Šta će za BiH i Balkan značiti ulazak Crne Gore u NATO?

Crna Gora je protekle sedmice i zvanično postala članica NATO-a, što je označeno kao veliki uspjeh ove zemlje. O tome kako će se članstvo Crne Gore u ovoj vojnoj alijansi odraziti na Bosnu i Hercegovinu i širu regiju Balkana, razgovarali smo sa profesorom odbrane i sigurnosti Nedžadom Ahatovićem.

“U globalu ovo je vrlo pozitivna stvar za kompletan Balkan. Mir i stabilnost Balkana je na jako delikatnom balansu, tako da veće prisustvo NATO-a znači i veću stabilnost kopmletnog regiona. U vojnom smislu NATO sa Crnom Gorom zatvara kompletan bazen Jadranskog Mora i stavlja pod kontrolu kompletno Sredozemlje što će po Rusiju imati šire strateške implikacije, posebno zbog sužavanja manevarskog prostora djelovanja Crnomorske flote. Zbog toga je reakcija Kremlja žestoka, jer sa ekonomskog i vojnog aspekta sada postoji neprekinuta kopnena povezivanost vojnog prisustva Sjevernoatalnske alijanse od Kabula, preko Bagdada, Istambula, Tirane, Podgorice, Zagreba, Ljubljane, pa do Monsa u Belgiji ili Narvika u Norveškoj”, rekao je Ahatović za Fokus.ba.

Ubrzani prijem Crne Gore u NATO nažalost neće biti razlog da se BiH također ubrzano primi u NATO, smatra Ahatović, te dodaje da će stoga sigurno eskalirati ruski uticaj u BiH,

“Tako nešto će imati negativne implikacije, jer će se iz Moskve favorizirati one političke snage koje žele disoluciju BiH. No, preuzete obaveze države BiH moraju biti ispunjene i država BiH mora govoriti jednim jezikom kada je u pitanju približavanje punopravnom članstvu u NATO. To neminovno znači prekompoziciju Ustava i političkog sistema BiH čemu se nosioci ruskog uticaja u BiH žestoko protive. Uticaj Rusije na Balkanu se ogleda prije svega u osnovnom vanjskopolitičkom strateškom cilju Kremlja, apsolutnom zaustavljanju proširenja NATO-a na Balkanu”, naveo je Ahatović.

On upozorava da promatranjem dešavanja u Makedoniji i Crnoj Gori jasno su vidljivi tragovi ruskog uticaja.

“BiH nije daleko od tog uticaja, jer se rukovodstvo entiteta RS oslanja na podršku Rusije kod stalnih konkretnih i verbalnih prijetnji i pokušaja njihove disolucije od BiH. Rusija vrši i obuku specijalnih sastava MUP-a RS, tako da je Rusija od kreatora mira na Balkanu polako postala osnovni faktor njegove destabilizacije. Naravno, glavni saveznik Rusije je bez konkurencije Srbija, koja kalkuliše i po potrebi priziva Rusiju u pomoć kao kod stavljanja veta na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o Srebrenici. Zvanično stav ambasade Ruske Federacije u BiH je 2012. bio ukidanje misije EUFOR-a koja se oslanja na NATO, što dovoljno govori o ciljevima vanjske politike Kremlja konkretno u BiH”, kazao je Ahatović.

BiH je od konfliktnog područja postala stabilna zemlja koja nedvojbeno ima velike socijalne, ekonomske i političke probleme koje opet izaziva rogobatan politički sistem kreiran u Dejtonu, napominje Ahatović, te dodaje da upravo tako nedefinisan politički sistem odgovara onim političkim akterima u BiH i regionu koji žele novu teritorijalnu prekompoziciju Balkana.

“Međunarodna zajednica ili bar njeni glavni akteri su svjesni da bi disolucija BiH neminovno dovela do konflikta i do novih teritorijalnih prekrajanja Srbije i Makedonije koje ne bi prošle mirno. To bi Balkan ponovo pretvorilo u konfliktnu zonu gdje bi Ruska Federacija tražila izgovor za uspostavljanje svog vojnog prisustva i prekidanja te kopnene povezanosti Sjevernoatlanske alijanse sa Bliskim Istokom. Uz Tursku koja je također pod velikim ruskim uticajem, takav razvoj situacije bi pogodovao Kremlju koji bi na taj način uspio da zaustavi širenje NATO-a i obesmisli taj vojni savez, te dodatno uzdrma temelje EU”, naglasio je Ahatović.

Upravo zato, smatra Ahatović, prijem BiH u NATO bi trebao biti najvažniji vanjkopolitički cilj BiH.

“Tome se naravno protive one političke snage i u BiH i u regionu koje zahvaljujući kompleksnosti našeg držđavnog aparata, još kalkulišu sa podjelom državnog teritorija BiH u korist naših susjeda, uz konkretnu podršku Rusije. Zato je što brži prijem BiH u NATO prioritet kako za BiH, tako i za samu Sjevernoatlansku alijansu. Kada će to biti? Pa onda kada pojedini političari u BiH prestanu sanjati snove o velikim jednonacionalnim državama na uštrb teritorije BiH i pristupe kreiranju normalne i prosparitetne države koja će imati jasno definisane vanjskopolitičke ciljeve”, zaključio je Ahatović.