Narkobossovi Balkana: Jedan je počeo krađom eurokrema i kobasica

“Krvavim” su novcem kupovali vile, hotele, diskoteke i restorane te najskuplje aute, koji su im statusni simboli. Kako bi zameli trag novca, nerijetko su se koristili i imenima rođaka.

Zloglasnom narkodileru, srpskom “bogu i batini”, kako ga je nazvao srpski premijer, Dragoslavu Kosmajcu (61) 2014. godine u vilu u elitnom predjelu Beograda upala je policija. U trenutku hapšenja bio je u potkošulji, a na ormariću je stajala knjiga o još jednom poznatom narkobosu, Darku Šariću, koji se policiji predao u martu te godine.

Na stolu je imao četiri pepeljare jer je bio strastveni pušač. Nekoliko dana nakon hapšenja u srpskim medijama otkriva se i jedna druga slika čovjeka koji je drogu dilao za cijeli Balkan. Kosmajac je svakoga dana sam išao u prodavnicu po hljeb, na kioscima brze hrane jeo pljeskavicu i gradom se vozikao na vespi.

Imao je na desetine lokala koje je iznajmljivao, a lično je prikupljao novac od najma. Ako neko nije imao, nije od toga, navodno, radio prevelik problem. Već bi uzeo koliko čovjek ima ili došao drugi put.

“Činjenica da su oni u zatvoru govori da se srpske vlasti bore s organizovanim kriminalom. Prvi korak je napravljen, a sad treba videti kako će završiti drugi i kako će se stvari rasplesti na sudu”, rekao je prošle godine Vojislav Tufegdžić, urednik u Novome magazinu, koautor dokumentarnog filma “Vidimo se u čitulji” u kojem je prikazan organizovani kriminal u Srbiji.

Policija je u Kosmajčevu vilu upala u cik zore, oko 4.30 sati. Dragoslav se, navodno, nije opirao hapšenju. Nakon pretresa cijele kuće su ga odvezli.

“Djeca se nisu ni razbudila kad im je policija odvela oca”, rekla je njegova supruga Aleksandra.

“Dragoslav je nedavno operisan. Imao je problema sa srcem”, rekla je Aleksandra srpskim medijima.

A upravo na ime Kosmajčeve supruge i sina Lazara (24) glasilo je oružje koje je policija još u januaru 2014. pronašla u njihovoj palači. Doduše, imali su uredne dozvole.

Uredno su i registrovani na čak 13 adresa, na kojima su kuće, stanovi, saloni i radionice. Ukupna imovina obitelji navodno je vrijedna 10,7 miliona eura. Dragoslav je vlasnik ili suvlasnik čak 31 stana. Ima šest lokala vrijednih 1,1 milion eura.

Komšije za njega imaju samo riječi hvale. Kažu kako je primjer dobrog susjeda. Kosmajac se vrlo rijetko pojavljuje u javnosti. Karijeru je počeo tako što je prijatelje slao u Italiju da prevoze automobile u kojima je prethodno krio i po 20 kilograma droge.

Malo po malo širio je svoj biznis u distribuciji droge, prvo u regiji, a onda i šire. Danas, navodno, ima svjetsku karijeru, kontakte s kolumbijskim kartelima i uhodane kanale za krijumčarenje kokaina za zemlje zapadne Evrope.

Ipak, hapšenje nema veze s trgovinom droge, iako istražitelji ne sumnjaju da će naići i na to. Kosmajca zasad terete za utaju poreza. Sumnja se da je novac od krijumčarenja investirao u stanogradnju i tu je, navodno, bilo nezakonitosti.

Kosmajac je još od devedesetih surađivao s najpoznatijim kriminalcima u regiji, pa tako i s balkanskim “kraljem kokaina” s beogradskom adresom Darkom Šarićem, čiju je knjigu čitao u trenutku hapšenja.

Narkoboss Šarić je četiri godine bio lice s potjernice zbog krijumčarenja 5,6 tona kokaina, pranja novca i umiješanosti u likvidacije više ljudi. Skrivao se u zemljama Južne Amerike.

Navodno se i podvrgavao plastičnim operacijama ne bi li promijenio izgled. Sve dok srpska tajna služba 2013. nije organizovala posebnu grupu koja ga je tražila devet mjeseci.

Nakon što je hapšenje postalo izvjesno, policiji se javio Šarićev odvjetnik i ponudio predaju.

Šarić je u martu 2014. u pratnji specijalaca sletio u zračnu luku u Beogradu i od tada je iza rešetaka. Šarić je najtraženiji narko bjegunac postao nakon akcije urugvajske policije kodnog naziva “Balkanski ratnik”.

Zapravo je s kumom Draganom Tošićem iz Ljubljane i organizovao tu bandu kriminalaca iz Hrvatske, Srbije, Slovenije i Crne Gore, koji su s dva miliona eura gotovine u Urugvaju kupili 2171 kg kokaina.

Drogu su namjeravali u Evropu prevesti prekooceanskom jahtom. Ali kokain je zaplijenjen. Bila je to samo jedna od akcija “Balkanskog ratnika” te je optužnica Šariću prilično duga. Šarićev klan novac od šverca droge “prao” je ulažući u legalne poslove.

Doslovce su “krvavim” novcem kupovali vile, hotele, diskoteke i restorane te najskuplje aute, koji su im statusni simboli. Kako bi zameli trag novca, nerijetko su se koristili i imenima rođaka. Balkan je doslovce bio zapljusnut Šarićevim kokainom.

Osim zaplijenjenih dvije tone kokaina u Urugvaju, Šarićevu bandu se tereti da su 2008. i 2009. iz Južne Amerike do talijanskih luka prokrijumčarili više od pola tone kokaina.

Iako je danas, navodno, težak 27 milijardi dolara, narkoboss Šarić u policijske spise je 1991. ušao pljačkom trgovine. On i prijatelj tada su ukrali salamu, čajnu, slaninu, suha rebra, gljive, eurokrem, čarape, prženu kafu…

U svijet ozbiljnog kriminala zakoračio je 1993. kad je u pljački kuće krojača Dragana Kneževića odnio svu ušteđevinu u iznosu od 72.000 tadašnjih njemačkih maraka i više od kilograma zlatnog nakita.

Danas je u zatvoru, a vrijeme krati knjigama koje mu donosi supruga. U zatvoru je i Luka Bojović, još jedan od vodećih narkobossova, koji u Madridu čeka izručenje Srbiji.

On je heroinom iz Afganistana i kokainom iz Južne Amerike opskrbljivao tržišta u Austriji i Njemačkoj te ostvarivao milione eura na mjesec, o čemu su pisali čak i austrijski mediji.

Nazvali su ga glavnim narkobossom Evrope, koji će odgovarati i za ukupno 20 ubistava u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Holandiji i Španiji. I Bojović je, baš kao Šarić, uspješno izbjegavao policiju zahvaljujući promjenama izgleda.

Čak četiri puta obavio je “makeover” kako ne bi sličio onome Luki Bojoviću s potjernice. Prvo je bio ćelav, pa je imao kratku kosu, a onda je naglo smršao.

Mijenjao je stil odijevanja te ga upotpunjavao naočalama za vid i bradom. Iako stručnjaci kažu kako se nije podvrgao operacijama, činjenica je da nije nalikovao na lice s potjernice.

Nakon hapšenja, španska policija je u njegovu stanu pronašla arsenal oružja, laptope, mobitele, prigušivače i 500.000 eura. Bojović je “operirao” i na hrvatskom terenu.

Tako su se njegovi ljudi Sretko Kalinić i Miloš Simović, koji su bili u bijegu od 2003. godine zbog sudjelovanja u ubojstvu srpskog premijera Zorana Đinđića, godinama skrivali i u Hrvatskoj.

Povezuje ih se i s ubojstvom Cvetka Simića, srpskog kriminalca, čije raskomadano tijelo je pronađeno na Jarunu 2010. godine. Prije dvije godine pao je i crnogorski Escobar Safet Kalić (43), kojem je na svadbi prije 13 godina pjevala Severina.

Prema jednoj priči, kralj heroina za dvije joj je pjesme platio tadašnjih 50.000 njemačkih maraka, dok druga verzija kaže kako je za 30.000 maraka otpjevala desetak pjesama.

O tom nastupu Severine dugo se šuškalo, ali dokaza nije bilo sve dok u javnost nije izašla snimka.

“Prvi sam put u Crnoj Gori i drago mi je što sam vas upoznala, sve vas, okupljene ovdje”,poručila je Severina s bine i zaželjela sreću mladencima.

https://www.youtube.com/watch?v=qPrhbk8td3c

Inače, kum mu je Darko Šarić. Kalić je na međunarodnoj potjernici bio tri godine, a tražili su ga zbog optužbe za pranje više miliona eura stečenih prodajom heroina u Njemačkoj.

Uhapšen je u jednoj europskoj državi, a u međuvremenu mu je već počelo suđenje u odsustvu. Prema odluci tamošnjeg pravosuđa, njemu i članovima njegove obitelji oduzeta je imovina vrijedna više od 22 miliona eura.

U registru Privrednog suda na Kalićevo ime vode se tri poduzeća, a povezan je s još nekima, koji su u vlasništvu članova njegove porodice. Uglavnom je riječ o hotelijerstvu i ugostiteljstvu.

Tačnih podataka o tome koliko je doista težak crnogorski “kralj heroina” nema, ali činjenica je da je kapital stekao u prilično kratkom razdoblju. Naime, u Njemačku je otišao poslije drugog razreda gimnazije, a u rodni grad se vratio krajem devedesetih prošlog stoljeća. I to bogat.

Poslije je na jednom suđenju izjavio kako je početni kapital od 160.000 eura stekao baveći se statistikom u Njemačkoj. Na listi uhapšenih do danas nije Srbin Nebojša Gacanović, za kojim je također raspisana potjernica.

Riječ je o šverceru iz hrvatske skupine koja je iz Kolumbije preko Karipskog bazena do Hrvatske pokušala prokrijumčariti 180 kilograma kokaina. Ovaj lanac krijumčara je prije tri godine uspjela razbiti dominikanska policija.

Ali Gacanović im je pobjegao. Riječ je o dileru kojeg se ne može nazvati narkobossom i kojem je ovo vjerojatno bio jedan od prvih većih poslova.

Naime, Gacanović u Srbiji nema policijski dosje, za razliku od ostalih u toj skupini. Srpsko hrvatske narkoveze dovele su i do operacije “Kolovoz” 2007. godine.

U opsežnoj akciji policija Njemačke, Italije, Holandije, Luksemburga i Hrvatske uhapšeno je tada 23 ljudi, od čega 10 Hrvata koji su od 2000. do 2007. godine iz Kolumbije prokrijumčarili oko 200 kilograma kokaina u EU.

Glava narkolanca Stjepan Prnjat uhićen je u Njemačkoj, a Milan Štifanić i Dalibor Šilić uhićeni su u Rijeci nakon što im je zamrznuta sva imovina.

Prnjat je otkriven nakon što je u Ičićima kupio pet milijona eura vrijednu vilu s bazenom i iznajmljivao jahtu kao nezaposlen, kao i Štifanić koji je nedavno kupio kuću za 1,6 miliona kuna.

Prnjat je u krijumčarenje upetljao i svoju majku, sestre te suprugu, koje su tada također bile uhapšene, no ne u Hrvatskoj. Prnjat, koji je prozvan hrvatskim Escobarom, danas služi zatvorsku kaznu u Italiji.