Obilježena 20. godišnjica smrti Gojka Šuška
U povodu 20. godišnjice smrti hrvatskog ratnog ministra odbrane Gojka Šuška, članovi njegove porodice, državna izaslanstva te predstavnici udruženja iz Domovinskog rata u srijedu su položili vijence i zapalili svijeće na njegov grob na zagrebačkom Mirogoju, ističući Šuškovu veliku ulogu u ustroju hrvatskih Oružanih snaga te pobjedi u Domovinskom ratu, prenosi Hina.
Na obilježavanju godišnjice Šuškove smrti, nije se pojavila ni hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, ni hrvatski premijer Andrej Plenković.
U ime predsjednice Republike Hrvatske vijenac je položio njen savjetnik Ante Deur, u ime Sabora njegov predsjednik Gordan Jandroković, u ime hrvatske vlade njen potpredsjednik i ministar odbrane Damir Krstičević, a vijence su položila i izaslanstva Oružanih snaga, MUP-a te brojnih udruženja iz Domovinskog rata.
Šuška, jednog od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, mnogi slave kao nacionalnog junaka ključnog za pobjedu u Domovinskom ratu, dok drugi ukazuju na to da je Ministarstvo obrane pod njegovim vodstvom bilo leglo kriminala te kako bi Šušak da je poživio, najvjerovatnije završio u Haagu kao optuženik za ratne zločine, piše Index.
Šušak je rođen u martu 1945. u Širokom Brijegu u ustaškoj porodici, a otac i brat nestali su mu u maju iste godine, nakon partizanskog oslobođenja Zagreba. Mladi Šušak osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Širokom Brijegu, no 1963. započeti studij matematike i fizike u Rijeci nikad nije završio. Prije nego što je morao otići na odsluženje vojnog roka u JNA, Šušak je 1968. emigrirao prvo u Austriju, a potom u Kanadu u kojoj je već živio dio njegove porodice.
U Kanadi se Šušak isprva zapošljava u lancu restorana Scott’s Chicken Villa, a nakon toga osniva vlastitu kompaniju za ugostiteljstvo i soboslikarstvo. U brak sa suprugom Đurđom ulazi 1973. godine, a s vremenom su dobili troje djece: Katarinu, Tomislava i Jelenu. Šušak je bio aktivni pripadnik hrvatske dijaspore u Kanadi te se priključio krugu koji se okupljao oko franjevačkog samostana u Norvalu, koji je, pak, Franjo Tuđman posjetio na svom putu po Kanadi 1987., kad je i upoznao Šuška.
Šuškovo političko djelovanje u kanadskoj emigraciji bilo je ponajprije usmjereno protiv Jugoslavije kao takve i Josipa Broza Tita, a njegova najpoznatija prosvjedna akcija dogodila se 1979., kad je ispred tadašnje jugoslavenske ambasade u Ottawi pokušao postaviti lijes sa svinjom na kojoj je bilo napisano “TITO”. S obzirom na to da je svinja bila živa, cijeli je slučaj doveo do istrage kanadskih vlasti zbog kršenja zakona o okrutnosti prema životinjama.
U Hrvatsku se Šušak vraća 1990. godine i sudjeluje na Prvom općem saboru HDZ-a u Lisinskom, a nakon demokratskih izbora, postaje član hrvatske vlade na poziciji ministra iseljeništva.
Šušak se već tada počinje profilirati u lidera tzv. hercegovačke struje u HDZ-u, koja je imala tvrde nacionalističke stavove i koketirala s ustaštvom. I s pozicije ministra useljeništva Šušak se bavio pitanjima naoružavanja Hrvatske, što mu je i službeno postala zadaća kad je 18. septembra imenovan ministrom odbrane. Prethodno su se na toj poziciji u nekoliko mjeseci izredali Martin Špegelj, Šime Đodan i Luka Bebić, no Šušak ju je zadržao sedam godina, sve do svoje smrti od raka.
Za svog mandata, piše Index, Šušak je promovisao i novu generaciju većinom neškolovanih hrvatskih generala, kao što su Ivan Korade, Ivan Čermak, Ljubo Ćesić Rojs, Mirko Norac i mnogi drugi, iza kojih su ostale ne samo ratne pobjede nego i razni ratni zločini, kriminal, finansijske malverzacije i nasilničko ponašanje.
Porodici Šušak povratak u Hrvatsku izvrsno se isplatio – u Kanadi su živjeli životom niže srednje klase, dok su u Hrvatskoj dobili odlično plaćene i vrlo uticajne poslove u državnoj administraciji. Šuškova supruga Đurđa zaposlena je kao šefica kadrovske službe u tajnoj službi HIS, a porodica je stekla i raskošnu vilu u Zagrebu.
Kao ministar odbrane, Šušak se brzo sukobio s generalom Antunom Tusom, koji je bio načelnik Glavnog štaba, i to zbog Tusova plana probijanja obruča oko Vukovara. Tus je kasnije izjavio da je Šušak, kako bi zaobišao generale HV-a koji su došli iz JNA, uspostavio dvostruku liniju zapovijedanja, na što se požalio i predsjedniku Tuđmanu, no Šušak je očito imao slobodne ruke u vođenju MORH-a. Dvostruka linija zapovijedanja je i prema nekim svjedočenjima upućenih dovela do pada bosanske Posavine 1992, a prema jednoj verziji događaja, to je bila posljedica dogovora između Šuška i vođe bh. Srba, ratnog zločinca Radovana Karadžića.
Šušak je bio i jedan od najvećih zagovornika osnivanja tzv. Herceg-Bosne te velik poklonik Mate Bobana, a takvu je hrvatsku politiku predvođenu Franjom Tuđmanom Haški sud proglasio udruženim zločinačkim poduhvatom.
Šušak je uspostavio dobre odnose s američkom administracijom Billa Clintona, naročito ministrom odbrane Williamom Perryjem, kojega je nekoliko puta i ugostio u Hrvatskoj. Američka je podrška bila ključna za provođenje vojno-policijske akcije Oluja, kojom je u ljeto 1995. skršena tzv. Republika Srpska Krajina. Pritom je počinjeno dosta zločina nad civilima, zbog čega je Haški sud pripremao optužnice protiv Franje Tuđmana i Gojka Šuška, no obojicu je smrt spasila od suđenja. Umjesto njih optuženi su generali HV-a, koji su nakon višegodišnjeg procesa oslobođeni.
Šušku je rak pluća dijagnosticiran 1996., a umro je 3. maja 1998. u bolnici u Dubravi, u kojoj će nekoliko godina kasnije umrijeti i Franjo Tuđman. Na poziciji ministra odbrane naslijedio ga je Andrija Hebrang, koji je nakon nekoliko mjeseci mandata napustio MORH uz objašnjenje da se ne uspijeva nositi s golemim kriminalom koji je ondje vladao.
