Slavonac u Kanadi za manje od godinu dana kupio kuću i dva auta

Iz Slavonije u posljednje vrijeme odlazi velik broj mladih ljudi u potrazi za poslom kojeg u Hrvatskoj ne mogu naći.

Jedan od njih je i 30-godišnji Tomislav Čičak iz Orahovice, koji s fakultetskom diplomom u Hrvatskoj nije uspio pronaći posao, pa se uputio u Kanadu.

“Može se reći da imam jedan i pol fakultet. Dakle, Hrvatsku nisam doslovno morao napustiti jer sam nekako preživljavao, ali otišao sam jer nisam mogao dobiti osnovno i Ustavom zajamčeno pravo na rad. U Hrvatskoj sam poslao 1.246 molbi za zaposlenje i nisam nigdje dobio posao. Danas u Kanadi radim kao krovopokrivač, a po struci sam ekonomist-informatičar. Mislim da sam se snašao odlično jer sam kao stranac za manje od godinu dana uspio kupiti kuću. Imam dva auta, jedan porodični i drugi za posao “, rekao je Čičak za Glas Slavonije. Objasnio je i kako funkcioniraju radni odnosi na drugom kraju svijeta.

“U Kanadi koriste tvoju lošu situaciju i činjenicu da moraš raditi za njih. Imamo zatvorene radne dozvole i dosta je teško naći novog poslodavca dok ne riješiš status u tzv. “permanent resident”. Žalosno je što se i s takvim tretmanom tu osjećam bolje nego u Hrvatskoj. Osjećam da me poslodavac cijeni. Otkako sam došao, plaća mi je porasla za 50 posto. Nemojte odmah misliti ‘vau’, jer u Kanadi plaću dobivate bruto. Ali ovo je moja impresija, ima svakakvih priča. Uglavnom, moraš biti uporan i izazivati sreću”, rekao je.

U Kanadu je prvo otišao sam, slijedili su ga supruga Ana te dvoje djece. Naglasio je kako je ženama mnogo teže pronaći zaposlenje nego što je to muškarcima.

“Što se tiče tzv. ženskih poslova, situacija nije dobra jer su to uglavnom ‘low skilled’ (niskokvalificirani) poslovi koji nisu puno plaćeni, tako da i nije neobično da žene rade ‘muške’ poslove. Škola, odnosno programi koji postoje, za svaku su pohvalu. Ipak je ovo imigracijska zemlja. Moja su se djeca uklopila savršeno. Škola im nije svedena na silno bubanje teorije već u razvijanje osobnosti i ljudskih vrijednosti. Jako puno ima nastave u prirodi, muzejima i slično. Praktični su – neće ih učiti kako računati već kako koristiti kalkulator. Zanimljiv primjer: pitao sam kćerku kako bi riješila jedan problem, a ona veli – upišeš problem u YouTube i pogledaš”, ispričao je Tomislav te naglasio kako se svakodnevni problemi u Kanadi mnogo bolje rješavaju nego u Hrvatskoj.
“Registracija automobila traje otprilike pet minuta jer nema tehničkog pregleda i košta 80 dolara u mojoj provinciji Alberti, a porez i druge naknade nisu uračunati u cijenu. Bankarenje je jednostavno, jedino što malo smeta je što za sve moraš imati narudžbu. Uglavnom, susjedstvo i druženje koje mi imamo u Orahovici te, usudim se reći, osjećaj zajedništva, ovdje ne postoji, tu svi samo trčimo za dolarima. Želja mi je otvoriti svoju kompaniju jer ovdje bilo što da otvoriš i ako malo imaš smisla, možeš super živjeti. Uvijek postoji želja za povratkom kući i ne prođe dan da se ne sjetim Hrvatske, ali nažalost sve ono super što imamo pokvari naš mentalitet i zavist, tako da me to još uvijek drži podalje. Pohvalio bih svoje prijatelje s kojima se, iako sam otišao daleko, stalno čujemo i nevjerojatna su velika podrška sve ovo vrijeme. Komuniciramo porukama, Skypom… Također su mi roditelji i brat bili velika potpora, to mi najviše nedostaje”, rekao je Tomislav.