Putin se priprema za još veći rat

Rusija je pred donošenjem novog zakona koji bi omogućio nove mobilizacije za rat u Ukrajini.

“Ovi amandmani su napisani za veliki rat i opću mobilizaciju. A taj se veliki rat već može namirisati”, rekao je ove sedmice Andrej Kartapolov, šef Duminog odbora za odbranu, dok je ruski parlament žurio s usvajanjem novog zakona.

Zakon je to koji omogućava Kremlju da pošalje još stotine hiljada ljudi u borbu te otkriva tužnu istinu: Vladimir Putin, daleko od traženja izlaza iz svog katastrofalnog rata u Ukrajini, priprema se za još veći, piše Financial Times.

Razumljivo je da mnogi u Ukrajini i na Zapadu žele vjerovati da je ruski predsjednik stjeran u ćošak. Ukrajinska vojska postupno ponovno osvaja dijelove zemlje koje su okupirali Rusi i pokazala se sposobnom za udar duboko u neprijateljski teritorij – čak i u sam Kremlj. Pritisak sankcija na Rusiju raste.

Za sada, Zapad ostaje ujedinjen u podršci Kijevu, a tokovi modernog oružja i novca podržavaju ukrajinske ratne napore. Konačno, pobuna koju je organizirao Wagnerov šef plaćenika Jevgenij Prigožin i vidljivi sukobi među višim ruskim vojnim komandantima potiču nadanja da će se Kremljov ratni stroj slomiti.

Stvari vjerovatno izgledaju sasvim drugačije Kremlju, koji vjeruje da sebi može priuštiti dug rat. Predviđa se da će ruska ekonomija zabilježiti skroman rast ove godine, ponajviše zahvaljujući vojnim tvornicama koje rade non-stop. Kritične komponente poput mikročipova potrebnih odbrambenoj industriji stižu iz Kine i iz drugih izvora.

Uprkos sankcijama, ratna škrinja Kremlja još uvijek je prepuna novca, zahvaljujući neočekivanoj dobiti od energenata prošle godine i također prilagodljivosti ruskih izvoznika robe, koji su pronašli nove kupce i koji plaćanja podmiruju uglavnom u juanima.

Ako budžetski pritisci postanu akutniji, ruska centralna banka mogla bi dodatno devalvirati rublju, olakšavajući plaćanje vojnika, radnika odbrambene industrije i unutarnjih sigurnosnih snaga koje rusku elitu i javnost drže pod represijom i uglavnom u skladu s Putinovim katastrofalnim kursom.

Kad je riječ o samom ratu, Kremlj se još uvijek ne čini uznemirenim ukrajinskom protuofanzivom. Čak i ako Kijev bude još napredovao u protuofanzivi, Kremlj bi te pobjede mogao odbaciti kao privremene. 

Na šta računa Putin

Putin računa na činjenicu da je rusko ljudstvo koje se potencijalno može mobilizirati tri do četiri puta veće od ukrajinskog, a jedini hitni zadatak je moći iskoristiti taj resurs po volji: mobilizirati mnogo više ljudi, naoružati ih, uvježbati ih i poslati u borbu. Upravo je to svrha novog zakona koji bi Kremlju trebao pomoći da izbjegne još jednu službenu mobilizaciju.

Od sada, vlada može u tišini slati pozive za regrutiranje onoliko ljudi koliko smatra da je potrebno. Gornja dobna granica za služenje obveznog roka povisit će se s 27 na 30 godina, a u budućnosti bi se mogla ponovno povisiti. Nakon što se izda elektronska obavijest o mobilizaciji, ruske granice će odmah biti zatvorene kako bi se spriječio masovni egzodus vojno sposobnih muškaraca poput onoga kojem je Rusija svjedočila prošle jeseni.

Kazne za odbijanje služenja u vojsci također su pooštrene. Ovi potezi, u kombinaciji s ogromnim državnim ulaganjem u proširenje proizvodnje oružja, trebali bi pomoći Putinu da izgradi veću i bolje opremljenu vojsku.

Paralelna taktika

Paralelna taktika je gušenje ukrajinske ekonomije. Znajući da je ukrajinski budžet na sredstvima za održavanje života koje osiguravaju zapadni saveznici, Kremlj želi Kijevu uskratiti sve izvore prihoda.

Moskva se stoga nije samo povukla iz sporazuma o žitu koji je omogućio ukrajinski poljoprivredni izvoz preko Crnog mora nego je i pokrenula masovne zračne napade na ukrajinske luke kako bi uništila svaku mogućnost oživljavanja sporazuma.

Ista logika podupire ruske zračne napade na civilnu infrastrukturu: cilj im je učiniti ukrajinske gradove nenastanjivim i spriječiti napore obnove.

Kremlj se nada da će brza obnova ruske vojske i postupno desetkovanje ukrajinske ekonomije i oružanih snaga rezultirati rastućom frustracijom Zapada i smanjenjem materijalne podrške Kijevu.

Kako bi ubrzala ovaj proces i slomila volju Zapada, Moskva koristi prijetnje eskalacijom, uključujući širenje sukoba prema teritoriju NATO-a preko Bjelorusije uz pomoć tamo smještenih Wagnerovih plaćenika.

Putin je, zaključuje dalje Financial Times, napravio mnogo kobnih grešaka. Ali sve dok je on na čelu, Moskva će svoje još uvijek goleme resurse posvetiti ostvarenju njegove opsesije uništenjem i podčinjavanjem Ukrajine. Dok zapadni čelnici razmišljaju kakva će politička podrške Ukrajini biti u trećoj godini ovog rata, svaka dugoročna strategija mora uzeti u obzir ovu realnost.