Počeo je konačni slom Islamske države?
Iračka vojska i policija, kurdske Pešmerge, šijitske paravojne formacije, američki ratni avioni, svi oni su se okupili oko Mosula. Rano ujutro u ponedjeljak iračka artiljerija probudila je ISIL-ovce i nagovijestila početak krvave borbe za drugi najmnogoljudniji grad u Iraku. Već dvije godine u rukama je ISIL-a i cijelo to vrijeme je najveća ljaga na ugledu iračke vojske.
Najgori irački poraz dogodio se u ljeto 2014. godine, ljeto uspjeha terorista i ljeto najvećih poraza iračkih snaga. Dvije divizije iračke vojske, na papiru oko trideset hiljada vojnika, branilo je milijunski Mosul. U ugustu 2014. godine napalo ih je oko tisuću džihadista Islamske države. ISIL-u je trebalo samo šest dana da potpuno osvoji grad i protjera iračku vojsku.
Očekuje se da će kompleksna operacija oslobađanja urbane sredine trajati tjednima, a vjerojatno i mjesecima. Irački premijer Haider al-Abadi rano ujutro se obratio sugrađanima:
“Herojska operacija oslobađanja od Islamska države je počela. Uz Božju volju srest ćemo se u Mosulu gdje ćemo proslaviti oslobođenje i spašavanje od Islamske države”.
Oslobođenje Mosula označilo bi i poraz Islamske države u Iraku, piše BBC.
Islamska država već mjesecima je svjesna da je Mosul iduća meta iračke vojske i pripremili su se na brutalnu borbu od kuće do kuće. Već mjesecima grade obrane, a prema posljednjim informacijama, spremni su na borbu do posljednjeg metka. Civili su uspjeli dojaviti gradnju betonskih zidova kojima će stanovnike tjerati da služe kao živi zid ISIL-u.
Američko ministarstvo odbrane upozorilo je da bi ISIL mogao koristiti bojne otrove i podijelili su oko 50.000 gas-maski iračkoj vojsci.
Islamska država izgradila je i veliku mrežu tunela za prebacivanje vojnika i streljiva ispod zemlje, a sve kako bi se zaštitili od američkih ratnih aviona.
Iz okupiranog Mosula došle su informacije da Islamska država pribjegava i standardnim metodama postavljanja improviziranih eksplozivnih naprava u blizini većih prometnica, prenosi britanski Independent.
S druge strane granice, sirijski pobunjenici oslobodili su, uz tursku pomoć, od ISIL-a gradić usred sirijske pustopoljine s manje od 3 hiljade stanovnika. Da je riječ o bilo kojem gradiću, vijest bi bila manje-više beznačajna. Međutim, ISIL- je izgubio Dabik, mjesto obećane posljednje bitke prije sudnjeg dana.
Dabik se nalazi desetak kilometara od turske granice, ali u islamskim proročanstvima sudnjeg dana, Dabik je jedno od najbitnijih mjesta. Poslanik Muhammed je, sudeći prema zabilježenim citatima, rekao da će Sudnji dan doći tek nakon velike bitke između muslimana i “Rimljana”. Posljednji sat neće doći sve dok muslimani ne pobijede Rimljane kod Dabika ili al-Amaka, bilježi predaja da je rekao Muhammed. Oba grada nalaze se u današnjoj sjevernoj Siriji.
Islamska država pokušavala je isprovocirati bitku protiv zapadnjaka u toj regiji, ali muslimani iz Sirije porazili su ISIL u tom gradu.
Koliko dugo su razmišljali o tim gradovima, možda i najbolje govori činjenica da su ISIL-ovci nazvali časopis Dabik, a propagandnu organizaciju al-Amak.
Muhamed Emwazi, poznat i pod nadimkom Jihadi John, snimljen je u Dabiku nakon što je smaknuo Abdul-Rahmana Kassiga, bivšeg američkog vojnika i humanitarca. “Sada i ovdje zakopavamo prvog američkog križara u Dabiku. Željno očekujemo dolazak ostataka vaših armija”, rekao je Emwazi na toj snimci 2014. godine.
Islamska država u nekoliko navrata je prkosno izazivala zapad da pošalje vojnike u Dabik. Snimka brutalnog odrubljivanja glave Kassigu trebalo je konačno dati legitimitet oružanoj skupini, a i nadali su se ispunjavanju proročanstva o Sudnjem danu.
Još prije smaknuća zapadnjaka kod Dabika, ISIL je objavio snimku trojice džihadista iz Europe u kojima naglašavaju važnost grada. Britanac eritrejskog porijekla rekao je: “Čekamo vas kod Dabika”, piše BBC.
Nije samo Islamska država koristila apokaliptična proročanstva za samopromociju.
Nekadašnji šef al-Qaide u Iraku, Abu Musab al-Zarqawi, prije više od deset godina govorio je: “Požar je započet ovdje u Iraku, a vatra će gorjeti sve dok ne spali križarske vojske kod Dabika”.
