„Nepristojna ponuda“ uzbunjivaču iz Krušika: Šuti i bit ćeš dobar ili ćeš da naje*eš

Osim što ga čak i najviši državni zvaničnici gotovo svakodnevno nazivaju špijunom koji je odao državne tajne, izričući mu tako javnu presudu prije suda i prije okončanja istrage, Aleksandar Obradović izložen je i novim vrstama pritisaka i ucjena.

Krajem oktobra do njega je stigla „nepristojna ponuda“ za koju mu je rečeno da bi mogla da okonča njegovu tešku situaciju.

Kako BIRN saznaje, dva muškarca koji su se predstavili kao pripadnici BIA prišli su Obradovićevom rođaku sa kojim je u bliskim odnosima i od njega tražili da prenese poruku. A poruka je glasila – ukoliko prestane da se bavi temom Krušika, biće prekinut krivični postupak protiv njega koji se vodi u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu i „sve će se lijepo završiti“. U suprotnom, „ima da naje*e”, poručili su mu.

Obradovićev advokat Vladimir Gajić je o ovome 4. novembra obavijestio zamjenicu tužioca za organizovani kriminal Jasminu Milanović Ganić.

„Objasnio sam o čemu se radi kao i razloge zašto se obraćam baš specijalnom tužilaštvu. Podnio sam joj i zvanično pismenu informaciju i dao kontakte lica koja su primila ponudu i prijetnju za Aleksandra Obradovića“, kaže Gajić za BIRN.

On je tužiocu takođe rekao da ne vjeruje da se radi o pripadnicima BIA, „jer oni nikada ne prijete, oni samo rade u tami“, već da misli da je to informacija koja preko podzemlja ide od samog ministra policije koji je pod direktnim udarom afere Krušik.

Gajić je odgovor dobio tek nakon 20 dana i u njemu je obaviješten da je bilješku o prijetnjama koje su prijavljene, to tužilaštvo uputilo Višem javnom tužilaštvu u Beogradu na dalje postupanje, jer to tužilaštvo vodi istragu protiv Obradovića za krivično djelo odavanje poslovne tajne.

„Stvar je dakle otišla u Više javno tužilaštvo u Beogradu. Kako znam ko vodi to tužilaštvo, jasno je da sam imao naivnu nadu kada sam pokušao da ovu stvar istjeram kroz institucije. Institucije pravne države u Srbiji ne postoje. To je jasno kao suza“, kaže Gajić poentirajući da Srbija više nije država, „ona je jedna vrsta kalifata Aleksandra Vučića u kojoj on radi šta hoće“.

Gajić navodi da je zato odbranu pored domaće usmjerio i na međunarodnu javnost. „Razmjere štete po Vučićev režim će se tek vidjeti u narednim danima“, kaže Gajić.

I dok Obradović i dalje sjedi u kućnom pritvoru zbog toga što je javnosti otkrio da je otac ministra policije uključen u trgovinu oružjem sa državnom fabrikom Krušik po povlaštenim cijenama, njegov advokat ukazuje da mu je pritvor određen bez ijednog dokaza u predmetu.

„Poslije više od 60 dana od kada je uhapšen 18. septembra 2019. godine, Aleksandru Obradoviću i meni kao njegovom braniocu nisu predočeni dokazi na osnovu kojih se vodi istraga“, kaže Gajić objašnjavajući da je Obradoviću prvo bio određen kućni pritvor, da je zatim proveo 20 dana u Centralnom zatvoru, nakon čega je ponovo vraćen u kućni pritvor.

„To je flagrantno kršenje njegovih elementarnih ljudskih prava“, upozorava Gajić.

U međuvremenu sve nadležne institucije, uključujući tužilaštvo i Agenciju za borbu protiv korupcije, uporno šute i ne odgovaraju na pitanja u vezi sa eventualnim pokretanjem postupka u kojem bi se istražila uloga ministra policije Nebojše Stefanovića u poslovima njegovog oca sa oružjem i informacijama o trgovini po povlaštenim cijenama.

BIRN je pitanja prvi put poslao još 19. septembra, ali uprkos upornim pokušajima da iz Tužilaštva za organizovani kriminal, Višeg tužilaštva u Beogradu i Agencije za borbu protiv korupcije dobijemo informacije o tome, jedini odgovor koji smo do sad dobili je – šutnja. U Tužilaštvu za organizovani kriminal ignorišu veći broj upućenih dopisa, dok u Višem tužilaštvu portparolka Irena Bjeloš čak ne odgovara ni na telefonske pozive.

U međuvremenu, NIN u novom broju objavljuje da je Tužilaštvo za organizovani kriminal 18. novembra 2019. uputilo zahtjev Bezbjednosno informativnoj agenciji i Vojnobezbjednosnoj agenciji za prikupljanje potrebnih obavještenja „povodom javno iznijetih tvrdnji o privilegovanju određenog broja pravnih lica u privatnom vlasništvu u vezi sa kupovinom i prodajom naoružanja i vojne opreme fabrike Krušik“.