šef wagnera
Pozadina žestokog sukoba u Moskvi: “Ili se dodvorava Putinu, ili sprema konačni udar”
Politička napetost u kojoj padaju vrlo teške optužbe s jedne i druge strane u zemlji poput Rusije teško može završiti bez žrtava, kako u političkom tako i bukvalnom smislu riječi
Šef ruske ozloglašene paravojne skupine plaćenika pod nazivom Wagner grupa, Jevgenij Prigožin, optužio je načelnika glavnog štaba i ministra odbrane za izdaju te je time otvorio do sada najdublji sukob s moćnicima na vrhu ruske vlasti, piše Jutarnji.
Prigožina se ove sedmice moglo čuti na audio porukama preko društvenih mreža kako se sa sve više otvorenog neprijateljstva obraća vojnim vođama Rusije. Njegove optužbe za izdaju baziraju se na tezama kako načelnik štaba i ministar odbrane uskraćuju municiju i druge potrepštine njegovim borcima u Ukrajini, a sve kako bi uništili grupu Wagner. Optužbe Prigožina su teške, direktne i vrlo otvorene:
– Gomila vojnih dužnosnika odlučila je da je to njihova zemlja, da su to njihovi ljudi… Odlučili su da će ti ljudi umrijeti kad im bude odgovaralo, kad im se prohtije”, poručio je Prigožin u jednoj od audio poruka punih vulgarnosti, a koju je u utorak objavila njegova služba za medije.
Iako je optužba direktna, poznavatelji Putinovog režima pitaju se koji je pravi cilj Prigožinovih optužbi, šta tačno želi postići. Dio eksperata spekuliše kako se možda radi o napadima iz straha jer je možda izgubio podršku ruskog predsjednika te se stoga javnom galamom pokušava probiti do Putina preko vojnog vrha.
Drugi pak smatraju kako njegovi živopisno-zastrašujući istupi – potpuno različiti na one uštogljene vojnog vrha – otkrivaju osim potrebe za samopromocijom i ozbiljne političke ambicije. Nejasno je kolike bi te ambicije mogle biti, ali očigledno je da se Prigožin upravo verbalno obračunava s trenutačno najvažnijim ljudima Rusije. Kroz svoje napade Prigožin redovito provlači ton antipatije prema vrhu ruske birokracije zbog sporosti, nestručnosti i neodgovornosti, što je u Prigožinovoj retorici ključni razlog zbog čega zapinju ruski vojni napori.
Ruski vojni vrh nije prešutio Prigožinove prozivke nego je prihvatio izazov te je optužio Prigožena da nanosi štetu ruskim ratnim naporima. U saopćenju je Ministarstvo obrane čak objavilo listu municije i vatrene podrške koju su osiguravali ‘dobrovoljnim jedinicama‘ tokom akcija u Ukrajini.
“Pokušaji unošenja raskola u čvrsti mehanizam suradnje i podrške među jedinicama ruskih snaga su kontraproduktivni i samo pomažu neprijatelju”, glasi poruka Ministarstva odbrane Rusije Prigožinu.
Politička napetost u kojoj padaju vrlo teške optužbe s jedne i druge strane u zemlji poput Rusije teško može završiti bez žrtava, kako u političkom tako i bukvalnom smislu riječi.
Pojedini analitičari procjenjuju kako se Prigožin svjesno pozicionira kao lider frakcije koja oponira vojnom vrhu. S obzirom da njegova jedinica učestvuje u ratnim operacijama, pozicije koje zauzima Prigožin ukazuju kako se možda priprema za trenutak kada će u Rusiji postati jasno da je “vojna intervencija” u Ukrajini propala.
Nakon što je za režim Vladimira Putina odradio prljavi posao regrutacije hiljade zatvorenika u ruskim zatvorima kako bi ‘dobrovoljno‘ ratovali u Ukrajini, taj okrutni moćnik postao je jedno od najpoznatijih lica rata.
Prema zapadnim informacijama s ratišta, plaćenici Wagnera vrlo često se koriste za najteže napadačke akcije, svojevrsno topovsko meso. Trenutačno su vrlo važni u ruskim ofanzivnim akcijama kod grada Bahmuta, gdje u obližnjim selima učestvuju u frontalnim napadima. Wagnerovci su poznati po okrutnosti čak i prema svojim pripadnicima koji se više ne žele boriti. Zabilježeno je više svirepih ubistava ruskih dezertera koji više nisu željeli učestvovati u samoubilačkim misijama.
Prigožin je direktno optužio načelnika glavnog stožera i ministra obrane Rusije da žele oslabiti Wagner grupu uskraćivanjem opskrbe, ali ih ipak nije prozvao poimenično kao Valerija Gerasimova i Sergeja Šojgua. Prije ovih najnovijih optužbi Prigožin je javno bjesnio jer mu je vojni vrh zabranio novu rundu regrutiranja po ruskim zatvorima, čime pak, zaključio je Prigožin, sprečavaju pobjedu u Bahmutu.
Prema ruskim izvorima, čini se kako Prigožin pokušava stvoriti neformalne saveze s ruskim parlamentarcima koji također žele protresti ruski vojni vrh. Drži se i uz vođe drugih pro-ruskih vojnih skupina, kao što je Apti Aludinov (zapovjednik Čečena koji ratuju za Putina u Ukrajini), ili poput Eduarda Basurina, bivšeg šefa ruskih milicija u regiji Donbas.
Intrigantno je kako je Aladiunov šef – čečenski vojni lider Ramzan Kadirov – također nedavno kritizirao ruske generale, dok je Basurin smijenjen u moskovskoj čistki među ruskim speratistima u Dombasu. Sve to ukazuje na neku vrstu obračuna, ali i na to da se Prigožin ne osjeća sigurnim.
Nešto možda govori i činjenica da je Putin tokom nedavnog važnog govora o ‘uspjesima‘ ruske armije u Ukrajini izbjegao spominjanje Wagner grupe uz obrazloženje kako ne želi uznemiriti one koje neće spomenuti. Prigožin pak nastavlja optuživati ruski vojni vrh za zločine protiv vojnika Wagner grupe.