Pet razloga zašto Bashar al-Assad nikad neće pasti s vlasti

Od sirijskog diktatora Bashara al-Assada milioni Sirijaca bježe iz zemlje, a Europa i svijet proživljavaju najveću humanitarnu krizu od Drugog svjetskog rata

Svjetski moćnici Zapada već dugo mozgaju kako ga srušiti s vlasti, a magazin Time pozabavio se tom temom i objasnio zašto je on i dalje na vlasti te zašto možda nikad s nje neće sići.

Ima vjerne saradnike u inostranstvu

Assad trenutno pod svojom kontrolom drži 25 posto sirijskog teritorija, a pokušat će ga zadržati pošto-poto. Jedan od ključnih razloga zašto se uspijeva i dalje održati na vlasti jest pomoć koju dobiva iz inostranstva. Trenutno mu u tome najviše pomaže Rusija, koja se nada da će osigurati vojno uporište i zaštitit svoj pristup otvorenom moru na Sredozemlju, jedinoj ruskoj luci izvan bivšeg sovjetskog saveza. Kako bi si to osigurala, Moskva je Assadu poslala 6 tenkova T-90, 15 topova, 35 oklopnih vozila i 200 marinaca u posljednjih nekoliko sedmica.

Pad diktatora zabrinjava i Iran, koji održava sukob sa Saudijskom Arabijom, koja podržava sirijske pobunjenike. Iran je Assadu i njegovoj vlasti osigurao kredit od milijarde dolara kako bi uveli potrebnu robu.

Assad kao manje zlo

Islamska država u Siriji drži 50 posto teritorija, a prilično je jasno kako je Assad u toj zemlji ipak manje zlo. ISIS je najbolje financirana i organizirana teroristička organizacija koju je svijet vidio. Od poreza i ratnog plijena osiguravaju više od milion dolara dnevno. Gotovo 40 terorističkih skupina iz 18 država obećali su vjernost ISIS-u. Više od 20 tisuća stranih boraca iz 50 zemalja im se pridružilo. Assad je okrutan, no njegovi limiti su ipak poznati. ISIS i dalje ima potencijal globalnog širenja.

Mnoge tragedije

U sirijskom građanskom ratu ubijeno je više od 200 000 Sirijaca, dok je njih 4 miliona napustilo zemlju. Njih 7,6 miliona prisiljeni su otići iz svojih domova, ali ostali su u Siriji. Više od polovice stanovništva u izbjeglištvu je od 2011.

I u scenariju u kojem građanski rat završava sutra, ljudi više nemaju zemlju u koju bi se vratili. Ekonomija je propala, a sirijska je funta izgubila 80 posto svoje vrijednosti prema američkom dolaru. Ljudski gubici i ekonomski troškovi znače da je država u veliki i teškim problemima, neovisno o Assadovom odlasku ili ostanku na vlasti.

Rat na dva fronta

Iran je sirijskom predsjedniku za borbu protiv terorista ISIS-a da mnogo novca, dok je Rusija osigurala puno oružja. Zapadnjaci očajnički žele uništiti ISIS, ali ne žele to učiniti tako da podupru Assada. SAD je pokušao trenirati sirijske pobunjenike. Nakon uloženih pola milijarde dolara, u Siriji je trenutno samo “4 ili 5 pobunjenika” koji će pokušati opravdati uložen novac.

Čvrsti su kod odluke da ne pomažu Assadu, pa su zapadne vlasti sada zauzele “podijeli pa vladaj” pristup u borbi protiv Islamske države. Zbog toga su sada povezane s iračkim Kurdima, kojima je SAD obećao vojnu podršku vrijednu 180 miliona dolara. Cilj je oslabiti ISIS prisiljavajući ga da vodi rat na dvije fronte.

Važnost Turske

Turska je jedino zemlja NATO-a koja ima granicu sa Sirijom i Irakom. Turski predsjednik Erdogan dosad je najviše interesa pokazao za bombardiranje kurdskih pobunjenika, a manje ISIS-ovih boraca. Turska je do kraja kolovoza izvela 300 zračnih napada protiv Kurdistanske radničke stranke u odnosu na 3 napada protiv Islamske države. Erdogan želi iskoristiti rat pokraj granica kako bi oživio svoju političku sudbinu i vratio apsolutnu većinu.

Tuska je već naglasila problem sirijskog sukoba – svaka sila ima svoju agendu, Turska se želi boriti s Kurdima, Iran želi pobijediti sirijske pobunjenice koje podržava Saudijska Arabija, dok je SAD fokusiran na rušenje Islamske države. Putin situaciju koristi za borbu protiv Zapada.

Suparništva i savezi ovakve vrste imaju samo jednu sigurnu posljedicu, a to je Assad kao pobjednik. Iako se bori protiv ISIS-a, upravo ga uspon istog i dalje drži na vlasti.