Srbija podijeljena: Šta sa poslanikom i ratnim zločincem Vojislavom Šešeljom?

Nakon konačne presude za optužbe za ratne zločine, mišljenja u Srbiji oštro su podijeljena oko toga da li ultranacionalisti Vojislavu Šešelju treba dozvoliti da bude poslanik, piše Gordana Knežević u blogu “Balkan bez granica” na engleskoj stranici Radija Slobodna Evropa.

Lidera Radikalne stranke Haški mehanizam za međunarodne krivične tribunale je osudio 11. aprila na 10 godina zatvora zbog zločina počinjenih tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji devedesetih. Odluka je uslijedila nakon delimičnog preinačenja ranije oslobađajuće presude za širi spektar optužbi.

Šešelju je uračunato vreme od 12 godina koje je proveo u pritvoru u Hagu. Pošto se 2003. godine dobrovoljno predao, pušten je na slobodu 2014. zbog narušenog zdravlja i nije bio prisutan na izricanju kazne. Po povratku iz Haga on je ponovo ojačao svoju partiju, koja je osvojila 22 poslanička mjesta na parlamentarnim izborima u 2016. godini.

U članu 88 Zakona o izboru narodnih poslanika u Skupštinu Srbije, poslaniku prestaje mandat ukoliko je, između ostalog, osuđen na kaznu zatvora dužu od šest mjeseci. Odluku o prestanku mandata donosi Administrativni odbor Skupštine Srbije.

Predsjednik Odbora Aleksandar Martinović, inače šef poslaničke grupe Srpske napredne stranke, pitanjem Radija Slobodna Evropa šta će biti sa Šešeljevim mandatom, bio je začuđen.

“A šta je sporno s njegovim mandatom? On je već izdržao tu kaznu”, odgovorio je Martinović, dodajući da, što se njega tiče, nema potrebe da se o tome na nadležnom Odboru razgovara.

Iz Šešeljeve Srpske radikalne stranke (SRS) poručuju da ne postoje nikakve osnove da njen predsjednik prestane da obavlja funkciju narodnog poslanika.

“Vojislav Šešelj se za narodnog poslanika kandidovao i izabran je nakon što je odslužio tu kaznu. Nikakav osnov, naravno u skladu sa Ustavom i zakonima Srbije, ne postoji da bi njemu bio oduzet mandat”, tvrdi Nemanja Šarović, zamenik predsjednika Srpske radikalne stranke.

Sam Šešelj je bio kategoričan. Govoreći za Associated Pressa i RSE, rekao je da je “ponosan na sve ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koji su mu pripisani, kao i da je spreman da ih ponovi u budućnosti”.

Međutim, neki su zabrinuti zbog prisustva Šešelja u parlamentu.

Mada je uvjeren da Šešelj neće podneti ostavku, poslanik SNS-a Dragan Šormaz rekao je da je “neprijatno deliti klupu sa osuđenim ratnim zločincem”, nagovještavajući da će time biti “poslat pogrešan signal”.

Opozicioni poslanik Goran Bogdanović bio je još eksplicitniji, rekavši da bi omogućavanje Šešelju da ostanu na njegovoj poslaničkoj funkciji signaliziralo podršku srpskog parlamenta za zločine za koje je on osuđen.

Nemanja Stjepanović iz beogradskog Centra za humanitarno pravo još je zabrinutiji kada je reč o sudbini Šešelja.

“Što se Vojislava Šešelja tiče, ja mislim da mi kao društvo treba da se zapitamo kako smo dovdje došli.”, rekao je Stjepanović za RSE. “Da se nama nove generacije, na isti način na koji su to radile one generacije koje su odlazile u rat devedesetih, uz njegove riječi ponovo “nadahnjuju” njegovim idejama, ponovo smiju njegovim navodnim štosovima, ponovo razmišljaju na način na koji on to propovjeda, ponovo sanjaju Veliku Srbiju i maštaju da se to može ostvaritii na ovaj ili onaj način, uključujući tu i rat.”

“Mi kao društvo nismo odmakli ni za pedalj od onog vremena kada su ti ratovi vođeni,” kaže Stjepanović i dodaje da nije iznenađen povratkom ratnih zločinaca u politiku.

“To se dešava već neko vrijeme. Kako se jedan za drugim ratni zločinac oslobađa, Vlada mu organizuje svečani doček i vraća ga u institucije”.

Stjepanović navodi slučaj generala Vladimira Lazarevića, osuđenog zbog ratnog zločina na Kosovu, koji sada predaje na Vojnoj akademiji.

U međuvremenu, Lazarevićev prijatelj, bivši premijer Jugoslavije Nikola Šainović, koji je osuđen za iste zločine, po povratku iz Haga ponovno je imenovan na mjesto na kome je bio u ratu i sve do odlaska u Hag – u glavni odbor Socijalističke partije Srbije.

Stjepanović kaže i da je bivši oficir JNA Veselin Šljivančanin, koji je takođe bio osuđen za ratne zločine, pozivan da govori na tribinama vladajuće stranke, Srpske napredne stranke predsednika Aleksandra Vučića.

Jedan od uznemirujućih aspekata tog trenda, navodi Stjepanović, je taj što se ratni zločinci drže predstavljaju kao moralni autoriteti unutar srpskog društva.

“Ratnim zločincima je dozvoljeno da zauzmu funkcije od povjerenja, da nam daju instrukcije i protumače prošlost za nas,” rekao je Stjepanović.

Komentarišući nedavno istraživanje lista Danas u kome 70 posto građana smatra da osuđeni ratni zločinci ne bi trebali obavljati javne funkcije, Stjepanović kaže:

“Pa zato što je to normalan odgovor. Neko ko je osuđen za ratne zločine ne bi trebao da obavlja bilo koju javnu funkciju – to je normalan odgovor svakog iole normalnog čovjeka sa elementarnom logikom i zrnom ljudskosti u sebi. Međutim, kada dođemo do konkretnih primjera mišljenje se menja. Sada da ponovimo istraživanje i da pitamo da li Vojislav Šešelj nakon presude za ratne zločine treba da napusti svoje mjesto u Skupštini Srbije, procenat onih koji bi rekli da, treba, bio bi znatno manji. Čak ni oni koji ga ne podržavaju politički ne bi hteli da vide njegov odlazak iz javnog života.”

To je ono što Stjepanovicć upoređuje sa ocjenama poput “naš” ili “njihov” ratni zločinac.

Stjepanović se poziva i na tezu o onima koji se ne sjećaju prošlosti, da treba da je ponove: “To je pogubni trend, a on garantuje da te ideje iz prošlosti nikada ne budu ugašene, tako da jednog dana, kada dođe vrijeme, one se mogu u potpunosti oživjeti u svom najgorem obliku.”