Predstavljen “Srpsko – hrvatski objasnidbeni rječnik”
“Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik” autora Marka Samardžije predstavljen je danas u Zagrebu. Samardžija je kratko poručio kako su negodovanja koja su se pojavila u hrvatskoj javnosti zbog ove knjige neutemeljena te zasnovana na nepoznavanju rječničke građe.
Stjepan Damjanović, recezent rječnika, istaknuo je autorov stav izrečen u predgovoru kako se “standardni jezik ne izgrađuje niti kome za ljubav niti kome za inat, nego ga svaka zajednica izgrađuje po mjeri vlastitih potreba”.
Damjanović je ukazao na činjenicu da su tokom istorije razlike između hrvatskog i srpskog jezika minimizirane, ali kako se 90-ih godina raspao zajednički državni i ideološki vrh kada su nastali brojni razlikovni rječnici koji su često neutemeljeno kategorisali riječi i time, rekao je, izazvali zlonamjerene osude iz inostarnstva osuđujući te pokušaje kao novu hrvatsku jezičnu politiku.
U objasnidbenom rječniku se ne uspostavlja odnos riječi prema drugoj riječi, nego se, ukoliko u drugom jeziku ne postoji riječ, daje objašnjenje odnosno definicija. Profesorica Marija Znika, recezent i korektor rječnika, poručila je kako je ovaj rječnik potreban jer je jezik organizam koji se razvija i u kojem se razvijaju nove riječi za nove potrebe, tako da se mladi naraštaji nalaze često u nedoumici što koja riječ u drugom jeziku znači.
Znika je upozorila kako se terminologije hrvatskog i srpskog jezika od 19. vijeka razvijaju posve odvojeno i kako je ovaj rječnik potreban i za naučnu i za svakodnevnu komunikaciju. Univerzitetski profesor Marko Samardžija, autor Srpsko-hrvatskog objasnidbenog rječnika, kazao je kako je odnos hrvatskog i srpskog jezika uobičajena pojava te pritom istaknuo kao primjer sličnosti i razlike bugarskog i makedonskog, češkog i slovačkog…
Samardžija je kazao kako mu je glavni cilj bio stvoriti rječnik po uzoru na druge rječnike bliskih ili srodnih jezika te omogućiti korisnicima da na jednom mjestu pronađu sve, umjesto da tragaju za značenjima po aneksnim rječnicima ili po višetomnim djelima. Izjavio je kako ga je na završavanje ovog rječnika, za kojega je prikupljao materijal 20-ak godina, nagnalo to što je anketnim ispitivanjem ustanovio da mnoge riječi koje su bile poznate starijim generacijama, mlađim govornicima hrvatskog jezika nisu.
“Razlike koje postoje su rezultat života dviju komunikacijskih zajednica. Razlike ne nastaju da bi se nekom napakostilo ili da bi se od nekoga razlikovalo, nego svako oblikuje jezik po svojim komunikacijskim potrebama”, rekao je Samardžija. Rječnik ne donosi lekseme koji se u dva jezika razlikuju samo po jednom fonemu, npr. gluh – gluv, ili samo po refleksu jata, kao npr. cijev – cev, nego samo one koji uz to imaju još jednu različitost.
Samardžijin rječnik na 600 stranica donosi 6.300 natuknica poredanih abecednim redom, unutar kojih je obuhvaćeno 350 leksičkih sveza te stotinjak frazema uobičajenih u srpskom jeziku. Uz često upotrebljivane lekseme, obuhvaćeni su i stručne, naučne i religijske lekseme.
