Redžep Tajip Erdogan – arapski junak ili neprijatelj?

Da je turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan mogao da učestvuje na izborima u arapskom svijetu, imao bi velike šanse da osvoji i više glasova nego u samoj Turskoj. Jer Erdogan tamo ima mnogo pristalica.

Razlozi za to su očigledni, navodi se u analizi internet portala „Arabi 21”. Erdogan je konačno eliminisao ostatke vojne vladavine. I barem u prvim godinama svoje vladavine znatno je poboljšao ekonomsku situaciju u Turskoj, piše DW.

O takvom napretku i reformama mnogi ljudi u arapskom svijetu mogu samo da sanjaju – čak i više nego prije, jer većina njih nakon protestne 2011. godine i dalje – ili opet živi pod autoritarnim režimima.

Zato mnogi građani arapskog svijeta Erdogana vide kao garanta islamske moderne, koju priželjkuju u svojim zemljama. „Predsjednik Erdogan je u arapskom svijetu popularan od zapadnih do istočnih područja – možda i popularniji nego u samoj Turskoj”, stoji u izvještaju portala „Arabi 21”.

U potrazi za „arapskim Erdoganom”

Ni Erdoganov oštar kurs prema političkim protivnicima nije umanjio njegovu popularnost u arapskom svijetu, može se pročitati u jednoj analizi oraganizacije „Middle East Monitor”. „Želja da Erdogan pobijedi na predsjedničkim izborima, nije samo projekcija njihovih potisnutih želja i propalih snova. Ljudi se nadaju i da će u svojim zemljama pronaći jednog arapskog Erdogana.”

Svojim oduševljenjem, arapski građani se jasno razlikuju od njihovih političkih predstavnika. Njihov odnos prema ponovo izabranom turskom predsjedniku je pretežno distanciran i to iz potpuno različitih razloga.

Jerusalim kao svjetska bina religije i politike. Palestinci ukazuju i na to da turski državljani intenzivno kupuju zemlju u istočnom Jerusalimu

Tako su se prije nekoliko sedmica predstavnici jordanske vlade i Palestinske Narodne Samouprave sastali sa izraelskim kolegama kako bi razgovarali o pojačanom prisustvu Turske u Jerusalimu.

Tursko prisustvo u istočnom Jerusalimu

Neophodna je pažnja, ocijenili su Jordanci i Palestinci, stoji u izvještaju izraelskog lista Harec(Haaretz): iz Turske je stizala pomoć islamistima iz fundamentalističkog Hamasa koji vlada u Pojasu Gaze. Primjećeno je i povećano prisustvo turskih aktivista na – dijelom nasilnim – demonstracijama oko Hramovne gore, izvještavaju Jordanci.

Pored toga, Palestinci ukazuju i na to da turski državljani u dosad neviđenim razmjerama kupuju zemlju u istočnom Jerusalimu. Nema potrebe „za novim gazdom u istočnom Jerusalimu”, poručuju predstavnici Palestinske Narodne Samouprave. U izvještaju stoji i da Jordanci strahuju da Turska želi da konkuriše njihovom statusu zaštitnika svetih islamskih mjesta u Jerusalimu.

U Izraelu se povećane turske aktivnosti tumače kao pokušaj širenja uticaja: „Oni pokušavaju da dođu do nekretnina i da povećaju svoje političko prisustvo”, citira Harec jednog neimenovanog predstavnika izraelske policije.

Sporni slučaj Muslimanska braća

U pojedinom dijelovima arapskog svijeta i civilno društvo se znatno distanciralo od Erdogana. Prodor u sjeverni dio Sirije nije uznemirio samo Kurde koji tamo žive, već i mnoge Sirijce

Odnos većine vlada arapskog sveta prema vladi Erdogana je napet iz drugih razloga, kaže sociolog Ginter Majer, rukovodilac Centra za arapski svijet (ZEFAW) na Univerzitetu u Majncu. Erdogan je politički blizak Muslimanskoj braći i podržava njihove aktivnosti, kojih ima u nizu arapskih zemalja.

Erdogan je, objašnjava sociolog Majer, posebno povezan sa emiratom Katar koji je takođe važan zaštitnik Muslimanske braće. To znači tenzije sa velikim protivnicima Katara: Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinom i Egiptom. Zauzimanjem te pozicije, Erdogan nastoji i vojno prisustvo Turske da proširi u Kataru”, kaže Majer. Tu strategiju Erdogan će vjerovatno nastaviti da slijedi i nakon izborne pobjede.

“Napetosti mogu dalje da se povećavaju“

Prethodnih sedmica i mjeseci Erdogan nije samo iz Egipta dobijao manje prijateljske poruke: „Odnosi između arapskog svijeta i Turske trenutno nisu baš najbolji”, kazao je Anvar Gargaš, ministar za spoljne poslove Ujedinjenih Arapskih Emirata. I Mohamed bin Salman, prestolonasljednik i ministar odbrane Saudijske Arabije, nedavno je izjavio da saudijsko Kraljevstvo ima tri glavna neprijatelja: Iran, Tursku i militantne sunitske grupe poput Hamasa i Muslimanske braće.

Nije slučajno da je Saudijska Arabija stala na čelo protivnika Turske, kaže Ginter Majer. „Politički islam, kakav zastupa Muslimansko bratstvo, za autoritarne režime na Arapskom poluostrvu važi za najvećeg neprijatelja. To može da vodi ka povećanju napetosti među autoritarnim vlastodršcima u arapskom svijetu.”

U pojedinom dijelovima arapskog svijeta i civilno društvo se znatno distanciralo od Erdogana. Prodor u sjeverni dio Sirije nije uznemirio samo Kurde koji tamo žive, već i mnoge Sirijce. I u Iraku je porasla zabrinutost zbog mogućeg dolaska turskih snaga – i to ne samo od strane iračkih Kurda.