“Nemojte ga dirati, ja ću ga spasiti”, a onda je strujni udar ubio i njega

Strašna tragedija potresla je u ponedjeljak građane Knina i okolice. U teškoj nesreći na radu koja se dogodila oko 11 sati u Tvornici vijaka DIV Grupe Tomislava Debeljaka, smrtno su stradali radnici Dragan Orlović (34) iz mjesta Ljubač nadomak Knina i Žarko Sarić (20) iz Knina.

U ponedjeljak još nisu bili poznati rezultati uviđaja kojim je rukovodio Zvonko Ivić, zamjenik županijske državne odvjetnice u Šibeniku, uz policijske službenike i djelatnike Inspekcije rada, niti su utvrđeni uzroci ove nezapamćene tragedije, piše Jutarnji list.

– Dana 29. aprila oko 11.08 sati od Hitne medicinske pomoći zaprimljena je dojava da su u tvornici samoborske tvrtke u Kninu teže ozlijeđena dva radnika. Njima je tokom pružanja medicinske pomoći u bolnici u Kninu konstatirana smrt u 11.50 sati. Po nalogu zamjenika županijske odvjetnice, tijela stradalih prevezena su zbog obdukcije na Odjel patologije – rekla nam je glasnogovornica šibenske policije Marica Kosor.

Prema neslužbenim informacijama, oba radnika poginula su od strujnog udara tokom čišćenja bazena u pogonu za galvanizaciju, kolokvijalno zvanom “galvana”. Obojica su preminula na mjestu nesreće. Riječ je o metalnom bazenu dugačkom četiri metra i teškom nekoliko tona u kojem se odlaže tekući cink, koji se koristi u procesu galvanizacije. Nakon što je ta tekućina iz bazena potrošena, pristupa se redovnom čišćenju posebnom kiselinom za tu namjenu.

Prilikom ovog kobnog čišćenja, 34-godišnjak se okliznuo i pao u bazen te ga je pogodio strujni udar. Njegov mlađi kolega navodno je rekao ostalim prisutnim radnicima “Nemojte ga dirati, ja ću ga spasiti”. Međutim, kad ga je primio za ruku, i njega je spržila struja.

Da su oba radnika smrtno stradala od strujnog udara, potvrdila je dr. Biljana Načevski Bulaja, liječnica Hitne medicinske pomoći u Kninu.

– Oba muškarca nisu pokazivala znakove života kada su dovezena u bolnicu. Naši djelatnici pokušali su ih reanimirati na mjestu nesreće i u kolima tokom vožnje. Pošto je riječ o mladim osobama, pokušali smo još jednu reanimaciju ovdje u bolnici, ali bezuspješno. Svi simptomi ukazivali su na to da je smrt nastupila od strujnog udara – rekla je dr. Načevski Bulaja.

Na jarbolu na ulazu u DIV-ovu tvornicu vijori se crna zastava u znak pijeteta prema stradalim radnicima. Njihovi malobrojni kolege koje smo zatekli na izlasku nisu bili raspoloženi za razgovor. Svi su redom samo ponavljali: “Strašna tragedija, ovo je velika tragedija. Ne znamo detalje!”

Ipak, spreman za razgovor preko žice bio je Vahid Derlić, koji je u tvornicu došao raditi iz BiH prije sedam mjeseci.

– Poznavao sam obojicu, to su mi kolege, radili smo jedni do drugoga. Ja radim na mašinama, oni dolje u pogonu galvane. Dobri ljudi. Dogodila se tragedija, nešto sa strujom nije bilo u redu. Uzrok njihove pogibije doznat ćemo nakon istrage. Dosad nije bilo problema, a kad se čisti taj bazen, ne isključuje se struja. Međutim, danas je došlo do nekog kvara i prethodno je nestalo struje. Šta je uzrok, ne znam. Bilo je slučajeva da je u starom pogonu nestajalo struje, a u galvani nikad. Nisam vidio kako se to dogodilo. To je bilo za vrijeme marende i kad sam se vraćao, vidio sam kako nose tijela – rekao je Vahid Derlić.

Dodao je da je u tvornici zaštita na radu bila na visokom nivou te da niko ne može početi raditi u tvornici dok ne položi zaštitu na radu.

Stradali Dragan Orlović bio je iskusni djelatnik i jedan od poslovođa u tvorničkom pogonu galvanizacije. Živio je s djevojkom s Kristinom, s kojom je planirao i skorašnje vjenčanje. Seoce Ljubač zavijeno je tugom otkad je pristigla vijest o stradavanju njegova stanovnika Dragana Orlovića. Njegova porodica ne pronalazi riječi kojima bi opisala tragediju koja ih je snašla. Tvornica DIV prehranjivala je Orloviće jer, osim Dragana, u tom pogonu radi i njegov mlađi brat.

– Ne prestajem plakati otkad su nam oko 10 sati ujutro javili da mog Drage više nema među živima. U DIV-u su se on i drugi moj sin Zoran zaposlili istog dana prije deset godina. Nikada mi se Dragan nije žalio da mu je teško raditi. Nije se žalio ni na uvjete rada. Niti jedan dan nije bio na bolovanju. Na posao je odlazio s veseljem, a ne s grčem. Do 6. marta živio je s nama u kući u Ljubaču te se odselio u podstanarski stan u Knin s djevojkom Kristinom, koja također radi u tvornici vijaka i s kojom je bio u vezi sedam, osam mjeseci. Bila je to ljubav. Očito se planirao i ženiti jer se ne bi samo tako odselio od nas – kaže za Jutarnji list otac preminulog Dragana Orlovića. Brat preminulog, također shrvan smrću, tek kratko kaže kako “o tragediji ne želi nagađati jer u pogonu nije bio kad se nesreća dogodila”. Njemu i bratovoj djevojci povratak u radnu kolotečinu bit će izrazito težak.

Bivši radnik DIV-a, susjed preminulog Orlovića, kaže da je “on radio najteži posao na svijetu”.

– Da, najteži je to posao. Radi se s otrovima, kiselinama, strujom, stalno se nešto diže i spušta. Dovoljna je sekunda da nešto pođe po zlu iako je mnogo toga već automatizirano. U moje vrijeme najvažniji dio opreme bile su zaštitne maske jer kad krene onaj neopisiv smrad, gušiš se i peku te oči. Ne pamtim ovakvu tragediju. Inače, nezgode u tvornici su rijetke. Sjećam se najteže nezgode, otprije nekoliko desetljeća, kad se viljuškar zaletio i srušio kantu s lužinom, čiji se sadržaj prolio po jednom radniku. Čovjek je preživio i dobio veliku odštetu – prisjetio se susjed preminulog Orlovića, naglasivši da je “bio čovjek kakvog se trebalo tražiti”.

Mladi 20-godišnji Žarko Sarić nedavno se zaposlio u tvornici, živo je s porodicom u Kninu, a njegovi roditelji porijeklom su iz Neorića, mjesta u općini Muć iz Splitsko-dalmatinske županije.

– Kao i svi građani, duboko smo potreseni tragedijom koja je zadesila naš grad. Upućujemo iskrene riječi duboke sućuti porodicama stradalima. Dan pokopa stradalih radnika bit će proglašen danom žalosti u Kninu – rekao je kninski dogradonačelnik Marijo Čačić.