Napad na Novom Zelandu odraz je višedecenijske islamofobije i rastućeg bjelačkog nacionalizma

Do toga je doveo niz događaja u prvoj godini milenijuma, piše Vilson, i dodaje kako su u periodu “oduševljenog učešća zemlje u ratu protiv terorizma” – islam i muslimani često tretirani kao javni neprijatelji, a govor mržnje protiv njih se neumoljivo normalizirao, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Navodeći nekoliko primjera, Vilson je između ostalog podsjetio na prošlogodišnji izvještaj sidnejskog Dejli Telegrafa (Daily Telegraph) o navodnom stanju bijelih farmera u Južnoj Africi, na način koji je odražavao krajnje desničarske mitove o “bijelom genocidu”. Ovo je dovoljno dobro funkcionisalo da bi izazvalo kratkotrajni prijedlog politike od strane ministra za imigraciju da se bijelcima da “posebna pažnja”, prenosi Gardijan.

Ova normalizacija bijelih nacionalističkih koncepata vidljiva je i u politici, ističe Vilson, dodajući kako je upravo prošle sedmice bivši lider laburista Mark Latham, koji se sada kandidirao za državni ured, predložio da identificirani autohtoni narodi trebaju obaviti DNK testiranja prije nego što dobiju socijalnu pomoć.

Kolumnista Gardijana zaključuje da Australija sada ima javnu kolekciju otvorenih bijelih nacionalista, što je posljedica kontinuiranog govora mržnje i ksenofobije iz nekih od najmoćnijih institucija u zemlji. “To je okruženje u kojem su muslimani, izbjeglice i imigranti postali shvaćeni kao neprijatelji Australije. To može biti okruženje koje je hranilo bjelački nadmoćni teror”, napisao je australijski novinar.

Globalni trend islamofobije i desničarske mržnje

Čini da se tragedija na Novom Zelandu mogla dogoditi gotovo bilo gdje – s obzirom na globalni trend islamofobije i desničarske mržnje, piše urednički tim Forin polisija (The Foreign policy) koji je izdvojio nekoliko najčitanijih tekstova koji tu tvrdnju objašnjavaju.

Navodeći kako islamofobija u Sjedinjenim Američkim Državama ima dugu historiju, ali je najizraženija proteklih godina, Forin polisi podsjeća na tekst iz 2017., u kojem novinarka Betani Elen-Ibrahimian (Bethany Allen-Ebrahimian) upozorava na ono što ona naziva “Islamofobija Inc. (“Islamophobia Inc.”). U godinama nakon 11. septembra, objašnjava novinarka, “mala, ali moćna mreža finansijera i ideoloških aktivista” vodila je veliku kampanju dezinformacija, tražeći da se islam istjera kao đavolja prijetnja koja mora biti iskorijenjena. “Oni su utjecajni u gradskim vijećima i državnim zakonodavstvima”, upozorava ona, a sada „imaju uho predsjednika Sjedinjenih Država“.

Islamofobija nije jedinstvena za američku javnost, piše Forin polisi. U Kini, objašnjava Frenki Hjuang (Frankie Huang), pisac sa sjedištem u Šangaju, muslimanske grupe „izvještavaju o rastućem broju napada skupina koje se označavaju kao „anti-halal”. Džejms Palmer (James) smatra da je kineska vlada barem djelomično kriva. Sredinom decembra 2018. godine, kaže on, vlada je ukinula halal standarde hrane. Nekoliko sedmica kasnije, zatvorila je tri istaknute džamije. Mnogi drugi su već bili zatvoreni ili prisiljeni da preuređuju. Zašto sada? “Novom moćnom Han nacionalizmu je potreban unutrašnji neprijatelj”, objašnjava on, “a islam se uklapa u to.”

U međuvremenu, u Evropi sumnja na muslimane porasla je nakon izbjegličke krize. Pišući 2016. godine, novinar Henri Džonson (Henry Johnson) izvještava o studiji koja je pokazala da 40 posto njemačke javnosti želi da Berlin zabrani ulazak muslimana u zemlju. Evropski sud pravde je u međuvremenu podržao zabrane za žene koje nose marame u Francuskoj i Belgiji. A populisti koji promovišu sumnju na imigrante i islam su pokazali snažne rezultate na nekoliko evropskih izbora, napominje Metju Gudvin (Matthew Goodwin) s Univerziteta u Kentu, napisao je Forin polisi.

Porast zločina počinjenih iz mržnje

Dženifer Rubin (Jennifer Rubin), kolumnistica Vašington posta (The Washington Post), piše kako je masakr u Krajstčerču (Christchurchu) na Novom Zelandu rezultat demonizacije muslimana i imigranata, te da je manifest od 74 stranice, koji je ubica ostavio nakon napada – koji je bio pun teorija zavjere o bijelom natalitetu i “bijelom genocidu“ – potvrda da se “smrtonosna vizija bjelačkog nacionalizma proširila na međunarodnoj razini”.

Rubin naglašava kako je za smrt nevinih – za napad na vjersku slobodu kao čin nezamislivog zla – odgovoran ubica, ali da američki predsjednik Donald Tramp (Trump) već treću godinu mandata doprinosi širem problemu – potičući islamofobiju na račun poduzimanja ozbiljnih i trajnih napora protiv desničarskog terorizma.

Kolumnistica WP piše kako smo u tri godine Trampovog mandata svjedočili njegovom “poticanju iracionalnih i neutemeljenih strahova od muslimanskih napadača”, dok s druge strane izjavljuje da su “vrlo fini” ljudi bili među neonacističkim demonstrantima u Šarlotsvilu (Charlottesville), koji su skandirali bijelu nacionalističku temu (“Jevreji nas neće zamijeniti”), što je prema njenim riječima ista “zamjenska” ideologija koja je u srcu napada na Novi Zeland.

“Tramp je angažovao savjetnike koji vjeruju da su Sjedinjene Države u borbi za život i smrt s islamom, zamagljujući razliku između pripadnika svjetske religije i fundamentalista odgovornih za terorističke napade. On je praktično ignorirao desničarski domaći teror – uprkos njegovom porastu u Sjedinjenim Državama i širom svijeta: krajnje desničarske grupe i pojedinci izazvali su 66 smrtnih slučajeva i pokrenuli 127 napada u regionima između 2013. i 2017. godine. Većinu napada izvršili su usamljeni akteri s krajnje desnim, bijelim nacionalističkim ili antimuslimanskim uvjerenjima.”

Rubin dodaje kako američki predsjednik ima na raspolaganju desničarske medije, a da desničarski i bijeli nacionalisti pune društvene medije istom slijepom mržnjom. “U ovom kotlu islamofobije, rasizma i ksenofobije, u SAD smo vidjeli značajan porast zločina iz mržnje – 17 posto u 2017. – Šta smo očekivali?” pita se kolumnistica Vašington posta.

Ideje rasizma završavaju nasiljem

Kanadski pisac Omar Aziz za Njujork tajms (The New York Times) piše kako se muslimani već dugo vremena prikazuju kao necivilizovani i ratoborni, te da su takve ideje dovele do patološke mržnje koja se proširila širom svijeta, ističući kako “rasizam počinje idejama, a završava nasiljem”.

U rubrici “Mišljenja”, Aziz piše kako je muslimane u dvije novozelandske džamije likvidirao čovjek ne samo ispunjen mržnjom, već i idejama koje je nosio – o rasnoj superiornosti i i o tome kome pripada njegova zemlja.

“To je bilo istina u Kvibeku, kada su muslimani ubijeni u svojoj džamiji 2017. To je bilo istina u Pitsburgu, kada su Jevreji koji su pomagali muslimanskim izbjeglicama ubijeni u svojoj sinagogi 2018. godine. To je bilo istina u Čarlstonu, kada su crni hodočasnici bili pokošeni od strane drugog radikalizovanog bijelca.”

On smatra kako je islamofobija ugrađena u većinu zapadnog društva, te da ljudi sa milionima online sljedbenika neprestano propovijedaju da islamofobija nije problem već da je Islam problem. Dodaje kako je više od dvije decenije – raspon čitave generacije – cijela muslimanska zajednica bila prisiljena prihvatiti kolektivnu krivicu i kaznu za svaki čin terora ili nasilja koje je počinio jedan od njegovih članova.

“Nikada ne bi, ili ne bi trebalo, ovaj standard primijeniti na bijele ljude, koji su, čini se, privilegiju individualne diferencijacije zadržali za sebe”, napisao je kanadski pisac za Njujork tajms.

Zapadni Balkan – dodirna tačka desničarskog i islamskog radikalizma

CNN je objavio mišljenje Mila Kamerforda (Milo Comerford), analitičara Instituta za Globalne promjene, koji, osvrćući se na manifest ubice s Novog Zelanda, piše da svi transnacionalni narativi ekstremista krajnje desnice imaju velike sličnosti s drugim oblicima globalnog ekstremizma – posebno islamizma.

“Poput ISIS-a, ideologija napadača u Krajstčerču (Christchurch) tvrdi da u ovom sukobu civilizacija između islama i Zapada nema nevinih, jer su svi borci. Oba svjetonazora naglašavaju transnacionalne veze bratstva. Dok napadač oblikuje svoj identitet kroz pripadnost bijeloj evropskoj rasi, ISIS u svojoj propagandi također naglašava svoj globalni islamski identitet, koji koristi radi oblikovanja iskrivljene solidarnosti.”

Kamerford piše da je jedna od oblasti u kojoj je ovaj ideološki odnos posebno uočljiv region Zapadnog Balkana, koju napadač iz Novog Zelanda u svom manifestu opisuje kao liniju fronta u civilizacijskom natjecanju između Evrope i islamskog svijeta. Pokazujući dugu viziju istorije koja se unosi u ovu etnonacionalističku ideologiju, oružje koje koristi – kao što se vidjelo u videu kojeg je napadač uživo emitovao putem Facebook-a – bilo je ispisano imenima srpskih boraca iz 14. vijeka koji su učestvovali u odbrani od otomanske invazije.

“Naše istraživanje pokazalo je neobičnu paralelu s propagandom ISIS-a koja cilja na region Zapadnog Balkana”, napisao je Kamerford, dodajući kako upravo video snimci ISIS-a spominju region Zapadnog Balkana kao “granicu za muslimane”, dok je nezvanična propaganda ISIS-a u svoje planove za širenje svog propalog “kalifata”, Balkan uključila kao “pokrajinu”.

Komerford dodaje kako je pitanje ekstremističkog nasilja krajnje desnice bilo dugo zanemareno na međunarodnom planu. “Na osnovu lekcija o uspjehu globalnog džihadizma, moramo prepoznati obim prijetnje narastajuće krajnje desnice. Za ovaj sve više internacionalni fenomen potreban je globalni odgovor”, napisao je Komerford.