Pođi putem kuda idu vokativi

Radna sveska za peti razred osnovne škole postala je preko noći glavni prosvjetni i obrazovni problem u Srbiji. Autori su kao primjer za padež vokativ naveli stihove Marine Tucaković iz hita folk-pjevačica Cece Ražnatović: „Sećaš li se, lepi grome moj”.

To je izazvalo eksploziju nezadovoljstva na društvenim mrežama i mnogim medijima. Nije pomoglo ni što su kao primjeri za vokativ navedeni i stihovi Bore Đorđevića, Bajage i YU Grupe – svi su svrstani u isti koš – i kako se najavljuje taj lingvistički flert sa folk-pop-rok muzikom biće izbrisan iz naredne verzije pomenute radne sveske.

Autori pomenutih vježbi navode da niko od pomenutih tesktopisaca ili pjevača nije potpisan ispod citiranih primjera te da je želja bila da se uzmu primjeri iz popularne kulture, bliski djeci tog uzrasta. Opravdanja nisu pomogla i ministar prosvjete Mladen Šarčević je neumoljiv: sporni stihovi biće uklonjeni, a ministar će tražiti i da se kazne odgovorni koji su dozvolili da se u radnoj svesci nađu stihovi koje pjeva Svetlana Ceca Ražnatović.

I dok će osnovci tako u budućnosti biti zaštićeni od pogubnog uticaja folk pjesama u radnim sveskama, u Srbiji će za to vrijeme elektronski i štampani mediji nesmetano nastaviti kampanju mržnje, šovinizma, mizoginije, političke i seksualne pornografije.

Ali, kako ne bismo krivicu svalili samo na medije, podsjetićemo da su upravo Ceca Ražnatović ili folker Aca Lukas bili glavni akteri u političkim kampanjama vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) kroz takozvane besplatne koncerte za građane. A našlo se i dosta turbofolk imena na spisku podrške predsjedničkom kandidatu Aleksandru Vučiću.

Turbofolk je zakon

Kao slikovit primjer za neupućene koliko su rijaliti programi, estrada i turbofolk postali srž svakodnevice dovoljno je izaći na ulicu i anketirati građane. Ako postavite neko važno političko ili društveno pitanje, često naiđete na kikotanje, bježanje od mikrofona, nemušte odgovore ili opravdanje kako ih politika ne zanima.

Nije stoga slučajno što anketa Fonda za humanitarno pravo, Demostata i lista Danas pokazuje da 71 odsto ispitanika u Srbiji ne zna koji je evropski grad devedesetih bio pod četvorogodišnjom opsadom (mala pomoć, glavni grad je susjedne zemlje, počinje na S, a nije Skoplje ni Sofija).

Ali, ako ste uličnu anketu posvetili nekoj rijaliti ili turbofolk zvijezdi, masovno će ljudi od 7 do 77 godina znati sve o tome: sviđa im se nova boja kose pjevačice, znaju šta je ko radio o rijalitiju u gluho doba noći, detaljno su informisani o ljubavnim jadima popularnih folkera, a da ne govorimo da svaka klupska zabava pokazuje da, prije svega mladi, napamet znaju stihove turbofolk hitova.

U takvoj atmosferi stižemo do Cece i njenog vokativa, koji su i doveli do nervoze u nadležnom ministarstvu. Marko Marjanović, autor portala tegla.rs, za DW primjećuje da je „ovog puta, za promjenu, nešto sporno iz radne sveske za srpski jezik. Obično su na tapetu istorijski udžbenici”.

„Ne branim nešto posebno rad Marine Tucaković i Cece Ražnatović, ali samo kažem da taj rad postoji, da ga ljudi poznaju, i da je to vjerovatno jedan od razloga zašto su se ti stihovi tu i našli”, kaže Marjanović.

Situacija pokazuje da su razlozi mnogo dublji, ocjenjuje za DW Jasna Janković, profesorka književnosti i predsjednica Unije sindikata prosvjetnih radnika (USPRS).

„Sve ovo pokazuje da je naš sistem potpuno dezorijentisan pa pribjegavamo instant varijantama. Čini mi se da je ovo možda podilaženje i društvu i učenicima, kojima je to sasvim sigurno poznatije nego neki drugi stihovi ili književni primjeri. Popularna kultura prati realan život, ali mi ovdje pričamo o obrazovanju, i te dvije stvari bi trebalo razdvojiti.”

Gdje može, a gdje ne može

Ministar prosvjete je već iznio oštar stav i izdavač radne sveske je spremno izjavio da će se „sporni“ stihovi izbaciti, iako Jasna Janković upozorava da to nije posao ministra.

„Ne znam da li će ministar sada krenuti i da piše udžbenike”, kaže Jasna Janković.

„Zna se kakva je procedura. Radna sveska je prihvaćena od Ministarstva i Zavoda za unapređenje vaspitanja i obrazovanja i zna se kako se nešto može izbaciti iz udžbenika.”

Kako god, u Srbiji je izjava političara u medijima očito jača od zakona i procedura. Marko Marjanović smatra da je zanimljivo „zašto to nije spriječeno ranije ako ministar već vidi problem u tome? Da li je neko već pregledao te udžbenike ili se oni pregledaju tako što ih građani čitaju pa onda kače na društvene mreže, a onda se čeka reakcija nadležnih?”

Marjanović podržava da se „obrazovanju mladih prilazi preko pop-kulture zato što je to nešto što oni poznaju i to može dodatno da ih zainteresuje. Ali, to je sad šok jer Ceca može na televiziju i u novine, ali u udžbenicima podvlačimo crtu.”

Žalosno je, naravno, da se o problemima obrazovanja, udžbenika, nastavnog kadra, razgovara samo kada se u sve to umješaju estradni momenti. Jasna Janković podsjeća da je Vlada Srbije 2012. donijela Strategiju obrazovanja do 2020. godine i onda je ostavila u nekoj fijoci.

„Onda vidite da imamo nešto o čemu se dosta govori a ne postoji u toj strategiji, a to je dualno obrazovanje, i sada se došlo na genijalnu ideju da napravimo novu strategiju do 2030. godine. Dakle, mi ne znamo ni kuda idemo kada je riječ o obrazovanju, jer kada idete od tačke A do tačke B vi prije svega morate znati gdje je tačka B“, navodi Jasna Janković.

Nesretni vokativ, koji očito ne spada u neke ugledne padeže čim je zaslužio folkerske stihove, pokrenuo je ako ništa drugo još jednu diskusiju o lošem stanju obrazovnog sistema u Srbiji. Od Cece i Marine toliko. A od sutra ponovo po starom – svi na neki besplatni koncert na trgu sa tabloidom pod miškom.