Politico: Rusija očajnički traži 25 artikala

Čini se se da bi mikročipovi na kraju mogli doći glave Vladimiru Putinu. Šest mjeseci nakon početka invazije na Ukrajinu Rusija je sputana ozbiljnim tehnološkim deficitom izazvanim sankcijama.

Nakon što su ispalili ili izgubili u borbi puno više svoje raketne vatrene moći nego što su prvobitno očekivali, ruski vojnici sada se sve više oslanjaju na drevne zalihe primitivnog streljiva iz sovjetske ere. Istovremeno se ukrajinske snage zapadnim oružjem bore da preokrenu stanje na jugu preciznim udarima na ruska skladišta municija i ključnu infrastrukturu poput mostova.

Kijev je itekako svjestan da će ishod rata vjerovatno ovisiti o tome hoće li Rusija pronaći način da dođe do visokotehnoloških čipova te se trudi osigurati da ih Moskva nikad ne dobije. Ukrajina šalje upozorenja da je Kremlj sastavio popise za kupovinu poluvodiča, transformatora, konektora, kućišta, tranzistora, izolatora i drugih komponenti, koje većinom proizvode kompanije iz SAD-a, Njemačke, Nizozemske, Ujedinjenog Kraljevstva, Tajvana i Japana, a potrebni su mu za nastavak ratnih napora.

Poruka je jasna – ne dopustite da se Rusi dočepaju ovih gadgeta.

Ruski popis u tri kategorije

Politico tvrdi da je imao na uvid jedan od ruskih popisa koji je podijeljen u tri kategorije prioriteta, od najkritičnijih do manje kritičnih. Čak uključuje i cijenu po artiklu koju je Moskva spremna platiti. Iako Politico nije mogao nezavisno potvrditi porijeklo popisa, dva stručnjaka za vojne opskrbne lance potvrdila su da je u skladu s istraživanjima o ruskoj vojnoj opremi i potrebama.

Na prvi pogled, Rusija ne bi trebala moći nabaviti najosjetljiviju tehnologiju s popisa. Uz osnovnu domaću tehnologiju, Kremlj se posljednjih godina oslanjao na dobavljače iz SAD-a, EU i Japana, a oni bi sada trebali biti izvan dosega zahvaljujući sankcijama.

Poteškoće bi se mogle pojaviti oko toga hoće li zemlja posrednik poput Kine kupovati tehnologiju, a zatim ih prodavati Moskvi. U ekstremnim slučajevima, čini se da Rusi vade dijelove iz kućanskih aparata poput frižidera?! Ukrajinski premijer Denis Šmigal naglašava da je rat došao do prekretnice, u kojoj se tehnološka prednost pokazuje odlučujućom.

“Prema našim informacijama, Rusi su već potrošili gotovo polovinu svog arsenala oružja”, rekao je Šmihalj za Politico.

Dodao je kako Ukrajina procjenjuje da je Rusija spala na samo “četiri tuceta” hipersoničnih projektila:

“To su projektili koji imaju preciznost i tačnost zahvaljujući mikročipovima. Ali zbog sankcija nametnutih Rusiji, isporuke ove visokotehnološke opreme za mikročipove su zaustavljene i oni nemaju načina da popune zalihe.”

Rusija očajnički traži 25 artikala

Od 25 artikala koje Rusija očajnički traži, gotovo svi su mikročipovi koje proizvode američke kompanije Marvell, Intel, Holt, ISSI, Microchip, Micron, Broadcom i Texas Instruments. Popis zaokružuju čipovi japanske kompanije Renesas, koja je kupila IDT sa sjedištem u SAD-u; Njemački Infineon, koji je kupio Cypress sa sjedištem u SAD-u; mikročipovi američke kompanije Vicor te konektori američke kompanije AirBorn. Neki od artikala mogu se lako pronaći u online trgovinama elektronike, dok drugih već mjesecima nema na zalihama zbog globalne nestašice mikročipova.

Najjeftinija stavka na popisu prioriteta, gigabitni ethernet primopredajnik 88E1322-AO-BAM2I000 koji proizvodi Marvell, može se navodno nabaviti u Moskvi za 430,83 rublja po komadu ili oko 7 eura. Najskuplja stavka, Intelov 10M04DCF256I7G programabilni integrirani krug, može se nabaviti po napuhanoj cijeni od 66.815,77 rubalja ili 1.107 eura po komadu. Prije nestašice čipova koštao bi manje od 20 eura.

Srednji prioritet

Kada je riječ o popisu srednjeg prioriteta, kompanije poput njemačkog Hartinga i nizozemske Nexperije (koju je 2019. godine kupila kineska tehnološka tvrtka Wingtech) zauzimaju značajno mjesto. Rusi su u potrazi za nizom Hartingovih kućišta i konektora, pokazao je popis, uključujući 09 03 000 6201 i 09 03 000 6104, kao i Nexperia/NXP 74LVC1G14GV,125 pretvaračima i 74LVC244APW,112 oktalnim buffer/linijskim driverima.

James Byrne, direktor odjela za obavještajne podatke i analizu otvorenog koda u vodećem think tanku za odbranu i sigurnost RUSI, kaže kako je vjerovatno da je Rusija godinama kupovala zalihe zapadnih mikročipova i druge bitne opreme, ali bi to sada moglo biti pri kraju.

“Ruski vojni program nabavke je opsežan, dobro je finansiran i ima ogromnu vojnu i industrijsku bazu koja proizvodi svašta. Ali sada su potrošili toliko toga u Ukrajini i treba im velika količina novih zaliha. A sankcije će im to otežati. Dakle, morat će dati prioritet kritičnim stvarima. Očito pokušavaju nabaviti komponente”, rekao je Byrne.

Od invazije na Ukrajinu u februaru zapadne su zemlje pooštrile sankcije Rusiji sve više ciljajući na lance opskrbe mikročipovima kako bi smanjile rusku vojnu sposobnost. Nove sankcije dolaze povrh višegodišnjih strogih kontrola prodaje čipova, koji često spadaju pod “robu s dvojnom namjenom” jer se podjednako koriste u vojnim i civilnim primjenama, prema međunarodnim sporazumima poput Wassenaarskog sporazuma, kao i nedavnog zakona EU.

Kako Rusija nabavlja čipove?

Stručnjaci upozoravaju da ti režimi kontrole izvoza često ne uspijevaju zaustaviti prijenos tehnologije neželjenim akterima i subjektima.

“Kad čipovi napuste tvornicu, vrlo je teško sa sigurnošću znati gdje završavaju”, rekao je Diederik Cops, istraživač izvoza i trgovine oružjem na Flamanskom institutu za mir, istraživačkoj organizaciji povezanoj s flamanskim parlamentom.

Cops kaže da ruski subjekti koji opskrbljuju vojsku imaju različite načine nabave kritične robe, u rasponu od kupovine na nereguliranim internetskim tržištima do korištenja reklamnih trgovina trećih strana i poštanskih pretinaca za krijumčarenje opreme visoke tehnologije.

“Zemlje poput Sjeverne Koreje i Irana imaju stručno znanje za zaobilaženje sankcija. Rusija se posljednjih mjeseci također pripremila za tako nešto. Rusi se također mogu osloniti na istorijsko stručno znanje za uspostavu takvih kanala, to je bila rutina tokom Hladnog rata. I ima duge granice sa susjednim zemljama i veliku mrežu savezničkih država s kojima sarađuje”, rekao je Cops za Politico.

SAD, Evropa i drugi zapadni saveznici uspostavili su režime licenciranja kako bi spriječili kompanije u izvozu potencijalne vojne tehnologije klijentima koji bi se mogli smatrati rizikom za njihovu sigurnost. Ali veliki je izazov nadzirati ilegalne kanale širenja, pa čak i legalne kanale, kako bi se vidjelo ko je krajnji korisnik, smatra Cops.

Sankcije

Sankcije uvedene nakon invazije u februaru imale su za cilj zatvoriti rupe u zakonu i dodatno zategnuti dotok opreme ruskoj vojsci.

“Rusija tako očajnički traži najsofisticiranije poluvodiče za svoj program naoružanja da je pribjegla uklanjanju mikročipova iz perilica posuđa i hladnjaka kako bi ih koristila u vojnoj opremi”, ističe američka ministrica trgovine Gina Raimondo.

No, neki veterani američke nacionalne sigurnosti ne slažu se s optimističnom procjenom saradnika američkog predsjednika Joea Bidena. Kažu da zapadne vlade imaju malo mogućnosti spriječiti druge režime – posebice Kinu – u prijenosu mikročipova Rusiji.

Kontrole nad čipovima nisu posebno čvrste, rekao je Matthew Turpin, direktor Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD-a za Kinu od 2018. do 2019.

“Kina i Rusija imaju granicu dugu 4.300 kilometara. Ne postoji apsolutno nikakav način na koji bismo mogli otkriti prenose li se ti čipovi iz Kine u Rusiju”, rekao je Turpin.