Psiho iz Zagreba dovodio žene u stan gdje je čuvao leš majke

Supruga i ja vidjeli smo susjedu Adelu posljednji put prije četiri godine. Dovezla ju je Hitna pomoć iz bolnice. Njezin sin nam je tada rekao da bila na operaciji jer je slomila kuk, govori vidno uznemiren Goran Trninić (61), stanar zgrade u Ulici Ivana Broza u Zagrebu.

Zagrebačka policija u četvrtak ujutro ušla je u stan na prvom spratu zgrade. Prizor ih je zaprepastio. U stanu je bila Adela N. Bila je mrtva. Njezin sin Tibor (59) rekao im je kako je umrla prije četiri godine. Tada je imala 88 godina. Sin je svo to vrijeme povremeno navraćao u njezin stan, dovodio je i prijatelje, a čak ga je prošle godine i preuredio, piše 24sata.hr.

– Ne znam što da kažem. Užasno je sve to. Kad bismo povremeno sreli njezina sina, pitali bismo ga: ‘Šta je s mamom?’. A on je odgovarao da je mama slomila kuk i da je bila u bolnici – i da nije dobro – govori Goran Trninić.

Njegova supruga govori kako joj, kada se sada sjeti svih susreta s Tiborom da joj je djelovao čudno.

– Jednu godinu, kad sam dolazila s posla i vidjela svjetlo u stanu, pozvonila sam da vidim kako je njegova majka. Tibor je odškrinuo vrata. Kažem ja njemu: ‘Čujte, samo da pitam, kako je gospođa’. On je nervozno odgovorio: ‘Evo, ja se brinem koliko mogu. Znate, teško mi je’. Ja njemu kažem: ‘Trebate li kakvu pomoć. Mi smo tu pa ćemo uskočiti ako treba nešto obaviti’. On je odgovorio: ‘Ne. Znate, to je moja dužnost, kao sina, brinuti o njoj’. Zapravo mi je to postalo sumnjivo. Pa zašto me nije pustio da je vidim jer ženu dugo poznajem i željela sam joj pomoći – rekla je Estera Gobac Trninić (61).

Prvih dana nakon staričina povrataka iz bolnice dolazila je terenska sestra koja je trebala rehabilitirati staricu. Ali jedan dan je zvonila i zvonila, a niko nije otvara. Raspitivala se kod susjede koja je bila dobra s Adelom zna li neko što je s njom jer već dulje ne otvara vrata. Nisu joj znali odgovoriti.

Zvonila je još nekoliko puta na staričina vrata. No i ponovno nitko nije otvara. Nakon toga je prestala dolaziti.

Dani su prolazili, a nitko nije viđao ni staricu ni njezina sina, a onda ga je Estera slučajno srela na ulici. Iznenadila se kad ga je vidjela te ga je upitala: “Gdje ste, kako ste?”.

Uznemireni susjedi (Foto: 24sata.hr)

– Koliko se sjećam, tada mi je jako nervozno odgovorio: ‘Možete misliti kako sam kad nisam imao novca kako bih platio sprovod za preminulu majku’. Kad sam to čula, ostala sam zaprepaštena s velikim upitnicima iznad glave. Kad, gdje je umrla?

Nakon što je Tibor i ostalim komšijama rekao da mu je majka preminula, oni su bili potišteni, ali ni na kraj pameti im nije bilo da se iza svega skriva užas.

Stanari zgrade kažu da bi skupili novac za pogreb, no bilo im je sumnjivo jer njezin sin o tome nije htio ni čuti.

– U međuvremenu smo saznali da je Elektra u stanu gdje je Adela živjela isključila struju zbog neplaćanja računa. Kad je jednom pogreškom, sasvim slučajno, ubačen izvod od mirovine u tuđi sandučić, saznali smo da se i dalje mirovina isplaćuje. Onda je susjeda koja je pokrenula cijelu priču išla u Dom zdravlja u kojemu se vodio karton preminule susjede
Ondje su joj rekli da je njima poznato da se njezin karton vodi i dalje. Potom je otišla na policiju, a tamo su joj rekli da ne mogu učiniti ništa, odnosno da nestanak može prijaviti samo porodicu. Tibor je svo to vrijeme dolazio i odlazio iz stana – kaže Goran Trninić.

Kako je vrijeme prolazilo, komšijama je smetalo što se ne zna gdje je i kada Adela umrla. Krajem prošle godine Goran Trninić je otišao na ‘penziono’ kako bi vidio mogu li oni nešto napraviti te provjeriti zašto se Adeli i dalje isplaćuje penzija.

– Poslao sam im upit i pitao prima li ta gospođa koje nema, inače naša susjeda, i dalje penziju. Dobio sam odgovor da se gospođa i dalje vodi živom. Tada je naša susjeda nekako došla do policijskog inspektora i ispričala cijelu priču, a on joj je rekao da će ispitati stvar – rekao je Goran.

Susjeda koja je pokazala interes s ostalim stanarima jučer nije htjela previše komentirati situaciju i eksponirati se.

– Radila sam to iz dobre namjere jer je žena koja je preminula bila dobra prema svima. Nije zaslužila da tako završi. Posebno bih htjela istaknuti VII policijsku stanicu, kojoj se ovom prilikom stanari i ja zahvaljujemo što su reagirali – rekla je žena kojoj je među prvima bilo sumnjivo Tiborovo ponašanje.

Vrata sobe je zagradio s komodom

On je preminulu majku držao u sobi. Na vrata je stavio komodu, a čavlima su bila zabijena vrata. Nije poznato koja je bila temperatura u toj sobi te je li balzamirao tijelo. Što se tiče smrada mrtvog tijela, komšije su osjetili taj miris, no nisu previše obraćali pozornost. Protekle godine u proljeće su se žalili jedan drugome da nešto smrdi, a jedan je komšija vidio da lete muhe po stubištu.

Osjetila sam nekakv smrad, ali smo ga pripisivali susjedovoj mački koja je znala po stubištu vršiti nuždu pa je to onda smrdjelo. Ja sam zapravo to tome pripisivala jer se povremeno osjetio jedan čudan miris – rekla je Estera.

Unazad šest mjeseci Tibor je uređivao stan, dok je njegova mrtva majka bila u sobi.

– Bio sam na bolovanju pa sam čuo radnike kako lupaju čekićem, buše itd. Čak je u tom stanu živio s jednom ženom. Povremeno bi dolazio i odlazio s njom proteklih godine. Zamislite koja je to situacija bila kad u susjednoj sobi imate tijelo mrtve majke, a žena vam dolazi u stan. Zastrašujuće. Kad smo vidjeli mrtvozornika u četvrtak ujutro, sve nam je bilo jasno – rekao je Goran.

Za Tibora kaže da je bio ekstremno ljubazan, čak i do razine pretjerivanja, a da mu nikad nije palo na pamet da bi Tibor učinio nešto takvo.

– Najvažnije je u cijeloj priči da ne možeš vjerovati u to. Čitam novine i crnu hroniku, ali da se to dogodi u stvarnom životu i da imaš nekoga susjeda tolike godine koji živi s mrtvom majkom, to me je šokiralo – u nevjerici govori Goran, a njegova supruga Estera je dodala da bi bilo logično da je Tibor, ako je zatekao mrtvu majku, nazvao Hitnu pomoć i ostale službe.

Inače, Tibor je od 2015. godine do danas bio predsjednik udruge usmjerene razvoju nezavisnog kulturnog i umjetničkog izražavanja. Prije toga bio je generalni direktor poduzeća koje se bavi oplođivanjem domaćih životinja. Na poslovnoj društvenoj mreži navodi da je vlasnik tvrtke koja se bavi medicinskim turizmom te da pružaju profesionalnu uslugu. Tibora je policija nakon provedenog istraživanja privela, a on je predan pritvorskom nadzorniku uz kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu.

Terete ga za kazneno djelo ostavljanja bliske osobe u teškom položaju te mu prijeti kazna zatvora do tri godine. Također, osumnjičen je za kazneno djelo povrede mira pokojnika te mu prijeti kazna do dvije godine zatvora.

Treće kazneno djelo za koje je osumnjičen je krivotvorenje isprava. Prijeti mu do pet godina zatvora ako se utvrdi da je koristio krivotvorene isprave. Komšije su pod šokom nakon što su saznali što se zbivalo proteklih četiri godine u njihovoj zgradi.

Kažu da im nije jasno zbog čega je Tibor to učinio te da su njegovi kratki i nervozni odgovori na pitanje gdje je njegova majka i može li joj se kako pomoći pobudili najviše sumnje kod njih.

On se zapravo nije mogao pomiriti sa smrću svoje majke

Ovdje je vjerovatno riječ o dubljem psihopatološkom poremećaju koji nije bio dijagnosticiran ni manifestiran niti se ispoljavao prilikom njegova društvenog funkcioniranja, kaže nam poznati hrvatski psihijatar i sudski vještak Mijo Milas.

– Znači prikrivena bolest, ali se nije manifestirala jer je muškarac očito normalno funkcionirao. Simbioza između majke i njega je sigurno bila strašno jaka i snažna te se tu radilo o izrazito dubokoj emocionalnoj vezi tako da kad je ona umrla, on se nije mogao pomiriti s tim da je nema i da je nestala zauvijek – rekao nam je Milas.

Stan u kojem je držao leš majke (Foto: 24sata.hr)

On ne zna kako bi drukčije opravdao ovakav postupak osim da je riječ o prikrivenoj duševnoj bolesti.

– Bilo je slučajeva da majke nisu htjele zakopati svoje sinove nego bi ih mrtve držale u stanu. I tu su u pitanju silne emocije, znamo što je majčinska ljubav. No ovo je stvarno poseban slučaj jer taj muškarac je naizgled bio sasvim normalni član društva, nije bio izoliran od ljudi i bez ženskog društva. Zaista, nevjerovatna životna priča – začuđen je bio i ugledni psihijatar.

Kako je muškarac mogao tako dugo živjeti uz truplo i je li mu smetao nesnosni smrad tijela dok se ono raspadalo?

– Raspadanje tijela ovisi prvenstveno o nizu čimbenika, a to su temperatura, lokacija tijela (unutar kuće, u vodi, u zemlji itd.), vlažnost, strujanje vjetrova, odjeća itd. Razlozi propadanja u ovom slučaju prvenstveno su vezani uz dva ključna čimbenika: vlastitu enzimsku razgradnju tkiva (autoliza) te uz djelovanje bakterija (proces heterolize) koje inače obitavaju u organizmu.

Proces autolize se ubrzava uz povišenu temperaturu, usporava u hladnoći i zaustavlja pri smrzavanju. Bakterije imaju ključu ulogu u pretvorbi mekih tkiva u plin i tekućinu. Počeci truljenja mogu se primijetiti već nakon 24 sata od smrti, a truljenju posebno pogoduje temperatura od 20 do 30°C.

Osim ako se u međuvremenu ne dogodi proces smrzavanja, proces truljenja neprekidno napreduje i postupno uzrokuje raspadanje trupla. Neugodan i intenzivan miris rezultat je truljenja. Ako je tijelo ostavljeno na temperaturi od oko 10 stupnjeva Celzijevih, za proces potpunog raspadanja potrebno je oko četiri mjeseca – rekao je forenzičar Dragan Primorac, predsjednik Odbora za međunarodne odnose Američke akademije za forenzičke znanosti, profesor na Sveučilištu Penn State i suosnivač Sveučilišnog Odjela za forenzičke znanosti Sveučilišta u Splitu.