamp u Evropi.

“S jednom bitnom razlikom – kada se pojavi ‘Game Over’ (igra završena), to za izbjeglicu znači smrt u pravom životu”, pojašnjava jedan od članova kreativnog tima pod nazivom “Samir al-Mutfi”, kojeg čine sirijske izbjeglice trenutno smještene u Turskoj.

Oni se prije rata u Siriji nisu poznavali, svi su živjeli u različitim dijelovima zemlje, a spojila ih je, kažu, revolucija, izbjeglištvo i želja da na satiričan način prikažu “pravu istinu o sirijskom režimu”.

Animacijom o Super Mariju izbjeglici htjeli su, bez jezičkih barijera, efektno prikazati izbjeglički put. U tome su uspjeli te je njihov video dobio ogromnu pažnju svjetskih medija i globalnu popularnost.

Član tima “Samir al-Mutfi”, s kojim smo stupili u kontakt putem društvenih mreža, nije htio otkrivati svoje pravo ime, jer, kaže, želi “ostati ispod radara”. Međutim, objašnjava da je na ideju da pretvori poznatog italijanskog vodoinstalatera u izbjeglicu iz Sirije nastala kada se njegov prijatelj utopio pokušavajući doći do Evrope.

“Mnogo ljudi koje lično poznajem krenulo je brodom smrti. Neki su stigli do Evrope, drugi nisu. Jedan od njih je bio moj blizak prijatelj. Sat vremena nakon što je ušao u čamac, utopio se, on i mnogi drugi ljudi. Bio je to drugačiji osjećaj za mene, jer sam ga znao. Pozdravio sam se s njim kada je krenuo, a on je nakon toga umro.”

Glavno oružje – glas sličan Assadovom

I sam izbjeglica, ovaj 29-godišnjak trenutno živi u Istanbulu, gdje je pobjegao iz rodnog Homsa, nakon što su mu dva brata ubijena. Prije rata bio je student francuskog jezika, a danas je satiričar, koji pod pseudonimom, zajedno s još nekoliko izbjeglica, pravi karikature i video-parodije te ih objavljuje isključivo na internetu.

Njegovo glavno oružje je njegov glas, koji je jako sličan onom sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Koristi ga kako bi, kaže, iz Assadovih usta napokon izašla prava istina.

“Želio sam izrugivati Bashara al-Assada i kroz karikature i animacije kazati istinu njegovim glasom, za razliku od njegovih govora punih laži. Željeli smo da Assad kaže nešto što je stvarnost, da kaže ono što ne možete čuti na televiziji”, objašnjava.

Zbog njegovo rada reagiralo je sirijsko Ministarstvo informacija.

“Snimio sam poruku koristeći svoj glas i, pretvarajući se da sam sirijski predsjednik, rekao sam da odlazim sa vlasti i da ću poslušati svoj narod, koji želi da odem. Objavio sam to na Youtubeu. Ljudi su povjerovali, mislili su da su to stvarno Assadove riječi, ulice su bile prazne, a prodavnice zatvorene. Nakon toga vlasti su negirale da Assad daje ostavku i objavile da je poruku napravio ‘strani neprijatelj’.”

Ti dani u rodnom Homsu su mu bili, kaže, nepodnošljivi. Učestvovao je na protestima protiv vlasti 2011. i 2012. godine, a na jednom od njih je ubijen njegov brat. Drugog je, dodaje, ubila vojska, nakon čega sa sestrom i majkom bježi iz Sirije.

“Nisam član nijedne političke grupe, niti ću biti. Dok sam još bio u Homsu, moja porodica i ja dobili smo prijetnje smrću od režima.”

Prijeteće poruke pristalica ISIL-a

Sada, objašnjava, dobija prijeteće poruke na Facebooku, a one dolaze i od Assadovih pristalica, kao i od pristalica grupe Islamska država Irak i Levant.

“To je samo prazna priča. Ja ni ne koristim svoje pravo ime, jer ne tražim slavu i želim biti ‘ispod radara’. Koristim pseudonim, iako sirijski režim zna moje pravo ime. Za sada smo u timu Samir Al Mutfi nas četverica. Ja pripremam ideje, razrađujem ih s ostalima, a imamo jednog umjetnika koji pravi crteže. Dvojica novih momaka naučila su kako da sinhroniziraju pokret usana u animaciji sa zvukom koji ja snimam. Na kraju sve to zajedno sklapam. Ipak, jedan od nas je otišao u Evropu, jer nije više mogao izdržati.”

O onome što doživljavaju izbjeglice na putu za Evropu kaže da to samo pokazuje koliko je svijet nemilosrdan i površan.

“Izbjeglice umiru posljednje tri godine, kao i oni koji sebi ni ne mogu priuštiti da budu izbjeglice i ginu u svojim domovima. Ali, svjetski mediji su slijepi. Kada je napravljena fotografija utopljenog sirijskog djeteta na plaži, u medijima je počela ‘oluja’ izvještavanja o sirijskim izbjeglicama. Međutim, oni su se fokusirali na rezultat, a zaboravili šta je izazvalo ovu bol i smrt. Oni kriju kriminalca fokusirajući se na žrtvu.”

Upravo zato, kaže, na neki način mu i smeta što je animacija o izbjeglicama koje bježe u Evropu izazvala toliko pažnje, za razliku od njihovih ostalih videa.

“A naša videa su sarkastična. Dodaju šećer na smrt.”