Šta je cilj Viktora Orbana?

Mađarski premijer Viktor Orban već godinama redovito koristi pravo veta kako bi ostvarivao svoju političku agendu. To pravo njegova zemlja, kao i sve druge zemlje članice Evropske unije može koristiti prilikom donošenja brojnih odluka unutar EU-a. On je tako blokirao odluke EU-a po pitanju migracijske politike.

Prilikom usvajanja proračuna Unije koncem 2020., on je prijetio u više navrata vetom i uspio je višestruko spriječiti usvajanje zajedničkog, kritičkog stava EU-a po pitanju povrede ljudskih prava od strane Izraela i Kine. Od početka ruske agresije na Ukrajinu, Orban se usprotivio usvajanju određenih sankcija protiv Rusije, navodi se u analizi Deutsche Wellea.

Naravno da je mađarskom premijeru pritom najvažnije provođenje njegovih vlastitih političkih ciljeva i jačanje njegovog političkog profila. Ali to nije sve. Orban se uz pomoć prava veta i prijetnji vetom u više navrata jednostavno „poigravao” s EU – uglavnom onda kada bi se iz Bruxellesa mogle čuti kritike na račun antidemokratskih procesa u Mađarskoj, ili kada bi Europska komisija pokretala odgovarajuće postupke protiv Budimpešte zbog kršenja pravila o vladavini prava.

Ali ovaj put je Viktor Orban u do sada neviđenoj mjeri blamirao EU. Tokom debate oko usvajanja šestog paketa sankcija Europske unije protiv Rusije, kod kojeg se središnje pitanje bio embargo na uvoz nafte, mađarski je premijer već i prije odlučujućeg sastanka za svoju zemlju tražio iznimke. Koje je i dobio. Mađarska u iduće tri godine i dalje smije uvoziti naftu iz Rusije, bez ikakvih ograničenja.

Ali nakon što se činilo da je novi paket sankcija usvojen, i nakon što je već službeno komuniciran dogovor i “jedinstvo” u Bruxellesu, Orban je uložio veto protiv sankcioniranja Kirila, patrijarha Ruske pravoslavne crkve. U Bruxellesu su bili iznenađeni i šokirani. Ali Orban je opet uspio – i četvrtak (2.6.) EU je izbrisala Kirila s popisa sankcija.

Poticanje na ratne zločine

Koje su dimenzije te blamaže postaje sasvim jasno tek nakon pogleda na lik i djelo samog patrijarha. Dok je Evropska unija sankcionirala čak i one ruske oligarhe koji su neizravno izrazili neslaganje s Putinovim ratom, kod Kirila se ne radi samo o vjernom sljedbeniku ruskog predsjednika. On ustvari opravdava rat protiv Ukrajine i čak indirektno potiče na ratne zločine.

Kiril javno govori o tome da Rusija nije nikoga napala, već da se Rusija samo brani od neprijatelja. A protiv tih neprijatelja nema “oprosta bez pravde”, a njihova je smrt “pravedni sud Božji”, kaže patrijarh. Konkretno govoreći, Rusija se morala braniti, tvrdi Kiril, zato što među ljudima u ukrajinskom Donbasu “vlada fundamentalno odbacivanje takozvanih vrijednosti koje danas nude oni koji za sebe reklamiraju vladavinu svijetom”. Ljudi u Donbasu su tako, tvrdi on, odbili održati paradu homoseksualaca i zato ih Zapad sad želi uništiti. I Rusija se brani protiv toga, smatra Kiril.

Orbanovi planovi

Što se tiče praktične politike, manje je važno pitanje hoće li se Kirilovo ime naći na listi sankcioniranih osoba ili ne. On je na tlu EU-a, u usporedbi s milijardama nekih drugih ruskih državljana, deponirao relativno malu imovinu. Ali na drugoj strani je itekako važna moralna i simbolička dimenzija kada EU s liste sankcija mora brisati jednog ratnog huškača kao što je to ruski patrijarh – i to pod pritiskom Viktora Orbana. Da podsjetimo: upravo je Papa Franjo prije nekoliko sedmica osudio Kirilovu retoriku mržnje.

Ali šta je cilj Viktora Orbana? Zašto on na taj način pomaže jednom tako eksponiranom ratnom huškaču kao što je ruski patrijarh? Za početak, tu je važna ideološka dimenzija: od početka izbjegličke krize 2015, Orban i njegova vlada naglašavaju da oni nisu antihumanisti, već da se samo opiru kulturnom i demografskom procesu u okviru kojeg bi u Europi s vremenom dominirali došljaci, konkretno ljudi islamskog porijekla.

Kako bi to potkrijepili i praktičnim djelima, Mađari pomažu proganjanim kršćanima u raznim dijelovima svijeta, te su intenzivirali odnose s kršćanskim crkvama u i izvan Europe.

Zajedničke vrijednosti

Orbanove veze s Ruskom pravoslavnom crkvom su još i intenzivnije. Dok je na jednoj strani mađarski premijer često kritizirao Papu Franju zbog njegovih stavova o izbjeglicama, Orban je ideološki puno bliži patrijarhu Kirilu, na primjer po pitanju homoseksualnosti, transseksualnosti ili po pitanju navodne „LGBTQ i rodne ideologije”.

U februaru ove godine Orban je u obraćanju naciji rekao: „Kršćanska Europa je u velikim problemima zbog svoje unutarnje slabosti i jakih udaraca izvana. Čini se, a i ja to tako vidim, da se latinsko kršćanstvo u Europi više ne može držati na vlastitim nogama. Bez saveza s pravoslavljem, s istočnim kršćanstvom, mi teško da ćemo uspjeti preživjeti iduća desetljeća.”

Kiril je zauzvrat prije nekoliko sedmica napisao Orbanu: „Vi ste jedan od malobrojnih europskih političara koji su tokom rada poduzeli zadivljujuće napore kako bi očuvali kršćanske vrijednosti i pravila javnog morala, te ojačali instituciju tradicionalne obitelji.”

Geste u smjeru Putina

Što se tiče veta koji je uložio protiv sankcioniranja Kirila, Orban je vjerojatno na taj način htio poslati jednu gestu u smjeru Putina. Blagonaklonost ruskog predsjednika i dobri odnosi s Rusijom su Orbanu itekako važni. Mađarska je jedna od zemalja EU-a koje su najviše ovisne o ruskoj nafti i plinu. Osim toga, ta je zemlja zbog svoje nuklearke Paks, koja proizvodi oko polovine mađarske struje, ovisna o suradnji s ruskim atomskim postrojenjima.

Orbanu su dobri odnosi s vlastodršcima poput Putina važni i politički – unutar Evropske unije on je sve više izoliran. Nekadašnji saveznici u srednjoj i istočnoj Europi su posljednjih godina gotovo svi poraženi na izborima, nedavno i slovenski bivši premijer Janez Janša. Desno-konzervativna osovina Budimpešta-Varšava se gotovo raspala.

Dvije vlade dijeli duboki jaz po pitanju pozicija prema Rusiji. Poljski vicepremijer Jaroslaw Kaczynski nedavno je dosta oštrim i polemičkim riječima napao Orbana zbog njegove manjkave solidarnosti s Ukrajinom.

Dugoročno gledajući Orban bi si sam zbog veta koji je uložio na sankcioniranje Kirila od strane EU-a mogao nanijeti veliku političku štetu i u samom Bruxellesu. Među političarima EU-a i inače vlada nerazumijevanje i čuđenje politikom Viktora Orbana, a sada je ono doseglo novi vrhunac.

U Europskoj narodnoj stranci (EPP), kojoj je do marta 2021. pripadao i Orbanov Fidesz, vanjsko-politički stručnjak Michael Gahler je preko Twittera u smjeru Budimpešte poručio: „Sramite se! Jednoga dana će se razotkriti taj kompromat s kojim Vas Rusi drže poslušnim. Koja blamaža za slobodarsku Mađarsku!”