Talib Mawlawi
Poruka talibanskog guvernera Zapadu: Vratite se s novcem, ne sa oružjem
No, kao i većina Afganistana, Helmand se nalazi na rubu ekonomskog kolapsa. I poput talibanskih dužnosnika u cijeloj zemlji, njen guverner poziva strane vlade da pomognu u popunjavanju praznine
Talib Mawlawi, novi Helmandov talibanski guverner, koji je godinama proveo kao zapovjednik boreći se protiv Britanaca u Sanginu, posjetitelje dočekuje s jurišnom puškom na stolu. Ipak, insistira na tome da je vrijeme borbe prošlo, javlja Guardian.
On ima poruku za Britance i ostatak NATO -a: priznati Talibane kao legitimne vođe Afganistana, a zatim se vratiti, ali s novcem, a ne s oružjem.
“Suočili smo se u borbama, nismo se upoznali u normalnim vremenima”, rekao je Mawlawi, porijeklom iz Helmanda koji se borio za talibane prvi put kada je grupa kontrolirala Afganistan.
“Sada možete osvojiti naša srca i usrećiti nas ako priznate ovu vladu.” Sada kada su talibani preuzeli kontrolu nad Lashkar Garom, glavnim gradom Helmanda, borbe su prestale prvi put u dva desetljeća. Velika većina od 457 britanskih vojnika koji su poginuli u dugom ratu stradala je ovdje u ovoj pokrajini, boreći se za protiv talibana.
No, kao i većina Afganistana, Helmand se nalazi na rubu ekonomskog kolapsa. I poput talibanskih dužnosnika u cijeloj zemlji, njen guverner poziva strane vlade da pomognu u popunjavanju praznine.
“Sve te strane zemlje napale su i ubile naše žene, našu djecu i naše starce, i sve uništile”, rekao je. Sada bi nam međunarodna zajednica trebala pomoći humanitarnom pomoći i usredotočiti se na razvoj obrazovanja, poslovanja i trgovine.“
“Međunarodna zajednica pomaže zemljama koje imaju podršku svojih civila. Donijeli smo sigurnost i imamo podršku naših ljudi, pa bi nam trebali pomoći i priznati našu vlast. ”
Neobični poziv čovjeka koji je nekad bio neprijatelj britanskih trupa u ovoj provinciji signalizira koliko se sve promijenio od povlačenja stranih trupa, a sada se pred tom skupinom nalazi zadatak vođenja ratom razorenih zemlja.
Plaće nisu isplaćivane nekoliko sedmica – počevši od posljednjeg mjeseca bivše vlade i prvog mjeseca nove. Mnogi ljudi koji su radili za strane nevladine udruge pobjegli su ili su im projekti zaustavljeni, restorani su poluprazni, a poslovanje u trgovinama ide sporo.
Jedno veliko pitanje koje se postavlja nad mogućnostima inostrane pomoći jeste hoće li žene moći raditi i studirati. Prije nego su talibani zauzeli cijeli Afganistan, znakovi iz dijelova Helmanda koje su već kontrolirali, poput Sangina, nisu obećavali, bez ikakvog obrazovanja za djevojčice.
No s promjenom ili usklađivanjem vodstva s međunarodnim mišljenjem i cijenom uskraćivanja obrazovanja svim djevojčicama, osnovnim školama širom zemlje naređeno je da otvore svoja vrata. Čini se da Lashkar Gah nije iznimka; djevojčice su bile za svojim stolovima u jednoj školi koju je Guardian nenajavljeno posjetio.
Visoko obrazovanje ponovno će biti otvoreno ženama, iako odvojeno po spolu i sa strožim kodeksom odijevanja. “Vlada im je preporučila da ne dolaze slobodni kao prije, nego da nose burku ili arapski hidžab.”
Manje je jasno hoće li se srednje škole ponovno otvoriti za djevojčice i da li će se žene koje rade izvan oblasti zdravstva i obrazovanja moći vratiti posao. Mawlawi je rekao da će pratiti središnju vlast po tim pitanjima. “Ministarstva još uvijek imaju sastanke za to, koji još nisu završeni; sve što najave učinit ćemo ”.
On je većinu posljednjih 20 godina proveo boreći se za kontrolu nad Helmandom. U tom razdoblju talibani su optuženi da su ciljali civile, uključujući jednog od vodećih Helmandovih novinara, Elyasa Dayeea, ubijenog u eksploziji prošle jeseni.
Talibani su poricali taj napad, ali Mawlawi je priznao da bi prije nekoliko mjeseci, prije nego što se preselio u udobno sjedište koje financira USAID u Lashkar Gahu, susret s britanskim novinarom prošao sasvim drugačije.
“Bio sam zapovjednik u Sanginu, dok smo se borili protiv Britanaca”, rekao je. “Borili smo se s njima na samo dva kilometra udaljenosti, svi ljudi u okrugu su nam pomagali. Nije ih zanimalo što su Britanci tamo ”, rekao je. Nakon što je Sangin pao pod talibansku kontrolu, nastavio je borbu u Musa Qali.
Insistira na tome da se sada ljudi u miru mogu posvetiti obnoviti i da će moći zarađivati za život. “Bilo je 20 godina borbi pa će trebati neko vrijeme da se vratimo u normalu.”
Stanovništvo Lashkar Gaha pozdravilo je sigurnost nakon intenzivnih borbi u glavnom gradu pokrajine tokom kojih su mnoge kuće uništene. Ipak, zabrinuti su zbog ekonomije i kao i vječnim pitanjem hoće li talibani pokušati vratiti njihovu bezobzirnu kontrolu nad životima ljudi.
Samiullah, 26, vodi trgovinu na ženskom bazaru, prodaje nakit i ukrase. “Moje prvo pitanje Britancima, molim vas priznajte našu vladu i dajte nam ekonomsku pomoć.”
Pozdravlja sigurnost “svi u ovom gradu izgubili su nekog, nijedna porodica nije pobjegla”, rekao je, ali je također čuo priče o prijašnjoj vladavini talibana, uključujući njihovu kontrolu nad svime, od dužine brade do zabrana kartaških igara. “Nadam se da se neće miješati u naš privatni život.”
Dijelovi privrede također su upitni zbog sloma vlade. Ljudi koji su povezani s Britancima i nevladinim organizacijama – često oni koji su imali novca za potrošiti – pobjegli su iz zemlje.
Khatera, koja ima četvero djece, postala je udovica kada je njezin suprug vojnik ubijen boreći se ranije ove godine. Počela je raditi kućanske poslove za neke bogatije gradske porodice kako bi zaradila za život, ali većina njenih bivših poslodavaca sada je pobjegla. Male beneficije koje je dobila kao vojna udovica također su obustavljene. Bez novca za plaćanje stanarine i bez rodbine koja bi je primila, porodica spava na tržnici.
“Nemam problema s talibanima, moja djeca moraju jesti. Posljednju vladu priznao je cijeli svijet, sada trebaju priznati ovu kako bi nam mogli pomoći. ”
To je ista poruka koju Mawlawi želi poslati. “Naša posljednja poruka za sve zemlje NATO -a je: mi smo im pomogli. Trebali bi biti zahvalni što smo im dali priliku da mirno odu, mogli smo ih zaustaviti tako da ne mogu otići bez borbe. I oni bi trebali priznati našu vladu”.