Pobjegle od Boko Harama, a sada svi bježe od njih

Hamsatu (25) i Halima (15) samo su neke od brojnih žena Nigerije koje su oteli i svakodnevno silovali članovi Boko Harama. Danas žive u kampu kojeg drži nigerijska vojska. Iako su slobodne, svakodnevno su diskriminirane i obilježene kao „supruge Boko Harama“.

Među njima ima onih koje su preživjele pravi pakao, poput Larabe Bitrus. Nju su ekstremisti oteli s brojnim drugim ženama, te su je mučili i bičevali, a na kraju i natjerali da gleda kako njezinom ujaku sijeku glavu.

Smještene su u poseban dio kampa, imaju svoj zaseban šator, a drugi ljudi, kako navode, pri svakom susretu bježe od njih jer im ne vjeruju da su nakon što su kod Boko Harama provele sedam i više mjeseci one još uvijek iste žene.

Situacija je posebno teška za one žene koje su u zatočeništvu svojim silovateljima rodile djecu. U Nigeriji se, naime, vjeruje da venama djece kola krv njihovih očeva.

Nijedna od tih žena ne može se vratiti kući jer im je upravo Boko Haram srušio domove i spalio njihova sela. A tamo gdje bi se i mogle vratiti u zajednicu smatraju ih obilježenima. Hamsatu i Halima, kako prenosi Washington Post, s grupom su od 25 žena išle od kuće do kuće, ali ih nigdje nisu htjeli primiti pa su danima morale pješačiti.

Dodatno nepovjerenje prema „suprugama Boko Harama“ unosi činjenica da su neke od tih žena postale bombaši samoubojice. Prošle godine, upravo u vrijeme kada su oslobođene žene dovedene u kampove, dogodilo se nekoliko bombaških napada koje su izazvale upravo žene.

Jedna je žena ubila 20 ljudi na autobusnoj stanici u Maiduguriju. Dan kasnije dvije su bombašice u istome gradu ubile 30 ljudi na tržnici. Par mjeseci nakon toga novi su napad izvele četiri djevojčice i jedan dječak. Svjedoci govore da neke od napadačica nisu bile starije od devet godina.

„Smatramo da je većini te djece ispran mozak te da su ona sada Boko Haramu korisno oružje“, rekao je poručnik Lucky Irabor, jedan od najboljih zapovjednika nigerijske vojske.

Smatra se da su ta djeca upravo djevojčice koje su oteli iz škole prije dvije godine, a za čiju se slobodu borio cijeli svijet.

Vlada je, kako bi pomogla ženama žrtvama Boko Harama da se integriraju u društvo, otvorila Centar za žrtve. No, on se vrlo brzo zatvorio jer je pomoć zatražilo svega 311 žena.

Hamsatu i Halima zajedno s deset drugih žena u jednom šatoru u kampu koji nosi naziv „Sigurno mjesto za žene i djevojke“ jednom tjedno sudjeluju u grupnim terapijama koje su ih jako zbližile. Voditelj terapije prije svakog sastanka govori im dvije iste rečenice koje im ulijevaju nadu: „Što je bilo, bilo je. Sada ste sigurne.“