Putin ne smije zaustaviti rat, jer u tom slučaju pada

Od kako je postalo jasno da Putin neće pregaziti Ukrajinu, a posebno nakon trećeg i najvećeg poraza Rusije u Hersonu, ključna riječ rata posljednjih nedjelja su „pregovori“. Iako se pregovori faktički pominju od početka ruske agresije, uslovi i pozicije strana su se drastično promijenile, smatra Boris Varga novinar, publicista i nezavisni analitičar.

Rusija je odustala od razoružanja bivših komunističkih država duž cijele jugoistočne Evrope. „Demilitarizacija“ i „denacifikacija“ je prerasla u genocid, čija će se namjera uskoro dokazivati pred međunarodnim sudom, piše Varga za Al Jazeera Balkans.

Sjedinjene Američke Države ukrajinskom predsjedniku Volodomiru Zelenskom sada nude daleko više od smještaja u egzilu, a Njemačka je Ukrajincima dala više od šljemova i zimskih čarapa.

Zelenski nije svrgnut, a Ukrajinci ne bježe iz Lavova. Druga vojna sila svijeta već je poražena, jer Putin nije dobio rat kako je planirao, što se u ruskom militantnom i imperijalnom razumjevanju smatra da ga je izgubio.

Kolaps džina na staklenim nogama

Može li ruski lider, koji umišlja da je Petar Veliki, da u uslovima gubljenja osvojenih teritorija uđe u mirovne pregovore sa Kijevom? Naravno, ali samo zato da zacijeli rane, obnovi gubitke i nastavi tu gdje je stao.

Tako će ga konsultovati i ključni inspiratori agresije na Ukrajinu: direktor Federalne službe bezbjednosti (FSB) Aleksandr Bortnjikov, sekretar Savjeta bezbjednosti Ruske Federacije Nikolaj Patrušev i gotovo član porodice – ruski glavni medijski magnat Jurij Kovaljčuk. Tako je pogažen Mirovni sporazum Minsk-2, potpisan 2015. godine. Bez vojno poraženog Kremlja, tako će biti pogažen bilo koji budući sporazum sa Rusijom koji bi na Zapadu mnogi rado pozdravili.

Putin je Rusiju usmjerio na kurs nezaustavljivog rata, čiji je cilj uništenje Ukrajine. To više nisu zamisli nekoliko umobolnih sijedih sovjetskih glava. Realni prekid rata poremetiće novouspostavljeni balans snaga između službi bezbjednosti, vojnih struktura, pretorijanskih vojski Prigožina i Kadirova, kao i oligarha od čijih jahti i sa čijih računa Zapad planira da isplati reparacije Ukrajini.

Putin sada ne smije da zaustavi rat, jer u tom slučaju pada. Ali on ne pada sam, uz poremećaj ravnoteže među elitama, on otvara pomalo zaboravljeni strah s početka devedesetih godina, kada se poslije više godina krize iznenada, kao kuća od karata, nakon neuspjelog avgustovskog puča 1991. za nekoliko mjeseci urušila najveća država na svijetu i druga sila Hladnog rata – SSSR.

Zapad je tada bio zatečen brzinom kolapsa i plašio se haotičnog raspada džina na staklenim nogama, čije bi posljedice lokalnih konflikta bile gore od njegovog daljeg labavog postojanja.

Situacija dovedena do neizvjesnosti

Ako čitamo minijature karte raspada SFRJ, Putin ne može zaustaviti ovaj rat, a Rusija će napustiti Ukrajinu samo ako bude vojno poražena. Da se takav scenario već javno razmatra, svjedoči pisanje o kanalima evakuacije Putina i njegove klike u Latinsku Ameriku. Mnogi predviđaju da to može izazvati poremećaj stabilnosti na cijelom evroazijskom prostranstvu, sličan onom nakon poraza u Avganistanu i raspada SSSR-a. Već sada je situacija dovedena do granica neizvjesnosti.

Ali, Putin je tu i još je rano zanositi se njegovim brzim odlaskom. On još ima snage da mobiliše stotine hiljada tona topovskog mesa i da napravi štetu i osakati Ukrajinu, napadne NATO, promijeni Evropu.

Putinu je u jednom momentu oduzeta prednost da rat brzo okonča upotrebom nuklearnog oružja. Posebno nakon Samita Šangajske organizacije za saradnju u Samarkandu i G20 na Baliju, gdje su ključni azijski akteri, Kina i Indija, upozorili ruskog predsjednika na upotrebu nuklearnog oružja.

Osim ruskog poraza u rovovima koji zavisi od zapadnog naoružanja, rat u Ukrajini može da zaustavi i Si Đinping, uskraćivanjem podrške Putinu.