Nekada grad od pola miliona ljudi danas je razrušeni grad duhova

Mjesec dana nakon oslobođenja Ramadija od džihadista Islamske države, ovaj nekada velegrad od pola miliona stanovnika danas je potpuno opustošen. Grad duhova. Na cesti nema nikoga, a u ruševinama je ionako nemoguće živjeti. Reporter Reutersa koji je ušao u grad kaže da je u Ramadiju jedino moguće vidjeti iračke specijalce koji paze da u gradu nije ‘zapeo’ pokoji zalutali ISIS-ovac. Snajperist satima stoji ukipljen, gleda kroz nišan, ali na obzoru nema baš nikoga.

Ramadi je najveći grad u zapadnoj iračkoj pokrajini Anbar koji je šest mjeseci bio u rukama Islamske države. Iračka vojska pošteno se namučila da ga oslobodi, mjesecima su trajale strašne bitke, ali na kraju je operacija ipak polučila uspjeh koji bi mogao označiti prekretnicu u ratu protiv Islamske države u Iraku. Sjajan poticaj za ‘bitku svih bitaka’ – za drugi najveći irački grad Mosul.

Iračke vlasti tvrde da je ključ oslobođenja grada bilo neprestano bombardiranje koje je trajalo još od juna. Čak i danas, tri sedmice nakon što su Iračani proglasili pobjedu, svake minute čuje se neka detonacija.

– Ubili smo osam terorista – čuje se preko voki-tokija uspavanog snajperista koji promatra crni dim s istoka grada.

– Pripremili su automobil bombu, ali uspjeli smo ih zaustaviti.

Upravo je istok grada bio zadnji naseljeni dio Ramadija. To je bilo posljednje utočište džihadista, a poznato je kako ISIS-ovci civile koriste kao živi štit. Danas je tamo iračka vojska, ali u strahu od zalutalih terorista, vojska evakuira i taj dio grada. Svjedočanstva ljudi su stravična, neki tvrde da su se čak 11 dana skrivali bez hrane i pića.

– 11 dana sam morao piti blatnu vodu. To je bilo nehumano – rekao je jedan stanovnik Ramadija prije nego što je u pratnji iračke vojske napustio rodni grad.

Šest mjeseci nakon brutalnog bombardiranja Ramadi je jedna velika ruševina. Ujedinjeni narodi su objavili da je oštećeno ili uništeno 4.500 zgrada. Od toga je 1.500 zgrada sravnjeno sa zemljom. Jedini dokaz da je tu nekada bilo života je golemi opustjeli lunapark. Na ulicama je nemoguće hodati jer je sve puno dijelova razrušenih zgrada…

– One zgrade koje su preživjele naše i američke napade su srušene od strane džihadista. Ništa nam nisu htjeli ostaviti…

Dućani, kuće i zgrade su napušteni i ko zna kada će ponovno biti nekoga unutra. Pola miliona ljudi je odavno pobjeglo, neki od njih su već u Evropi i ne pada im na pamet vraćati se…