State Department: BiH najlošije rangirana u regiji u vezi s trgovinom ljudima

Pandemija COVID-19 loše je utjecala i kad je riječ o trgovini ljudima jer je više ranjivih i onih koji su u opasnosti, kazao je Mike Pompeo, američki državni sekretar u uvodu godišnjeg izvješća State Departmenta o trgovini ljudima.

“Nestabilnost i nedostatak pristupa kritičnim uslugama uzrokovanim pandemijom znače da broj ljudi koji su izloženi eksploataciji trgovaca ljudima brzo raste”, izjavio je Pompeo u vezi s izvještajem.

Dvadeseto izvješće pokazalo je da je i dalje 25 miliona djece i odraslih izloženo prisilnom radu i seksualnom izrabljivanju. Izvještaj države klasificira u četiri kategorije, a najlošije su ocijenjene one zemlje u kojima vlast sudjeluje u trgovini ili izrabljivanju ljudi.

Od zemalja regije, najlošije je rangirana Bosna i Hercegovine (BiH) koja je u drugoj kategoriji zemalja na listi praćenja. Opći nedostaci zemalja regije u izvještaju su identificirani kao nedostatak financiranja za zaštitu žrtava trgovine ljudima i sudske prakse koje ne izriču dovoljno visoke kazne za počinitelje, piše Radio Slobodna Evropa.

BiH: Rizik da padne na najniži nivo

Vlasti Bosne i Hercegovine ne ispunjavaju u potpunosti minimalne standarde za eliminaciju trgovine ljudima, ali ulažu značajne napore na tome, navedeno je u izvještaju State Departmenta.

Ovi napori uključuju državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima koji organizira radne grupe s vladom i predstavnicima civilnog društva za izradu nacionalne strategije koju je BiH usvojila u januaru 2020. godine.

Činjenica da BiH još uvijek nema usvojen budžet na državnom nivou, odložila je i financiranje napora za borbu protiv trgovine ljudima. Provođenje zakona nastavlja se redovno i uglavnom se istražuju manji prekršaji, dok se i dalje izriču kazne ispod minimalne. Nije bilo istraga usredotočenih na žrtve i procesuiranje, a Udarna grupa za borbu protiv trgovine ljudima je i dalje neefikasna, piše u izvještaju za BiH.

Nakon što je izvještaj objavljen, Američka Ambasada u Sarajevu upozorila je da je BiH treću godinu zaredom na drugom nivou klasifikacije i da riskira da padne na najniži nivo ako čim prije na pojača napore u borbi protiv trgovine ljudima.

Drugi nivo (Tier 2 Watch List) podrazumijeva da je neka zemlja na „kategoriji dva i listi praćenja“, kad je riječ o trgovini ljudima.

Preporuke State Departmenta uključuju snažno istraživanje, procesuiranje i osuđivanje trgovaca ljudima, uključujući i „bilo koje zvanične sudionike“.

„Potrebno je izricati kazne koje su u skladu s prirodom teških krivičnih djela i provoditi zakone koji oslobađaju žrtve krivice za protupravna djela počinitelja trgovine ljudima“, navedeno je u izvještaju.

Vlasti u BiH identificirale su 61 potencijalnu žrtvu trgovine ljudima (u 2019. ovaj broj je bio 36), od čega je 19 slučajeva trgovine ženama, a 36 je slučajeva prisilnog prosjačenja, tri prinudna braka u svrhu prisiljavanja na prosjačenje i seksualno iskorištavanje, i tri višestruke vrste eksploatacije; 49 žrtava bile su žene i 12 su bili muškarci, od čega 36 djece i šestero stranih državljana.

Izvještaj navodi i da vlasti u BiH upravljaju sa sedam domova za djecu i mobilnim timom u Sarajevu koji radi na terenu. Mobilni tim identificirao je 160 djece na ulici, navedeno je u izvještaju.

Državno tužiteljstvo pokrenulo je jednu istragu, dok godinu dana ranije nije bilo nijedne, međutim optužnica nije bilo, dok je u 2018. bilo devet optužnica za trgovinu ljudima.

Ima li presuda?

Državni sudovi nisu osudili nijednog počinitelja, a dvije osobe su oslobođene optužbi. Vlasti Federacije BiH pokrenule su istrage protiv 16 osumnjičenih i nastavile s istragom 13 osumnjičenih.

Tužitelji Federacije BiH nisu podigli nijednu optužnicu, a sudovi Federacije osudili su 12 krijumčara ljudima. Sudovi u FBiH su osudili pet trgovaca ljudima na kaznu zatvora od 12 do 22 mjeseca i jednog trgovca na četiri godine i devet mjeseci. Sudovi u FBiH oduzeli su imovinu jednom trgovcu ljudima i nisu dostavili informacije o izrečenim presudama u predmetima protiv preostalih pet trgovaca ljudima.

Vlasti Republike Srpske ispitale su sedam osumnjičenih i dodatno tri osumnjičena za „poticanje na dječiju prostituciju“. Tužitelji RS-a optužili su dvojicu trgovaca ljudima i jednu osobu zbog poticanja na dječiju prostituciju. Sudovi u RS-u osudili su jednog trgovca ljudima na pet godina zatvora.

Vlasti Brčko distrikta nisu pokrenule nijednu istragu u vezi s trgovinom ljudima, precizirano je u izvještaju.

Kao i u ranijim izvještajima, trgovci ljudima u BiH iskorištavaju i domaće i strane žrtve. Počinitelji su u 2019. godini iskorištavali državljane Šri Lanke (2), Srbije (2) i Afganistana (2).

U prethodnim godinama, žrtve su bile iz Afganistana, Kube, Gambije, Libije, Srbije, Šri Lanke i balkanskih zemalja.

Trgovci ljudima u seksualne svrhe iskorištavaju žene iz BiH unutar zemlje u privatnim rezidencijama i motelima. Marginalizirana romska djeca se iskorištavaju u prisilnom prosjačenju, trgovini seksom i prisilnim brakovima.

Hiljade migranata i izbjeglica iz Afganistana, Bangladeša, Iraka, Maroka, Sirije i susjednih zemalja koje putuju kroz BiH ili su „zaglavljeni“ u BiH ili prokrijumčareni kroz BiH ugroženi su zbog opasnosti od trgovine ljudima, posebno žene i maloljetnici bez pratnje, ocijenjeno je u izvještaju.

Hrvatska: MUP negirao navode o zlostavljanju migranata

Hrvatska je kao i BiH u kategoriji dva, ali nije na „listi praćenja“, kad je riječ o trgovini ljudima. Zemlje kategorije dva ne ispunjavaju u potpunosti standarde američkog Akta o zaštiti žrtava trgovine ljudima, ali ulažu značajne napore u rješavanje tog problema.

U izvještaju State Departmenta navedeno je da je u odnosu na prošlu godinu Vlada Hrvatske uložila pojačane napore na rješavanju problema trgovine ljudima, između ostalog provedene su kampanje za podizanje svijesti o ovom problemu.

„Vlada je identificirala 25 žrtava, od čega je 13 bilo žrtava trgovine ženama, tri žrtve prisilnog rada, sedam prisilnog kriminala, jedna trgovine radnom snagom i jedna žrtva „nametanja ropstva“. U 2019. vlada je provela tri velike operacije za provjeru pokazatelja trgovine ljudima; u aprilu je policija surađivala s Ministarstvom rada za screening 18.353 ljudi i 11.160 vozila s ciljem otkrivanja počinitelja i žrtava prisilnog rada“, piše u izvještaju.

Kao područja u kojima vlasti Hrvatske nisu ispunile zadane kriterije navode se informacije o tome da je Ministarstvo unutrašnjih poslova negiralo zlostavljanje migranata, te navodi nevladinih udruženja o tome da policija nije identificirala žrtve trgovine ljudima među migrantima.

Navedeno je i da sudovi i dalje izriču blage kazne za trgovinu ljudima, a neki tužitelji i dalje ne razumiju ovu problematiku.

Kosovo: Vlada pokazala pojačane napore

U drugoj kategoriji zemalja je i Kosovo, za koje je navedeno da je vlada pokazala sve veći porast napora u odnosu na prethodno izvještajno razdoblje. Ti napori uključuju procesuiranje više osumnjičenih i identifikaciju više žrtava.

„Vlada je provela snažne zajedničke istrage i provjere i povećala ukupna financijska sredstva za zaštitu žrtava. Međutim, vlada nije ispunila minimalne standarde u nekoliko ključnih područja. Suci su i dalje izricali slabe kazne osuđenima trgovcima i nedostajalo je vodstva i proaktivnih napora na identifikaciji žrtava prisilnog prosjačenja, posebno djece.

Unatoč povećanju ukupnog financiranja zaštite žrtava, vlada je smanjila financiranje skloništa za nevladine organizacije, prisiljavajući nevladine organizacija da se oslanjaju na strane donatore“, stoji u izvještaju.

U preporukama je navedeno da je potrebno osigurati odgovarajuće i dosljedno financiranje skloništa za nevladine organizacije, odrediti obučene tužitelje i suce u cijeloj zemlji za rješavanje slučajeva trgovine ljudima, razviti pismene smjernice i pojačati napore na prepoznavanju djece koja su podvrgnuta prisilnom prosjačenju, nastaviti pružati usavršavanje sudaca i pripadnika policijskih uprava za istrage trgovine ljudima.

Policija na Kosovu uhapsila je 22 osumnjičena za trgovinu ljudima i devet dodano osumnjičenih za korištenje „seksualnih usluga žrtava trgovine ljudima“. Sudovi su osudili osam krijumčara i pet počinitelja koji su „koristili seksualne usluge žrtava trgovine ljudima“.

Tri trgovca ljudima dobila su zatvorsku kaznu između jedne godine i tri godine i šest mjeseci; jedan krijumčar je dobio zatvorsku kaznu u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i novčanu kaznu od 1.000 eura; tri trgovca ljudima kažnjena su novčanom kaznom između 2.500 i 3.000 eura i jedan trafikant je dobio uvjetnu kaznu. Tri počinitelja koja su “koristila seksualne usluge od žrtve trgovine ljudima” osuđena su na jednu i dvije godine zatvora.

„Sudovi su malo smanjili ukupni zaostatak slučajeva trgovine ljudima; 74 slučaja ostala su otvorena iz prethodnih godina“, navedeno je u izvještaju.

Crna Gora: Značajan napredak u vezi sa slučajem državljana Tajvana

Zahvaljujući pojačanim naporima vlasti Crne Gore, zemlja je napredovala na listi zemalja u odnosu na problem trgovine ljudima. Tako je Crna Gora iz druge kategorije zemalja koje treba pratiti prešla u drugu kategoriju, gdje su svrstane Hrvatska, Kosovo i Srbija.

Ti napori uključivali su i veće napore na procesuiranju počinitelja i zaštiti žrtava. Vlada je istražila i procesuirala više osumnjičenih i osudila dva trgovca ljudima na osnovu svog zakona o trgovini ljudima.

„Vlada je značajno povećala broj identificiranih žrtava, uglavnom zbog značajnog slučaja sa 12 žrtava trgovine ljudima i 87 potencijalnih žrtava iz Tajvana“, navedeno je u izvještaju.

U nekoliko ključnih područja vlasti Crne Gore nisu zadovoljile minimalne standarde. U prvom redu navodi se neuključenost organizacija civilnog društva u postupke identifikacije žrtava i dosljedno dijeljenje i pružanje informacija u pitanjima borbe protiv trgovine ljudima.

Srbija: Povećati napore na proaktivnoj identifikaciji žrtava

Vlada Srbije ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za suzbijanje trgovanja ljudima, ali ulaže značajne napore na tome. Vlada je demonstrirala sve veće napore u odnosu na prethodno izvještajno razdoblje; stoga je Srbija ostala u drugoj kategoriji.

Vlada je usvojila standardne operativne postupke (SOP) za identifikaciju, upućivanje i podršku žrtvama trgovine ljudima i usvojila nacionalni akcijski plan 2019. i 2020. te dodijelila resurse za taj plan. Međutim, vlada nije ispunila minimalne standarde u nekoliko ključnih područja.

Vlada je nastavila kažnjavati žrtve, a vlasti nisu štitile prava žrtava tokom sudskog postupka. Dok se suradnja s civilnim društvom poboljšavala, vlada nije formalizirala uloge i odgovornosti niti je financirala civilno društvo unatoč tome što se snažno oslanjala na njegovu podršku.

„Povećati napore na proaktivnoj identifikaciji žrtava, uključujući migrante, pojedince u seksualnom iskorištavanju, izbjeglice i tražitelje azila i djecu bez pratnje koja su uključena u prosjačenje na ulici. Dodijeliti dovoljno resursa koji će omogućiti provođenje napora za zaštitu žrtava.

Ažurirati nacionalni mehanizam za upućivanje kako bi se žrtvama pružile sve potrebne pomoćne usluge formaliziranjem suradnje s NVO-om i povratom troškova te prenošenjem određenih uloga i odgovornosti vladinim agencijama. Snažno istraživati, procesuirati i osuđivati trgovce ljudima, uključujući i sudionike, uz odgovarajuće kazne“, neki su od prijedloga iz izvještaja za Srbiju.

Vlada Srbije procesuirala je 47 optuženih, od toga 33 za „trgovinu seksom“ i 14 za prisilni rad. Vlada je nastavila goniti 49 optuženika iz prethodnih godina.

Sudovi su osudili 15 pojedinaca za trgovinu seksualnim odnosima, a nijedno za prisilni rad. Četrnaest trgovaca ljudima dobilo je kaznu zatvora, a jedan novčanu kaznu, ali vlada nije prikupljala niti izvještavala o dužini kazne.

Vlada je nastavila s naporima na zaštiti žrtava. Identificirala je 36 žrtava, od toga 23 žrtve seksualnog iskorištavanja, tri na prisilni rad, četiri na prisilno prosjačenje, jedan na prisilni kriminal i pet višestrukih vrsta eksploatacije. Dvadeset i četiri žrtve su djeca, 29 su bile žene i sedam muškaraca, a dvije su bile strane žrtve (pet u 2018.).

Najlošije rangirana Kina

Izvještaj State Departmenta zadržao je Kinu na najnižem mjestu, ističući raširen prisilni rad, uključujući i ono što SAD i grupe za ljudska prava kažu da je masovno zatvaranje u logore više od milion manjinskih muslimana u Kini.

Hong Kong je, zajedno s Pakistanom, degradiran u drugu kategoriju liste praćenja, koja označava one koji zaslužuju poseban nadzor, uz obrazloženje da nije usvojio zakone koji bi u potpunosti kriminalizirali trgovinu ljudima.