Kandić: Ja još nisam razumjela koja je Vučićeva politika prema Kosovu

– Slavlje u Mitrovici, „pobeda“ Srbije (nakon što Kosovo nije primljeno u Interpol), i mlake reakcije stručne javnosti nedvosmisleno pokazuju da u Srbiji ne postoji elementarno razumevanje da nema normalizacije bez približavanja oko zajedničkih interesa, važnih za budućnost – uspostavljanja vladavine prava, komentariše za Danas Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo.

Kako vidite način na koji su se srpski zvaničnici protivili da Kosovo postane članica te međunarodne organizacije, kao i trijumfalizam nakon tog, prema njihovoj interpretaciji, uspjeha predstavnika vlasti?

– To što Srbija lobira protiv članstva Kosova u međunarodnim organizacijama nije ništa drugo nego nepromišljena politika koja Srbiji ne donosi dobro, a odmaže Srbima na Kosovu, mislim na uskraćivanje brojnih međunarodnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava. Kosovo nije član Savjeta Evrope, Srbi ne mogu da se žale Evropskom sudu za ljudska prava zbog toga što su zakonom isključene porodice žrtava poslije juna 1999. godine.

Kako razumijete izjave poput onih koje je dao šef srpske diplomatije, Ivica Dačića, da je Kosovo u Interpolu jer su svi već na potjernici, kao i onu koja je, reklo bi se, još dramatičnija, da je „Kosovo preko Kurca“ htjelo da uđe u Interpol?

– Ministar Dačić svodi diplomatiju na pijacu. A drugačija spoljna politika Srbije bi mogla da pomogne u približavanju Srbije i Kosova u uspostavljanju dobrih susjedskih odnosa. Za vrijeme rata on je pomogao svom kolegi sa studija Bahriji Caniju da izađe iz tajnog zatvora Službe DB i da napusti Srbiju, a danas, sudeći po njegovim riječima i akcijama (pridobijanje tačkastih država da ponište priznanja Kosova), on bi cijelo Kosovo zatvorio, izolovao u jamu, da ne postoji. Činjenice o broju ubijenih civila na Kosovu, 1998 – 2000: 8.676 albanskih civila, 1.196 srpskih i 445 romskih civila, upućuju na veliki oprez u vezi sa ministrovom „pošalicom“ da je Kosovo već u Interpolu. Gdje će Srbija sa svojom kosovskom prošlošću?

S druge strane, navodno, imamo „pristojniji“ odnos koji je izrazio predsjednik Srbije, a to je ne bi trebalo ponižavati Kosovo jer je doživjelo debakl prilikom glasanja. Da li to vidite kao iskren stav, s obzirom na njegov cjelokupan odnos prema kosovskom problemu?

– Od njega je razuman i pristojan svijet očekivao da podrži članstvo Kosova, jednostavnim i tačnim objašnjenjem – da je članstvo u interesu Srba na Kosovu, cijele regije i uslov normalizacije odnosa. Držao je stranu ministra Dačića i ostalih političara, to se vidjelo u medijima, tako da poslije „pobede“ značajnim doprinosom, svaka naknadna riječ je suvišna.

Kako vidite izjave Vučića u kojima on kaže da Srbi nisu razumjeli njegovu politiku prema Kosovu i u kojima on pod podjelom ili razmjenom teritorije podrazumjeva da je to antiteza i antistav nacionalističkom?

– Ja još uvijek ne znam, nisam razumjela koja je njegova politika prema Kosovu. Dobro se nosi sa poglavarima Srpske pravoslavne crkve, koji bi da zadrže svoje privilegije i bogatstvo, da crkve i sveštenstvo na Kosovu čuvaju i međunarodne snage i Kosovska policija, ali bez priznanja i podjele. Ako predsjednik predlaže priznanje Kosova uz pripajanje Mitrovice i još nekih djelova sjevernog Kosova Srbiji, to je, po mom mišljenju, loše rješenje. Mitrovica je važna za Srbe u centralnom Kosovu. Tu su bolnica, fakulteti, sud i druge ustanove od egzistencijalnog značaja za Srbe. Ako nema Mitrovice, Srbi će napustiti Kosovo. Politički Srbi, mislim na Srbe u Mitrovici, jesu biznismeni, sa kućama u Srbiji, i nekontrolisanim poslovima na Kosovu, i sve više i u Srbiji. Njih se ne tiču obični Srbi u Mitrovici, a ponajmanje šta će biti sa Srbima u Gračanici, Lapljem Selu, Novom Brdu, Ranilugu, Štrpcima… Dobro rješenje je ekonomsko jačanje Mitrovice i Gračanice, da bolnica u Mitrovici postane poznata u regionu, da se znanje o novim tehnologijama i digitalizaciji prenese Srbima, da se znanjem i sposobnošću nametnu na Kosovu i u regionu. Rješenje za Kosovo mora da uključuje poboljšanje uslova života, političkih i ekonomskih prava Srba. Srbi nisu integrisani u kosovsko društvo. Kosovski političari su zainteresovani samo za Srbe koji učestvuju u kosovskim institucijama, a ostali ih Srbi ne zanimaju. Otuda je moguće da Srbi ne mogu da obiđu Đakovicu u kojoj su rođeni i proveli život. Razumijem da je neka mala demarkatija potrebna, ali to treba ostaviti da se radi u dobrosusjedskoj atmosferi, nakon priznanja Kosova u postojećim granicama.

Šta mislite o sve učestalijim porukama o tome da su mnoge države EU ali i SAD spremne da pristanu na promjenu granica bez obzira na opasnosti po bezbjednost običnih ljudi koji žive na Kosovu, ali i onih nacionalističkih ideja u Bosni koji, takođe, prijete da ugroze obične ljude?

– Njemački stav je iskren, argumentovan i uliva povjerenje. Neke zemlje EU i neki predstavnici Evropske komisije kao da su zaboravili šta su „korekcije granica“ donijele ljudima s područja nekadašnje SFRJ, poručila je Kandić.