Neizvjesna budućnost Alžira poslije Buteflike

Odlaskom dugogodišnjeg predsjednika Alžira Abdelaziza Buteflike ispunjen je prvi zahtjev stotina hiljada demonstranata koji su sedmicema protestovali, ali to vjerovatno neće zadovoljiti njihovu želju za temeljnim demokratskim promjenama, pišu svjetski mediji a prenosi RSE, ukazujući da je s posljednjim prevratom na sjeveru Afrike i dalje živ duh Arapskog proljeća.

Stabilnost nije dovoljna

Alžirski demonstranti su možda svjesniji od drugih o potencijalnom razočaranju i opasnosti poslije prvobitnog uspjeha u smjeni predsjednika, piše The Guardian, ali i ističe da su stotine hiljada učesnika protesta podsjetile autoritarne vlasti da njihovi građani očekuju nešto bolje i da se “neće zadovoljiti samo sa stabilnošću”.

Poruka alžirskih protesta je da “postoji prava snaga u snazi naroda”, kao i da “naslijeđe Arapskog proljeća tek treba odrediti”, ocjenjuje Guardian u uredničkom komentaru.

Krvoprolića, prevrati i povećana represija koji su uslijedili poslije početne euforije i idealizma Arapskog proljeća nisu daleko od misli Alžiraca, piše londonski list, ukazujući da bi susjedni Tunis, gdje je ustanak 2011. počeo, može ponuditi inspiraciju Alžiru, mada “Sirija, Libija i Egipat bacaju veliku sijenku”.

Isto tako, u sjećanjima Alžira je “crna decenija” 90-ih kada je u sukobu islamističkih pobunjenika i vlade poginulo do 200.000 ljudi, pošto je kratka demokratska obnova zemlje krajem 80-ih završila kada je vojska otkazala izbore s napredovanjem islamističkih partija.

Posljednje demonstracije su ostale mirna “revolucija osmijeha”, ističe Guardian, koji konstatuje da se može naglasiti poštovanje demonstranata za bezbjednosne službe i vojsku, ali da takođe prisustvo porodica koje protestuju zajedno ukazuje na stepen vjere u svoju bezbjednost na ulicama. Uspjeh u svrgavanju Buteflike je umnogome posljedica sposobnosti demonstranta da se ujedine oko zahtjeva za promjenom, ali i postojanja relativno vibrantnog civilnog društva, zaključuje list.

Ključni akteri alžirske politike

Buteflika (82) je bio na čelu Alžira od 1999. uz podršku odanih pomagača, ali je niz njih počeo da ga napušta pod pritiskom masovnih uličnih protesta od početka februara pošto je najavio kandidaturu za peti mandat, piše agencija France-Presse, dodajući da je jedan od prvih bio načelnik generalštaba Ahmed Gaid Salah.

Gaid Salah je bio lojalan pristalica koji je pomogao Butefliki da razmontira moćnu obavještajnu službu DRS koju su mnogi smatrali “državom u državi”, ali je tokom godina postao jedna od najmoćnijih figura režima, što mu je omogućilo i da traži odlazak Buteflike, piše AFP uz ocjenu da je vojna intervencija za okončanje protesta bila malo vjerovatna, pošto vojska nije djelovala da je spremna da se upušta u sukob kao u krvavom građanskom ratu 90-ih.

Prema ustavu, predsjednik gornjeg doma parlamenta Abdelkader Bensalah preuzima ulogu privremenog lidera na 90 dana tokom kojih treba da se organizuju predsjednički izbor. AFP dodaje da je Bensalah (77), insajder u establišmentu, bio na čelu gornjeg doma 17 godina.

Ključni saveznik bivšeg predsjednika je njegov 21 godinu mlađi brat i savjetnik Said Buteflika koji je često navođen kao vjerovatni nasljednik. Rijetko je viđan u javnosti i imao je veliki uticaj iza kulisa dok se pogoršavalo zdravlje njegovog brata, ali bi s ostavkom predsjednika mogao da ode i veliki dio njegovog uticaja, ocjenjuje francuska agencija.

Alžirske političke partije, uključujući opozicione, marginalizovane su masovnim protestima. Demonstranti su ustali i protiv Buteflikinog Nacionalnog oslobodilačkog fronta (FLN) i njegovog koalicionog partnera Nacionalnog ujedinjenja za demokratiju (RND) u okviru zahtjeva za promjenu sistema. RND i neki članovi FLN-a su pod pritiskom protesta napustili predsjednika, ali nisu uspjeli da pridobiju demonstrante koji traže promjene, piše AFP, dodajući da ni opozicione partije nisu prošle puno bolje pošto su i one imale ulogu u političkom sistemu.

Šta dalje?

Mada su demonstranti uspjeli u uklanjanju Buteflike bez ijednog izgubljenog života ili ispaljenog metka službi, situacija je daleko od riješene, ocjenjuje The New York Times, ukazujući da sama ostavka Buteflike vjerovatno neće zadovoljiti demonstrante, pošto je privremena vlast već viđena kao Buteflikova kreatura.

Privremene vlasti koje predvode Bensalah i premijer Nuredin Bedui kojeg je imenovao Buteflika nominalno su na vlasti, ali je izvjesno da vojska pažljivo prati situaciju. Podjednako je izvjesno, dodaje New York Times, da je kredibilitet privremenih vlasti na ulici ograničen s otvorenim pitanjem koliko će uopšte trajati.

Iako je glavni zahtjev demonstranta ispunjen, privremene vlasti simbolišu drugu žalbu demonstranata da Alžir ostaje u rukama “sistema” – veze kompromitovanih političari, biznismena i vojske koji su suzbijali demokratiju, piše list i zaključuje da zato ostavka Buteflike vjerovatno neće zadovoljiti demonstrante. Demonstranti ujedinjeni pod sloganom promjene sistema – a svi povezani s Buteflikinim režimom su sumnjivi u njihovim očima – traže nov početak s novim liderima, pravim izborima i pravom vladavinom pravom.

Pored toga je neriješeno pitanje koliko će vojska dozvoliti demonstrantima da idu u zahtjevu za promjenu sistema, ukazuje list i ističe da je general Gaid Salah, koji je rekao da je na strani mase, i sam prilično dio režima.

Ali s, druge strane, vojska je bila konačni arbitar u političkom životu Alžira od sticanja nezavisnosti prije 57 godina, dodaje New York Times. Bez podrške vojske malo je vjerovatno da bi protestni pokret uspio da otjera predsjednika, kao što je i malo vjerovatno da će vojska budućnost zemlje potpuno prepustiti civilima, podvlači list i prenosi ocjenu direktora ženevskog Centra za studije i istraživanja arapskog i mediteranskog svijeta Hasnija Abadija da je vojska jedini ključni akter i da poručuje ulici: “Ja sam tvoj sagovornik”.

Snage Arapskog proljeća i dalje žive

Mada je djelovalo da se Arapsko proljeće ugasilo prije više godina s prevratima, građanskim ratovima i povratkom autoritarnih vladara, moćne struje koje je stvorilo – narodni nemiri usljed ekonomske stagnacije i korupcije, kao i žudnja za otvorenijim društvima – nikada nisu nestale, što pokazuju promjene u Alžiru, piše The Washington post u uredničkom komentaru.

Prerano je, međutim, reći koliko će dalje biti promjena poslije ostavke Buteflike, piše Washington post, ali upozorava da bi zainteresovani za Bliski istok trebalo da počnu da izvlače lekcije – počevši od administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Trump se, kako se ističe u uredničkom komentaru američkog lista, kladio na posljednju generaciju diktatora u regionu, uključujući Muhameda bin Salmana u Saudijskoj Arabiji i Abdela Fataha el-Sisija u Egiptu, iako sprovede najbrutalnije represije u modernoj istoriji svojih država. List dodaje da ni Egipat ni Saudijska Arabija ne djeluju stabilno, pošto vlasti nisu ponudile izvodiva ekonomska rješenja, posebno za nabujalo mlado stanovništvo.

List zaključuje da je podešavanja spoljne politike SAD očajno potrebno i ocjenjuje da Trump sljedeće nedjelje, kada primi Sisija u Bijeloj kući, treba da na njega izvrši pritisak da zaustavi gušenje građanskog društva i hapšenje miroljubivih protivnika, posebno sekularnih liberala koji traže reforme.

Sisija bi prije svega trebalo pritisnuti da odustane od pokušaja da promijeni ustav prema kojem će moći da bude na vlasti do 2034, dodaje Washington post i ističe da “Alžir nudi novi živi primjer šta se može desiti kada se vladari, koji ne polažu odgovornost, ušanče dok ignorišu prijeko potrebnu promjenu društva”.